Neprovedivo! Tako bi se, u jednoj riječi, mogle sažeti prve (pr)ocjene iz škola i struke o mogućnosti primjene epidemioloških uputa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o zaštitnim mjerama kojih bi se trebale pridržavati odgojno-obrazovne ustanove, djelatnici, učenici i roditelji nakon povratka u vrtiće te škole učenika od prvog do četvrtog razreda osnovne škole od 11. svibnja.
S njima smo razgovarali neposredno prije virtualnog sastanka koji je jučer ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak održala s ravnateljima i predstavnicima osnivača škola o ovoj temi.
– Ovo nije prijedlog za ulazak u škole u Hrvatskoj, nego za ulazak u Černobil – oštar je Igor Matijašić, ravnatelj OŠ Milana Langa iz Bregane, za kojega nema sumnje kako upute o mjerenju temperature učenika i djelatnika, toaletima koje bi trebala imati svaka učionica, praonicama rublja u školama i nizu drugih preporuka predstavljaju nešto što će "ministrica znanosti i obrazovanja demantirati još isti dan i objasniti kako se radilo samo o prijedlogu".
– Vidim da su neke mjere "copy-paste" iz Danske, ali Hrvatska nije Danska i postoje vrlo bitne razlike između naša dva sustava. Nemamo u Hrvatskoj ni svi iste uvjete, nije isto ako negdje na otoku imamo dvoje ili troje djece u razredu, a u Zagrebu ili Varaždinu 30 – kaže Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja.
Nemoguća misija
Na prvi pogled, dodaje, nelogičnim se čini odluka da maksimalno devetero učenika smije biti u razredu i da se u tu skupinu nova djeca ne smiju primati 14 dana.
– Što ako roditelji koji rade dovedu jedan dan u školu 10 do 15 djece? Kako će učiteljica odlučiti koga će ostaviti, a koga poslati kući? – pita se ona.
Onaj tko je donio ovakve odluke nije 30 minuta proveo u školi, proziva Šprem, te nabraja i druge nedostatke uputa: djecu, koja obično imaju oko pet školskih sati, nitko neće moći zaustaviti da ne zagrle prijatelja/icu ili učitelja/icu, također prostorni uvjeti naših učionica su takvi kakvi jesu, a osigurati da svaki razred ima svoj toalet ili "direktan izlaz na terasu, veći balkon, a po mogućnosti i dvorište" je – nemoguće.
– Lošije je nego što sam očekivao, to je nemoguće ostvariti! – kratko zaključuje Đuro Baloević, predsjednik splitsko-dalmatinskog ogranka Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola i ravnatelj OŠ "Vjekoslav Parać" iz Solina.
– Teoretski, možete imati situaciju da svega jedno dijete dođe na nastavu u školu, a ostatak razreda ne. Što će onda učiteljica toga razreda? Prije podne raditi s tim djetetom u školi, a popodne s ostatkom razreda u nastavi na daljinu? Navedite mi zakon prema kojemu ja djelatnika mogu natjerati da radi dvostruko! – poziva Baloević. – Da ne govorim o mjerenju temperature djelatnicima na odlasku i dolasku u školu, o čemu bih još trebao voditi evidenciju...
Baloević ističe i kako je njegova škola prije dva dana nabavila materijal i zaštitnu opremu za školu, što su platili deset tisuća kuna.
– To bi trebalo biti dovoljno za dva tjedna, a što poslije toga? Tko će to platiti? – glasno se pita Baloević.