Prof. dr. Vanesa Gregorc, hrvatsko-talijanska liječnica iz Milana: Možda nam 15. svibnja svane "novi život"

Posljednjih dana u Italiji, odnosno Lombardiji, malo je manji pritisak na intenzivne njege bolnica u kojima se liječe najteži slučajevi zaraze koronavirusom.

Broj teže oboljelih je u opadanju, ali je mogućnost zaraze još uvijek vrlo visoka. Još uvijek je teško znati tko je obolio, a tko nije, jer ima puno onih koji nemaju apsolutno nikakve simptome i kojima nije uzet bris (tampone, talijanski). Osobno sam pratila tijek bolesti kod desetak mojih prijatelja, koji su dvanaest dana imali povišenu tjelesnu temperaturu, ali osim toga nisu imali nikakav drugi simptom. Još uvijek svi skupa moramo biti vrlo oprezni – kazuje nam prof. dr. Vanesa Gregorc, hrvatsko-talijanska liječnica, specijalistica onkologije, suradnica talijanskog ministarstva zdravstva, koja već dugi niz godina živi u Milanu i radi u Znanstvenom institutu i Sveučilišnoj bolnici San Raffaele, koja je jedna od najboljih talijanskih zdravstvenih ustanova.

Trebali smo se prije zatvoriti

Ipak, iako je u Italiji i dalje situacija iznimno teška i neizvjesna, ipak se jedan datum spominje kao mogući datum “novog života”.

– To je 15. svibnja. Stručnjaci smatraju kako bi se tada, ako sve bude u redu i situacija se bude razvijala prema planu, stvari koliko-toliko mogle dovesti u normalu. Plan je, ako i dalje bude padao broj teško oboljelih, da se sredinom travnja na posao počne vraćati mlađe ljude, koji su izdržljiviji i koji su manje ugroženi negoli oni stariji.

Taj proces bi trajao mjesec dana, do sredine svibnja, i ako bi on prošao u redu, odnosno ako tijekom tog procesa ne bi došlo do povećanja novozaraženih, onda bi se normalniji život počeo polagano vraćati i drugim dobnim skupinama stanovništva – govori prof. dr. Gregorc.

Dakle, ako sve krene prema ovom planu, u Italiji bi od prvog slučaja zaraze koronavirusom (slučaj 38-godišnjaka iz mjesta Codogna, od 21. veljače) do nastavka “normalnog života” prošlo 84 dana (15. svibnja). Goleme su razlike u brojkama oboljelih u Italiji, koja ima neusporedivo više stanovnika, i Hrvatskoj, iako su se obje zemlje nekako u isto vrijeme “zatvorile”.

– Ja bih bila sretnija da se zatvaranje Hrvatske dogodilo i desetak dana ranije, jer bi se tada izbjegla zaraza koronavirusom u Istri, gdje se na jednom pogrebu, koji je bio 7. ožujka, zarazilo podosta ljudi. No, Hrvatska je ipak imala dovoljno vremena da se pripremi i, kako za sada brojke pokazuju, priprema je napravljena vrlo dobro. No, morate znati da je Hrvatska, za razliku od sjeverne Italije i Lombardije, slabo naseljena zemlja i da nema tolikih dnevnih migracija stanovništva kao u Lombardiji. A, vjerujte, rjeđa naseljenost u ovom slučaju spašava stvar – kazuje prof. dr. Gregorc.

Naša sugovornica smatra da hrvatske vlasti ne smiju brzo i naglo “otvoriti” Hrvatsku.

– To se ni u kom slučaju ne smije dogoditi. Bitno je da ove mjere u Hrvatskoj potraju i da se ništa ne radi na brzinu. Mora se jako trezveno razmišljati i Hrvatska ne smije otvoriti svoje granice. Ne smiju se brzo, naprečac, u ime turističke sezone otvoriti granice i dovesti u opasnost od ponovnog širenja koronavirusa, preko nekog gosta iz inozemstva – mišljenja je naša sugovornica.
Iako je opao pritisak na odjele intenzivne njege u Italiji, Talijani ipak grade privremene bolnice, kako bi smanjili pritisak na one bolnice koje su dosad podnijele najveći teret rata protiv koronavirusa.

Žarište je teško ugasiti

– Sve one bolnice u Milanu koje su se do sada brinule o kroničnim bolesnicima postale su COVID-19 bolnice. I kako bi se sada njima vratila njihova osnovna uloga, briga o kroničnim bolesnicima, grade se privremene bolnice koje će postati COVID-19 bolnice. Kada one budu gotove, ispraznit ćemo sve ove, sada “pretrpane” bolnice i u te privremene smjestiti oboljele od koronavirusa – kazuje prof. dr. Gregorc.

Kako je naša sugovornica onkolog, zanimalo nas je i je li u Italiji najteži, oni onkološki, bolesnici i u ovim jezivim vremenima dobivaju svu potrebnu njegu.

– Kod njih je prisutan ogroman strah od zaraze koronavirusom. I s pravom, jer su zbog svoga zdravstvenog stanja u najvećoj opasnosti. Naravno, dobivaju svu potrebnu njegu – kaže naša sugovornica.
Iako su pred Italijom “bolji dani”, barem mnogi tako vjeruju, treba biti vrlo oprezan.

– Kada se otvori žarište, iznimno ga je teško ugasiti. Zbog toga i u Italiji, ali i u Hrvatskoj, moraju biti vrlo oprezni s terminima “slabljenja mjera” i vraćanja normalnom životu.

No, što je to “normalan život”? Na to pitanje nitko ovdje u Italiji, a vjerujem i u cijelom svijetu, nema odgovora. Hoćemo li na posao odlaziti sa zaštitnim maskama i rukavicama, hoćemo li smjeti na poslu imati poslovne sastanke i koliko će ljudi moći biti na tim sastancima? Hoćemo li morati stajati udaljeni jedni od drugih i koliko? To nitko ne zna i za sada ne daje odgovore. Moramo biti svjesni da koliko god mi budemo smanjivali oprez prema koronavirusu, toliko možemo povećati rizik od mogućeg obolijevanja – kaže, na kraju, prof. dr. Gregorc.