Dva slučaja premlaćivanja u Makedoniji i Hrvatskoj, a koja su dovela do smrti žrtava, izazvala su proteklih dana veliku polemiku u hrvatskoj javnosti, prvenstveno zbog visine sankcija (i ogromne razlike u kaznama) koje su sudovi u tim dvjema zemljama izrekli nepravomoćno osuđenim počiniteljima.
I dok je Osnovni kazneni sud u Skoplju za ubojstvo hrvatskog rukometaša Denisa Tota 7. travnja ove godine ispred noćnog kluba “Privilege” u Skoplju trojici optuženika izrekao ukupno 52 godine zatvora, dotle je na Županijskom sudu u Varaždinu četvero mladih Varaždinaca koji su u svibnju prošle godine ispred kluba “Kulturana” nasmrt pretukli 35-godišnjeg nastavnika Ninu Čengića osuđeno na ukupno devet godina zatvora.
U makedonskom su slučaju na 18 godina zatvora osuđeni Angelo Georgievski (28) i Klementina Levkovska (19), dok je Andrej Kostovski (19) zasad nepravomoćno dobio 16 godina zatvora. Mladi rukometaš je, pisalo se, u noći sa 6. na 7. travnja u “Privilegeu” vidio Kostovskog, kojega je otprije poznavao jer je ovaj bio barmen u hotelu “Marriott”, u kojem je Tot, kao tadašnji član Rukometnog kluba Butel, živio. Georgievski, Levkovska i Kostovski bili su te večeri u klubu u istom društvu, a rukometaš im se pridružio nakon što je u klubu vidio Kostovskog. Počastio ih je pićem te su te noći u 3.30 izišli iz kluba.
Tot je s njih troje htio ući u taksi, a navodno se u jednom trenutku na neprimjeren način obratio Levkovskoj, zbog čega ga je Georgievski udario. Rukometaš pada na tlo i udara glavom o betonsku podlogu, no trojac ga nastavlja mlatiti dok nepomično leži na podu.
Prema iskazima vještaka sudske medicine, najteže ozljede rukometaša bile su nagnječenje velikog mozga i ozljeda leđne moždine koja je bila smrtonosna. Ključni dokaz koji je potvrđivao optužbu bile su snimke videonadzora kluba na kojima je cijeli događaj zabilježen.
S druge strane, u Varaždinu je na tri godine zatvora osuđeni Ivor Vujasinović (30), Asja Gorski (26) dobila je dvije godine i šest mjeseci zatvora, Ivan Gorski (21) dvije godine zatvora te Dominik Žnidarić (27) jednu godinu i osam mjeseci zatvora. Njih je optužnica teretila za teško ubojstvo profesora Čengića, no tijekom postupka tužiteljstvo je izmijenilo kvalifikaciju u nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom, da bi ih sud naposljetku osudio za pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede.
Načelna mogućnost
Za teško ubojstvo propisana je kazna od 10 do 40 godina zatvora, za nanošenje teške tjelesne ozljede sa smrtnom posljedicom od tri do 15 godina, dok je za pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Bili su optuženi da su 29. svibnja 2021., oko 4 sata, na ulici ispred prostorija udruge “Kulturana” u Varaždinu ubili profesora iz osvete, i to zato jer je on prije toga pozvao policiju i prijavio kršenje epidemioloških mjera u prostoru udruge. Srušili su ga na tlo i udarali rukama, nogama i drvenom palicom. Slomljena mu je lubanja te je imao i krvarenje u mozgu. Dan poslije je umro.
– Sud nije imao dovoljno kvalitetnih dokaza zbog čega je žrtva preminula. Odnosno, ne može se znati kad je i kako došlo do fatalne ozljede, odnosno udara glavom o tvrdu podlogu. Tu smo u sivoj zoni – istaknuo je sudac Alen Pretković u svojoj presudi, a prenio regionalni portal 7plus.
Utvrđeno je da je Vujasinović palicom pa šakom udario pokojnog Čengića, dok ga je Asja Gorski udarala lokotom. Po iskazu sudsko-medicinskog vještaka Davora Mayera, njihovi udarci nisu bili kobni, kao ni udarci koje su zadavali Gorski i Žnidarić.
Sudsko vijeće uzelo je u obzir da je moguće da je pokojni Čengić, nakon što se pridignuo kod smreke ispred “Kulturane”, gdje su ga napadači ostavili, doteturao do vježbališta i tamo doživio fatalnu ozljedu. Obrana je cijelo vrijeme tvrdila da je Čengić zadobio fatalnu ozljedu nakon pada s visokog barskog stolca unutar kluba jer je bio alkoholiziran, a to su potvrdili i neki svjedoci.
– Moguće je da padom s barskog stolca gdje glava kreće prema podlozi s približno slične visine kao i kod stajanja dođe do ozljede usporedive s onom koju je zadobio oštećenik. To je samo načelna mogućnost da se padom s barskog stolca zadobije takva ozljeda – rekao je, među ostalim, vještak sudske medicine Davor Mayer tijekom postupka.
Kako je moguće da dva naoko vrlo slična slučaja imaju ovako dijametralno različite presude, upitali smo mag. iur. Andreja Božinovskog, asistenta na katedri za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i bivšeg pravnog savjetnika u Udruženju sudaca Sjeverne Makedonije, te prof. dr. sc. Damira Primorca, odvjetnika i bivšeg suca Županijskog suda u Splitu. Obojica ističu da je razlika u kvalifikaciji kaznenih djela koja su optuženima stavljena na teret.
Pravično postupanje
– Što se tiče slučaja iz Skoplja, sud je u konkretnom slučaju postupio pravično. Po mojemu mišljenju, tužiteljstvo je precizno definiralo djelo, a sud je pravilno ocijenio činjenično stanje i ocjenu predloženih dokaza. Ocjena vrste i visine kazne u ovom slučaju je u granicama kazne za kazneno djelo ubojstva iz KZ-a. Za to kazneno djelo zapriječena je kazna od minimalno pet do 20 godina zatvora i iznimno u nekim slučajevima i doživotni zatvor.
Tema je bila pod budnim okom javnosti, tražila se pravda za brutalno ubojstvo. Zanimljiva je i činjenica da su ovo neke od najviših kazni za ubojstvo u pravosudnoj praksi Sjeverne Makedonije. Tužiteljstvo je izvelo materijalne dokaze koji se odnose na optužnicu, i to videozapis konkretnog događaja, iskaze očevidaca te vještaka sudske medicine i psihijatrije, što je sud u cijelosti prihvatio.
S druge strane obrana je aludirala na prekvalifikaciju djela jer, prema njima, u kaznenom djelu “ubojstva” za koje se optuženici terete nema umišljaja – komentirao je Božinovski.
Varaždinski slučaj pojasnio je odvjetnik Primorac, koji napominje da sud ne može optužene proglasiti krivima za kazneno djelo teže od onoga koje im je optužbom stavljeno na teret, a to je teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti.
– No može za blaže kazneno djelo ako je tijekom postupka utvrdio da to može napraviti na temelju izvedenih dokaza. U ovom slučaju je Županijski sud u Varaždinu to i napravio te je zaključio da se radi o blažem kaznenom djelu od onoga koje je optuženima stavljeno na teret te ih je proglasio krivima za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju. Slijedom toga im je sud i izrekao kazne zatvora u rasponu od jedne godine i osam mjeseci zatvora do tri godine.
Različiti slučajevi
Pretpostavlja se da će se tužiteljstvo na tu presudu žaliti, a onda će viši sud ocijeniti jesu li izrečene kazne primjerene ili nisu.
Kada se uzmu u obzir ova dva predmeta iz Skoplja i Varaždina koja su još uvijek nepravomoćna, jako je važno koja su kaznena djela optuženicima stavljena na teret i, naravno, što će na kraju sud od toga prihvatiti, odnosno hoće li izmijeniti pravnu kvalifikaciju.
Jednako tako je važno istaknuti kako sud, prilikom odmjeravanja kazne, uzima u obzir i sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (tzv. olakotne i otegotne okolnosti). Što su u konkretnim slučajevima sudovi cijenili kao otegotne, odnosno olakotne okolnosti, to mi nije poznato.
Važno je naglasiti da svi slučajevi nisu isti i da ih ne treba generalizirati, već da svaki predmet treba gledati sam za sebe i na temelju toga donositi relevantne zaključke – pojasnio je bivši sudac.