Korona-kuknjavu kako će nam učenici ostati hendikepirani dijelom neusvojenog nastavnog programa i kako će imati određeni broj „rupa“ u znanju demantirat će podatak da je od 314.615 ocijenjenih učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj školske godine 2019./2020. čak njih 200.041 ili 63,58 posto završilo školsku godinu s odličnim uspjehom. To upravo navodi na zaključak da su nastavne programe svladali odlično. Ako se k tome doda i vrlo mali broj učenika upućen na ponavljanje školske godine, njih 394 ili 0,13 posto, brojevi govore o vrlo visokom rezultatu uspješnosti. Je li riječ o uspješnosti?
Neslavni međimurski rekord
Treba reći da je ovo ocjenjivanje učenika neobjektivno uz sve obzire na nastavu na daljinu, koronu, potrese, poplave i druge nedaće koje su pratile školsku godinu 2019./2020., a realne su pretpostavke de će slični rezultati biti i ove školske godine 2020./2021. radi čega se iznose ovi podaci.
Tko se može pomiriti s podatkom da je u Međimurskoj županiji na ponavljanje školske godine upućeno više učenika (89) nego zajedno u Dubrovačko-neretvanskoj, Istarskoj, Varaždinskoj, Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Karlovačkoj, Krapinsko-zagorskoj, Šibensko-kninskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Ličko-senjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj i Virovitičko-podravskoj.
Bez obzira na spomenute nedaće koje su pratile dvije školske 2019./2020. i 2020/2021., treba se složiti s činjenicom da su i u ovakvim uvjetima rada vrijedni učenici ostali i dalje vrijedni, s odličnim rezultatima, a oni drugi, učenici, odnosno njihovi učitelji i roditelji, redovito će tražiti razloge slabijih rezultata u čitavom snopu razloga.
Kad je riječ o učenicima s obzirom na intelektualne sposobnosti, treba imati na umu da se u gruboj klasifikaciji učenici mogu podijeliti na one koji mogu i hoće (takvima manje smetaju uvjeti i kakvoća nastave – oni ostaju vrijedni i odlični), mogu i neće (njima najviše nedostaje učitelj koji motivira i iznalazi načine njihova aktiviranja), ne mogu, a hoće (i ovdje učitelj igra vrlo važnu ulogu provedbom individualiziranih postupaka) i na kraju učenici koji ne mogu i neće (učenici s kojima je učiteljima najteže raditi jer je svaki od njih pojedinačno slučaj za sebe). Sad je čitateljima jasnija kritika nerealnog ocjenjivanja naznačena u tablici 1.
'Robovanje' upisnoj politici
Ništa manje nije karikaturalna ni tablica 2, u kojoj je naveden postotak broja učenika po razredima koji su školsku godinu završili s odličnim uspjehom).
U 8. razredu je bilo očekivati još manji broj učenika koji su završili školsku godinu s odličnim uspjehom, ali kod ocjenjivanja učenika osmog razred treba naglasiti „robovanje“ učitelja upisnoj politici - upisivanja učenika u srednju školu.
Na kraju ostaje veliko pitanje za osnovno školstvo – kada se to evidentira klasifikacija učenika na one koji mogu i hoće, mogu i neće, ne mogu i hoće i ne mogu i neće, pored ovako velikog broja učenika koji školsku godinu završavaju s odličnim uspjehom?