Prvi su u Europi objavili da je vrag odnio šalu. Prvi su svojim građanima sasuli istinu u lice i rekli im da od koronavirusa može oboljeti 70 posto populacije. Prvi su najavili i da epidemija neće trajati tjedan ili dva, nego do konca ljeta.
Sada prvi osnivaju „živi laboratorij“ kako bi otkrili kao se COVID-19 zapravo širi. Sa jednim jedinim ciljem: pronaći formulu kako efikasno pobijediti opaki virus zbog kojega je stao praktički čitav svijet.
Nijemci su u Heinsberg, distrikt na granici sa Nizozemskom koji je najviše pogođen epidemijom - i koji je zbog visokog broja oboljelih ponio titulu „njemačkog „Wuhana“ - poslali svoje vodeće virologe. Oni će u idućim tjednima slijediti tisuću ljudi odabranih po uzorku reprezentativnom za čitavu Njemačku.
Dnevno će obilaziti 500 kućanstava, posjećivati dječje vrtiće, odlaziti u bolnice. Njihov će zadatak biti da otkriju kako se virus zapravo ponaša. U kojoj ga mjeri djeca mogu prenijeti odraslima, koliko se COVID-19 zadržava na mobitelima, kvakama od vrata, šalicama za kavu ili daljinskim za TV.
Mogu li ga prenositi kućni ljubimci i može li do ljudi doći putem određene vrste hrane. Koliki je stvarni postotak „skrivenih“ prijenosnika virusa, ljudi koji nemaju nikakvih simptoma, a koji šire zarazu. I kada će karantene – zvali ih mi tako ili nekako drukčije – ipak moći popustiti.
Ako im ovaj eksperiment uspije, Njemačka bi mogla odigrati ključnu ulogu u bitci protiv korona virusa.
Do sada im je uspjelo ono što je tek rijetkima pošlo za rukom. Imaju relativno veliki broj oboljelih od koronavirusa, njih 74 508. No ne i toliko visok broj umrlih. U Italiji dnevno više ljudi umre od koronavirusa nego ih Njemačka ima ukupno preminulih.
U prvih šezdesetak dana od kada se COVID-19 pojavio na njihovom tlu uspijevali su spriječiti njegov prodor u bolnički sustav, kao i u domove umirovljenika, u kojima živi ugroženi dio populacije.
Dio je učinila vlada zabranama, dio je napravila poznata njemačka disciplina. Rezultat je očit: iako ljudi stariji od 80 godina čine 7 posto njemačkog stanovništva, među oboljelima ih je samo 3 posto. Prosječna dob oboljelog u Njemačkoj je 46 godina. U Italiji taj prosjek iznosi 63 godine.
Uz to, Nijemci imaju superioran zdravstveni sustav sa čak 28 tisuća kreveta u jedinicama intenzivne njege. Kao i prilično solidan broj respiratora, što je također ključno utjecalo da smrtnost u toj zemlji ne bude katastrofalna.
Njemačka ne štedi ni u pomoći vlastitoj ekonomiji. Koja je, nakon što je zbog mjera ograničavanja kretanja vlada zatvorila većinu trgovina, tvrtki i obrta, praktički potpuno stala.
Za pomoć samozaposlenima, malim poslodavcima i velikim korporacijama vlada u Berlinu je osigurala preko 750 milijardi eura pomoći. Posebni programi građanima pomažu da plaćaju najam stanova. Razmatra se čak i nacionalizacija aviokompanija i ostalih strateških industrija, kako bi ih se spasilo od kolapsa.
Kada je o bitci protiv nezaposlenosti riječ, Nijemci primjenjuju isti recept kao i u velikoj krizi 2008. godine. Radnici kojima poslodavci ne mogu isplaćivati plaće privremeno se sele na državnu pomoć. Koja iznosi 67 posto njihove plaće. Kada kriza prođe, a biznis ponovno krene, isti se ti radnici vraćaju na svoja stara radna mjesta.
Sve kako bi posljedice krize što lakše podnijeli. I poslodavci, i njihovi zaposlenici.