Vis ima obožavatelje koji mu se stalno vraćaju, a tu spadaju i ljudi iz svijeta filma. Očaranost tim otokom dovest će do jednog novog filmskog festivala u rujnu ove godine, a ono što će ga razlikovati od sličnih manifestacija u svijetu je da će se na njemu prikazivati samo filmovi na 35-milimetarskoj filmskoj vrpci.
Najavljuje se dolazak popularnih i poznatih gostiju, pa bi od 7. do 10. rujna u Vis trebali uploviti, među ostalima, glumci Miki Manojlović i Anica Dobra, te redatelji Lordan Zafranović i Goran Marković.
Pokretač festivala je Rudolf Biermann, slovački producent, scenarist i redatelj. Na festivalu “Motovun u Zagrebu” 2020. godine prikazan je njegov politički triler “Svinja”, film inspiriran stvarnim događajima, ubojstvom slovačkog novinara Jána Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnirove zbog istrage o povezanosti mafije i političkih moćnika.
Nagrađivani producent
Ubojstvo je izazvalo ulične prosvjede i dovelo do ostavke ministra unutarnjih poslova i premijera, a Biermann je u filmu koji je bio hit na slovačkim kinoblagajnama - koristio dokumentarne snimke sa stvarnih prosvjeda protiv vlade.
Biermann je producirao više od 35 nagrađivanih filmova. Najpoznatija je njegova suradnja s redateljima kao što su Jiří Menzel (“Služio sam engleskog kralja”), Agnieszka Holland (“Jánošík”), Martin Šulík (“Everything I Like”, “The Garden”, “Orbis Pictus”, “Prevoditelj”), a radio je i na “Ustavu RH” s Rajkom Grlićem.
- Hrvatska je za mene velika inspiracija. Naučio sam hrvatski jezik još kad smo 80-ih godina snimali u Počitelju i Dubrovniku. Tada sam ovdje kupio Kunderine knjige, jer kod nas ih nije bilo, i pročitao ih na hrvatskom. Uvijek sam ovdje imao prijatelje. Vi se sjećate serije “Novine”? Upravo kad sam nju pogledao, rekao sam - zašto mi ne bismo napravili takav film o političarima? I već radim drugi takav film, nakon “’Svinje” režirao sam i producirao “Vojnu policiju”, opet politički triler o groznim 90-im godinama. Premijera mu je 29. siječnja 2024., jako sam zadovoljan jer imam odlične slovačke glumce u filmu - govori nam Rudolf Biermann.
No, kako je pronašao Vis?
- Znao sam da je Vis malo daleko pa je mojoj supruzi i meni trebalo 20 godina da dođemo do njega. Išli smo na odmor na biciklima. Zaljubio sam se u Vis, u tu prirodu i njegovu povijest. Nisam prije o njoj znao puno. Lani sam otišao ponovno krajem svibnja i vidio ljetno kino u Visu. Rekao sam odmah supruzi: “Ovdje ću raditi festival!” Znajući me, ona je komentirala: “Ti si poludio, nisi normalan” - kaže nam Biermann.
Kupio kuću na Visu
- Jako mi se svidjelo to kino uz more. Imate red carpet u Cannesu ili Palast u Berlinu, ali ovdje možete na festival doći s mora. Izaći iz broda i ući u kino! A onda sam razmišljao: ako ću organizirati festival, možda bi bilo dobro da na Visu nešto kupim. Našli smo mjesto gdje je poljoprivredna zadruga, masline, grožđe i tu kupili kuću. Kuća je u Ljubišću, mala kuća u sredini otoka, iznad Milne. Baš u Puli, simbolično, u vrijeme Filmskog festivala, potpisali smo ugovor s prodavateljem. Inače živim izvan Bratislave, volim živjeti izvan grada, osim kad je riječ o Pragu - kaže slovački producent i redatelj.
Za prvu godinu festivala predviđeno je da se prikazuju filmovi redatelja Praške škole: Gorana Paskaljevića (“Poseban tretman”), Rajka Grlića (“Bravo maestro”), Lordana Zafranovića (“Okupacija u 26 slika”), Srđana Karanovića (“Nešto između”), Gorana Markovića (“Tito i ja”) i film talijanskog redatelja Marca Ferrerija “La grande abbuffata”.
- O pokretanju festivala na Visu razgovarao sam s prijateljima Mikeom Downeyjem, bivšim predsjednikom Europske filmske akademije, on živi u Istri, s Dieterom Kosslickom, bivšim predsjednikom Berlinskog festivala, i redateljem Rajkom Grlićem. Mike je puno radio s redateljima s ovih prostora pa je predložio da to budu baš “praški đaci”.
- Četiri od šest ovih filmova bili su u Cannesu, što je jako važno, nema toliko režisera s ovih prostora koji su odmah poslije škole bili u konkurenciji canneskog festivala. Uz njih, prikazat će se i Ferrerijev film po izboru Dietera Kosslicka. Jer tako smo se dogovorili, da će on uvijek odabirati neki film u kojem se - jede. A zadnji dan, u nedjelju, bit će repriza još dvaju filmova po izboru publike.
- Gradonačelniku Visa Ivi Radici ova se ideja svidjela, grad nam je dao kino besplatno. Ima 250 mjesta u gledalištu, što je dovoljno. Festival se financira novcem mojih prijatelja iz Slovačke, a bit će tu i slovački konzul iz Splita. Dolaze nam svi sponzori na festival, svi su zainteresirani vidjeti kako izgleda Vis, a to je dobro za njegovu promociju - veli Rudolf Biermann, kojemu će, po svemu rečenom, filmski festival na 35- milimetarskoj filmskoj vrpci donijeti puno zadovoljstva. A upravo koncept festivala jako ga veseli.
Unikatni kocept
- Ja to gledam kao unikatan koncept, jer danas imate strašno puno filmskih festivala na svijetu, na tisuće, a ovaj će biti poseban. Gradonačelnik Visa je na moju ideju čak rekao da na otoku postoji projektor za 35-milimetarsku vrpcu, ali to je stara mašina, nagovorio sam ga da je dade u muzej. No u Češkoj postoji specijalizirana firma za te projektore, oni su kupovali od svih koji su ih odbacivali. Imaju ih dosta, renovirani su i u dobrom su stanju. Specijalno za Vis su napravili projekt s dva projektora za filmske kolutove, između kojih su tračnice na kojima je digitalni projektor.
- Kako je to sad “muzejska” stvar, razmišljam da prije projekcije omogućimo gledateljima da vide kako se to radi. Nedavno me jedna djevojka na Hvaru pitala: “Što su to 35-milimetarske filmske vrpce? Je li to moda, kao što se ponovno slušaju vinil ploče?” Objasnio sam joj, nije to baš samo to.
Najbolji režiseri na svijetu rade na 35-milimetarskim vrpcama. Zadnji film Christopera Nolana, jako popularan “Oppenheimer”, također je snimljen na filmskoj vrpci. Mi upravo na ovaj način dajemo počast filmskom stvaralaštvu. Takve projekcije imaju povijest, a i trajat će.
- Nije bilo lako dobiti kopije filmova, ali svi su bili oduševljeni. Svi arhivi kinoteka, producenti, svi su nam jako pomogli. Ja mislim da je to nešto specijalno. Gledajući u budućnost, ako dogodine budemo radili retrospektivu Miloša Formana, znam mnoge poznate glumce koji bi voljeli gledati te filmove na 35-milimetarskoj vrpci - optimističan je slovački filmaš.
Kolutovi s vrpcama, projektor, danas u vrijeme digitale, filmska su povijest, ali ne i na Visu!