Priča o srpskoj djevojčici koja 1942. godine završava u jasenovačkom logoru posvađala je, tko zna koji put, Hrvate i Srbe. Film "Dara iz Jasenovca" trenutačno na filmskoj platformi IMDb ima visoku ocjenu 8.7, unatoč tome što ga je pogledao mali broj gledatelja.
Od petka je počeo igrati u SAD-u, a srpski mediji pišu da je tijekom prvog vikenda zabilježio odličnu gledanost i najveću prosječnu zaradu u odnosu na broj kina u kojima se prikazuje. Film je srpski kandidat za Oscara za strani film, a oko njega se ne prestaju lomiti koplja i u Hrvatskoj i u Srbiji. Prati sudbinu djevojčice Dare i njezine obitelji u vrijeme Drugog svjetskog rata, neposredno nakon ustaško-njemačke ofenzive na Kozari, kada su mnoga djeca odvedena u Jasenovac pa u logor Stara Gradiška.
Režiju potpisuje Predrag Gaga Antonijević, a scenarij Nataša Drakulić, koja je u svojoj 16 godini s roditeljima napustila Hrvatsku za vrijeme akcije Oluja. Ovaj je dvojac zadužen i za popularne serije "Ubice mog oca" i "Državni službenik" čija svaka sezona u Srbiji obori rekorde gledanosti. Režiser Antonijević slovi za Srbina s najboljim vezama u Hollywoodu (prijatelj mu je veliki Oliver Stone). U Ameriku je otišao 1991., nakon što je u Jugoslaviji snimio filmove "O pokojniku sve najbolje" i "Balkan Express". Prije snimanja Dare, u ljeto 2019, na koferenciji za novinare u zgradi Vlade Srbije rekao je kako su Srbi na ovaj projekt čekali punih 75 godina.
Ovo je njegov prvi intervju za hrvatske medije, a s njim smo popričali o svim kontroverzama koje se vezuju za film.
Kako ste došli na ideju da snimite "Daru iz Jasenovca"?
- Mi smo ga već dugo vremena htjeli napraviti budući da do sada nije bilo igranog filma ove tematike. To je izuzetno bolna tema koja na neki način obilježava odnos Hrvatske i Srbije. Iznimno mi je žao što film nije snimljen prije 50 godina jer progovara o zajedničkoj rani, prošlosti i suživotu. Da je proizveden ranije, možda bi se te rane iscijelile.
Pratite li polemike koje su se stvorile u Hrvatskoj i Srbiji?
- Pratim, naravno. Najgore je što se umiješala politika pa je film postao kolateralna žrtva usijane atmosfere. To sam i očekivao jer preteška je to tema i jasno mi je da je do toga moralo doći. Ali film će ostati, možda ćemo ga jednom pogledati u miru, neopterećeni političkim aspektima.
Mislite li da će to dodatno produbiti sukobe Srba i Hrvata i dirnuti stare rane?
- Mislim da se to ne bi trebalo dogoditi. Vodili smo računa da ne bude tako. Provjerili smo sve povijesne i pravne činjenice i nema događaja koji bi bili plod fikcije. Sve je jasno dokumentirano i u tom smislu smatramo da istina ne može biti nikakva propaganda.
Možda se nekome ne svidi što je tako bilo, ali mislim da je za sve nas bolje da počnemo govoriti o tome i raspravljati što je bio Jasenovac. Čuli ste sigurno za kritike koje dolaze iz SAD-a, gdje pišu da je to propagandni, antikatolički i antihrvatski film. Odgovorno tvrdim da film apsolutno nije antihrvatski i jasno razdvaja ustaštvo od hrvatstva. Samo nedobronamjeran i neiskren čovjek može tako nešto izjaviti. S nestrpljenjem očekujem da i vi u Hrvatskoj vidite "Daru" i sami procijenite.
Film planirate distribuirati u Hrvatsku?
- Za početak planiramo napraviti projekciju za novinare. Kad nam to dopuste epidemiološki uvjeti. Čisto da novinari vide o čemu se radi pa neka svatko formira svoje mišljenje. Volio bih da ga Hrvati pogledaju. Ali ne mogu ja tjerati Hrvatsku da prikazuje "Daru" niti to želim. Bit će vam ponuđen preko redovnih distributerskih kanala, vlasnik prava za Hrvatsku je američki 101 Studios. Hoće li ga netko u Hrvatskoj uzeti nešto je na što ne mogu utjecati. Svim ljudima dobre volje želim da ga pogledaju. Tu sam da odgovorim na svaku kritiku i zamjerku jer u potpunosti stojim iza njega. Nadam se da ćemo jednom biti u mogućnosti hladne glave razgovarati o njemu.
Tvrdite da je vaš film "Spasitelj" iz 1998., u kojem je prikazano kako hrvatski i bosanski vojnici u Bosni likvidiraju srpske civile, u Hrvatskoj zabranilo tadašnje Ministarstvo kulture. Mislite li da bi slična sudbina mogla zadesiti i "Daru"?
- "Spasitelj" nikad nije prikazan ni u Hrvatskoj ni u Bosni. O tome su me obavijestili distributeri. Film je kritizirala i tadašnja Miloševićeva vlast, za njega se i danas govori da nije dovoljno srpski. Najveći paradoks je, međutim, što je imao velikog odjeka u Americi, čak ga je jedan turski distributer prikazivao na Bliskom istoku. Iskreno vam preporučam da ga pogledate i ne razumijem odluku da se nije prikazivao. Iskreno vam preporučujem da ga pogledate i ne razumijem odluku da se ne prikaže. Nemam sreće sa svojim filmovima u vašoj zemlji, vidjet ćemo što će biti s "Darom".
Prijete li vam iz Hrvatske?
- Meni osobno ne, ali jesu Nataši Drakulić, scenaristici, koja je rodom iz Korenice pa je nekome zasmetalo. Javljaju joj se na društvenim mrežama i to nije bila samo jedna prijetnja. Sve smo predali policiji i nadamo se da će u suradnji s hrvatskim kolegama doći do tih ljudi. Po IP adresama ustanovljeno je da se nalaze u Hrvatskoj. Ne sumnjam da će toga biti još. Puno je njih koji nisu spremni pogledati film već odmah ovako neugodno izražavaju nezadovoljstvo i zastrašuju jednu ženu. To je nešto što nažalost ide uz ovaj film.
Sami ste prije rekli da razdvajate hrvatsko od ustaštva što često naglašavate u intervjuima. Nedavno ste u jednom razgovoru ustvrdili: ustaše jesu bili Hrvati, ali Hrvati po definiciji nisu ustaše. Možete li to malo pojasniti?
- Imam puno poznanika i prijatelja u Hrvatskoj, divnoga svijeta, da tako kažem. Nažalost, svjedoci smo da i dalje te neke ideologije prošlosti po Balkanu svima nama vise nad glavom. Vrijeme je da se te prošlosti krenemo oslobađati. Svi. Bilo bi suludo i netočno da se proglasi kako su svi Hrvati bili ustaše. Daleko od toga! To je povijesna činjenica i čovjek dobre duše i čista srca to ne bi nikad trebao izreći. Žalosno je što političari, pogotovo onda kad dođu izbori, igraju na kartu ovakvih strašnih ideologija, kako bi birači glasali za njih. S time bi se trebalo prestati, a hoće li nam to poći za rukom i kada – ostaje nam da vidimo.
Kako komentirate američke kritičare koji pišu da je film propagandni jer mu je cilj prikazati Hrvate kao zločince?
- Ne postoji nikakva osnova u filmu za taj zaključak. Mogli bismo sad pričati o tome koliko se tu stvarno radi o filmskoj kritici, a koliko o nečijem političkom mišljenju... Bilo je i suprotnih, pozitivnih komentara, samo što se o njima ne piše.
Popularna filmska platforma IMDb nakon žestoke polemike Hrvata i Srba onemogućila je ocjenjivanje filma, a prije nekoliko dana ponovno je to omogućila, jer je "Dara" počela igrati u Americi.
- Nisam znao bih li se smijao što netko uopće ide ocjenjivati film koji nije gledao. Pretpostavljao sam da će zabraniti ocjenjivanje jer je i s jedne i druge strane došlo do političkih reakcija, što je opet prebacilo pažnju sa samog filma na neki drugi teren.
Što kažete na tvrdnje da je "Dara" odgovor onima koji su Srbe prikazivali kao zločince, primjerice film Jasmile Žbanić "Quo Vadis, Aida"?
- To nema nikakve veze. Pozdravljam snimanje filma kolegice Žbanić o Srebrenici, o tom strašnom zločinu. Mi Srbi kao narod moramo izraziti duboko poštovanje prema tim žrtvama. Kao i kajanje za ta ubojstva. U filmskom svijetu ne smije biti nikakve utakmice prema žrtvama bilo kojeg zločina. "Darom" smo htjeli odati počast onima koji su umrli u jasenovačkim logorima. Poštovanje svim žrtvama, ali poštovanje i srpskim žrtvama!
Postoje li u filmu Hrvati koji su bili žrtve ustaškog režima, jer mnogi su mu se suprotstavljali i stradali zbog njega, pa i u samom Jasenovcu?
- Imate u filmu više Hrvata koji itekako pomažu Srbima, što je važno. Ako gledate na zlikovce – to su ustaše. Ljudi u uniformama i s ideologijom koja nikome nije donijela ništa dobro. Upravo zato bilo bi suludo i nepravedno film proglasiti antihrvatskim. Najbolje ga je pogledati pa onda detaljno analizirati.
Priznali ste da ste jednu ulogu ponudili prijatelju, hrvatskom glumcu, koji vas je odbio doslovno rekavši da će ga ubiti. Možete li nam otkriti koga ste zvali?
- Ne želim to kazati. Ponajviše radi njega da mu ne stvorim neugodnosti.
Zbog njegova odbijanja niste dalje tražili hrvatske glumce?
- Poslije te reakcije zaista nisam želio ljude uvaljivati u nezgodne situacije. Da sutra imaju neke probleme. Dat će Bog da se snimi novi film na ovu temu pa ćemo svi zajedno, i hrvatski i srpski glumci, igrati u filmu o Jasenovcu.
Koliko ste dugo tražili djevojčicu Biljanu Čekić koja tumači Daru? Kako je ona doživjela svoju ulogu?
- Našli smo je između tisuću i pol djece na području sela Potkozarja. Htjeli smo djecu koja dosad nisu imala glumačkog iskustva. Biljana se izdvojila i s njom smo imali pun pogodak, ima neobičan talent za glumu i jedno je hrabro dijete. Kao da dolazi iz vremena Jasenovca. Uz nju imamo još nekoliko djece, svi su oni sa sela. Za vrijeme pauze ne bi na mobitelima igrali igrice nego bi istrčali na livadu i tamo razgovarali. Ne znam kako bi se neko drugo dijete iz urbane sredine nosilo s ovakvom pričom.
Odakle ste najviše crpili povijesne informacije?
- Mnogo je ljudi bilo uključeno u taj proces. Namjera nam je bila da nikako ne idemo u nešto što nije bilo točno. Na samom početku filma ima jedna scena koja se uistinu dogodila baki jedne naše poznate srpske glumice. Dakle, sve što je u filmu, stvarno se dogodilo. Konkretno, nije se desilo Dari, ali jest nekim drugim Darama. Ne postoji scena koju nismo deset puta provjerili, što se kaže. Dosta smo informacija crpili iz jasenovačke dokumentacije koja je završila u Republici Srpskoj i kasnije u Washingtonu, u tamošnjem muzeju holokausta, da bi se sada nalazila i u Hrvatskoj. Mi smo se služili podacima dostupnima u Americi. Držali smo se samo dostupnih i autentičnih dokumenata. Američki State Department nam je dosta pomogao. Pisali su i vašoj ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek da će se raditi film, jer ovo je američka koprodukcija, pa nas je ona uputila na građu iz jasenovačkog muzeja, koju smo mi već imali.
Film je sniman u malom mjestu pored Sombora, u vjerno napravljenoj replici Jasenovačkog koncentracijskog logora. Jeste li razmišljali da snimate na nekoj autentičnijoj lokaciji, na nekim mjestima u Hrvatskoj?
- Kako ne. To nam je bila velika želja, ali moram priznati da nismo naišli na odobravanje kod hrvatske ministrice Obuljen jer nam nije potrčala u susret. Nije bilo nikakvog odgovora u smislu: "Dođite, dobrodošli ste da se dogovorimo", već nas je samo uputila na građu u jasenovačkom muzeju. Da je s njene strane bilo malo više mudrosti tome bi se pristupilo zajednički. Volio bih da Hrvatska jednom napravi film o Jasenovcu, to bi još bilo i najbolje.
Koliki je budžet filma? Ako se ne varam, Vlada Republike Srbije i Filmski centar osigurali su više od dva milijuna eura financijske podrške za snimanje.
- Baš tako. Nije to neki veliki budžet, ali je bio dovoljan za realizaciju svega što smo zamislili. Malo je skuplji, ali opet ne previše u odnosu na druge filmove.
Izbor Dare za srbijanskog kandidata za Oscara izazvao je dosta negativnih reakcija, neki smatraju da je trebao konkurirati film "Otac" Srđana Golubovića s Goranom Bogdanom u glavnoj ulozi. Kako se nosite s tim kritikama? Zašto su ga u Beogradu dočekali na nož?
- Srđan Golubović je imao neistinit i nekorektan napad na mene. Uopće ne znam kako je do toga došlo. Dara se legitimno kvalificirala kao srpski kandidat za Oscara. On je, valjda, zamislio da bi baš njegov film trebao ući, uz još pet filmova koji su konkurirali. Na kraju je bio treći što nije za podcjeniti, no budimo realni, bilo je i boljih uradaka. Određena strukovna udruženja su počela blatiti Daru, s time da moram reći kako su na čelu tih udruženjasam Golubović i njegova supruga Jelena Mitović. Kao i prijateljica Mila Turajlić, koja je pet minuta pred glasanje za Oscara, izašla iz komisije ne bi li srušila film. Nijedno relevantno srpsko udruženje nije osporilo film.
Očekujete li da će "Dara" ući u konkurenciju najboljeg stranog oscarovskog filma?
- Sada će to biti teško. Pogotovo nakon napisa u američkim medijima ne bi li se time zbunili glasači. Unatoč tome film će i dalje postojati, proći će to sve, ali Dara će ostati.
Prije tri godine režirali ste film "Uspavanka za vojnike". Nakon svečane premijere novinarima ste rekli da je Aleksandar Vučić cijelo vrijeme bio na rubu suza. Je li imao prilike pogledati "Daru"?
- Pogledao ga je prije mjesec dana. Svidio mu se. Nisam pričao s njim, ali čuo sam da je rekao da je sve dobro prikazano.
Kada film kreće u redovnu kino distribuciju?
- U Americi je već krenuo, a što se tiče ovih prostora, sve ovisi o koroni. Mi smo htjeli s njime izaći još prošle jeseni, ali nije se moglo.
Gotovo pola života živite u Americi. Zašto ste otišli iz Srbije?
- Vodila me znatiželja. Znao sam da u Hollywoodu ima velika planina, zašto bih se cijeli život penjao na Avalu, idem probati malo tamo. To je bio glavni razlog. S vremenom sam postao dio tog holivudskog miljea, koliko god ja malen bio.
Biste li mjenjali život u Los Angelesu za onaj na ovim prostorima?
- Sad mi je dom u Americi, ipak sam tamo 30 godina. Volim doći u Srbiju, u svoje rodne Užice. Odrastao sam čuvajući ovce, praveći sir i kajmak. Ja sam onaj koji je vrlo rano naučio kositi, orati i kopati, musti ovce...
Volite li doći u Hrvatsku?
- Bio sam prije nekoliko godina, brodom sam išao po otocima. U posljednje vrijeme nemam puno vremena jer mnogo radim, ali svakako bih volio doći.
Imate li prijatelja među Hrvatima i što oni kažu na sve?
- Mnogi još nisu imali prilike vidjeti film. Svaki pametan čovjek prvo će ga pogledati pa tek onda formirati mišljenje. Samo ga glupi ljudi formiraju unaprijed. A ja se u Hrvatskoj družim samo s pametnim ljudima.
Koga cijenite od hrvatskih glumaca i redatelja, koji vam je nadraži hrvatski film?
- Nisam ih puno gledao, ni vaših ni naših. Dugujem zato ispriku hrvatskim, srpskim, a bogami i bosanskim kolegama. Ostao mi je sjećanju "Ustav Republike Hrvatske" s pokojnim Nebojšom Glogovcem redatelja Rajka Grlića. Ne bih nikoga izdvajao, imate puno talentiranih glumaca. I dat će Bog da jednom svi skupa surađujemo!