Od velike proljetne pobjede do najgore dvotjedne incidencije zaraze u čitavoj Europskoj uniji.
Tako bi se u samo jednoj rečenici mogao opisati kvrgav put Hrvatske kroz fatalnu COVID godinu. Nije bio nimalo pravocrtan, nego krajnje vijugav, a povremeno i reterirajući, u stilu korak naprijed - natrag dva.
Oni što su na početku epidemije bili neupitni nacionalni heroji danas su dobrim dijelom zapetljani u kučine vlastitih manipulacija i upornih prilagodbi činjenica željenim zaključcima. Kredibilnost im je umnogome progutala verbalna vijugavost i selektivna popustljivost te eksplozija zaraze, ali i dugačka kolona mrtvih koja statistički (više od 3200 ljudi) već nadilazi vukovarske ratne žrtve.
Članovima Nacionalnog stožera građani su na početku masovno pljeskali u znak podrške s balkona i prozora, a djeca su ih risala u ruha superheroja: njihove su se poruke tad činile stručnima, jasnima i poduprtima neumoljivom matematičkom logikom. Epidemiološki zakoni, činilo se, jednostavniji su i pravedniji od običnih: slijede li se dosljedno, krivulje bolesti u svakome trenutku jasno definiraju postupke i budućnost svih nas. Postalo je teško i komplicirano tek nakon što su maske najprije bile nepotrebne, da bi se za nenošenje istih kasnije uvele visoke kazne. Postalo je dvolično kad su u kolektivnu borbu protiv bolesti uvedene iracionalne iznimke, pa je župniku sa Sirobuje u najstrožem lockdownu tolerirana misa dok je seljak zbog samotnog izlaska traktorom na njivu tijekom samoizolacije kažnjen s čak 8000 kuna.
Korona-procesije
Sve je došlo gotovo neobranjivo kad se, kao na nedavnoj tiskovnoj konferenciji, s istoga mjesta pozivalo ljude da se suzdrže od božićnoga slavlja i druženja te istodobno najavljivalo svoj vlastiti odlazak na polnoćku. Nije normalno da građanin ne smije zaraditi za kruh djeci, obići bolesnog ili dostojno ispratiti umrloga člana obitelji, ali zato slobodno može u procesiju i na misno slavlje. Nije demokratski ni ljudski prihvatljivo svako privatno druženje u pandemijskim okolnostima svisoka nazivati opasnim „korona-partijima“, a istodobno tolerirati i posebnim administrativnim blagoslovom tretirati vukovarsku Kolonu sjećanja, hodočašća Gospi Sinjskoj te hvarsku procesiju "Za križen".
Bolest pogubnija od zarazne je kad od kolektivnog imuniteta postane puno važniji imunitet političkog krda i kad se samozvani Jupiteri otvoreno rugaju volovima koji se bune.
Da se razumijemo, za poseban tretman Crkve i domoljubnih okupljanja u jeku kolektivne ugroze nisu krivi ni Crkva ni vjernici ni domoljubi – krivi su oni koji su ih harno darivali posebnim i za sve rizičnim tretmanom. I nije točno da su im pritom vjera ili osjećaji pijeteta bili iole na pameti: ključan motiv od samoga su im početka bili primarno vlastiti politički probitci, najprije usmjereni na parlamentarne, a sad i na nadolazeće lokalne izbore. Dok se na jednoj strani zatvaralo sve što jest i nije trebalo, punih devet mjeseci se činilo sve da se ne prekine redovan život Crkve, no ne kao duhovne i molitvene institucije, nego kao političkog partnera.
Mise u Solinu i Šibeniku u jeku lockdowna, vjeronauci krizmanika koji se ne prekidaju ni dok ostale škole ne rade, i to u zemlji u kojoj se tri četvrtine mladih do 19 godina ne želi cijepiti protiv koronavirusa. Metkovska je policija nedavno dobila dojavu o stotinjak vjernika okupljenih pred crkvom za vrijeme mise, premda je odlukama Stožera najstrože zabranjeno svako okupljanje više od 30 osoba na otvorenom: naravno da nadležni nisu reagirali i prekinuli taj skup opasan za javno zdravlje. Premda se svim odgovornima stalno prijeti prijavama zbog „bioterorizma“ ili „širenja i prenošenja zarazne bolesti“, ničemu sličnom nismo svjedočili ni nakon nedavnoga masovnoga okupljanja pred zagrebačkom crkvom Svete Mati Slobode. A nedosljednost i nepravda koje su krenule s vrha i zajedno sa svim posljedicama pogubne bolesti dodatno opteretile građane ove zemlje svoj su paradoksalni finale imale u nedavnoj objavi Stožera kojom je najavljeno prigodničarsko popuštanje epidemioloških mjera za nadolazeće božićne blagdane: u crkve će moći ući znatno više od 25 vjernika, usprkos najgorem širenju bolesti u Europi, usprkos zastrašujućoj koloni umrlih koje ispraćamo svakodnevno, i usprkos istodobnim mjerama tog istog Stožera kojima se, bez glasanja u parlamentu, iznova i na gotovo mjesec dana strogo zabranjuje sva putovanja između županija. Taj etički, ali i ustavnopravni, salto mortale upravljača pandemijom sigurno neće proći bez mnogih loših posljedica: politička doktrina koja jedini problem vidi u neposlušnim građanima koji se ne pridržavaju propisanih mjera, a ne čuje proteste i ne vidi tolike balvane u vlastitom oku može se ocijeniti isključivo – gluhom i slijepom.
Korona-kvadrati
Početkom prosinca i poljski su crkveni dužnosnici zamolili svoju vladu da za nadolazeće božićne blagdane malo popusti mjere koje se tiču misnih slavlja. Umjesto 15 metara kvadratnih po vjerniku unutar crkve, predlagali su da im limit bude sedam kvadrata, no nije im prošlo: na stranici o koronavirusu poljske vlade i dalje stoji da za misna slavlja vrijedi pravilo o 15 kvadrata po vjerniku i najmanje metar i pol međusobnog razmaka. Ni u Italiji, još jednoj zemlji slabih katolika, neće biti moguće ono čemu ćemo svjedočiti u Hrvatskoj: zbog policijskog sata od 22 do pet ujutro i sam Papa će misno slavlje na Badnjak početi već u 19 sati, a najveći broj župa od vjernika traži da se za božićne mise prethodno predbilježe e-mailom. U susjednoj Sloveniji ovoga su vikenda djelomično ukinute restrikcije za vjerske događaje, no u crkvama po osobi mora biti osigurano barem 30 kvadrata, a ne pomiče se ni policijski sat od 21 navečer. U Njemačkoj će se vjerski obredi također moći održavati samo uz minimalnu distancu od metra i pol, obvezne maske i strogu zabranu pjevanja, te registraciju svakog pridošlog vjernika.
U Nizozemskoj je biskupska konferencija ove godine posve otkazala polnoćke, s obrazloženjem da one tradicionalno privlače jako puno ljudi i da takvo okupljanje u trenutnom strogom lockdownu ne bi bilo nimalo odgovorno…
Za to vrijeme, Hrvatskom u nominalnom strogom lockdownu šire se doskočice među prisilno distanciranom rodbinom: imate li nasušnu potrebu ovih dana vidjeti prijatelja, brata, sestru ili rođaka s različitih adresa, najpraktičnije je da se svi skupa nađete na misi. Povrh doskočica, zemljom se još i brže širi ubojiti virus, no crna bilanca popuštanja vladajućih će na naplatu ionako stići s odgodom, tamo negdje iza Sveta tri kralja.