Premijer Andrej Plenković održao je press konferenciju u Banskim dvorima. Osvrnuo se na jučerašnji sastanak s ministrom obrane na kojom se pričalo o stanju u Hrvatskoj vojsci te je dodao da je taj sastanak poslužio da današnji bude što konstruktivniji.
- Predsjednik je imao presicu, mislim da je dobro da se čuje i druga strana, da dobijete cjelovitu sliku, započeo je Plenković.
- Složili smo se sa stanjem oružanih snaga, a to znači da smo uradili dosta, ali da trebamo uraditi još. U godini smo u kojoj krećemo u skalpanje ugovora o nabavi aviona, dajemo novu dodatnu vrijednost snazi Hrvatske, osobito obrambenom segmentu, kupnjom 12 aviona. Kroz višegodišnji plan ulaganja u oružane snage, naoružanje, infrastrukutru, ulaganje u hrvatskog vojnika, napravit ćemo važne i vrijedne iskorake. S te strane možemo biti izrazito ponosno kao vlada u šestoj godini mandata, kazao je.
- Poštujemo stav predsjednika da želi ukazati na financiranje obrane, oružanih snaga, nabavu pojedinih elemnata. To je u redu. Ne slažemo se o tome kako pristupiti toj temi i kako realno sagledati gdje smo danas”, poručio je Plenković.
Nabrojao je i naknade koje se isplaćuju vojnicima te istaknuo kako su se na nekim mjestima umjesto ugovora na određeno vrijeme ponudili ugovori na neodređeno
- Poboljšali smo uvjete i u vojarnama. Gotovo da nema lokacije gdje nismo ulagali. Uložili smo više od 600 milijuna kuna u vojarne. HV je vraćena odlukama ove vlade u Vukovar, Varaždin, Sinj, Ploče i Pulu. Sve su to snažne poruke koje smo učinili dosada. Slažemo se da treba učiniti još. Kad je riječ o nabavi oklopnih pješačkih vozila, jer to prema ovom sastanku predstavlja neku točku prijepora koja je jako važna, u trenutku kad se preuzme čvrsta obaveza da se ta vozila nabavljaju, tad će vlada RH bez većih poteškoća iznaći sredstva i zato. Ono što želimo je jasna komparativna analiza, rekao je Plenković.
- Važno je da mi kao Vlada, a mi smo daleko najodgovorniji, moramo voditi računa o cjelini. Nemamo luksuz gledanja samo jedne linije te proračunske torte. Razumijemo nužnost jačanja obrambenih sposobnosti i to i radimo, i nabava aviona je projekt naše Vlade, naglasio je, dodajući da će to osnažiti položaj Hrvatske u NATO-u, ali i Europskoj uniji.
Novinari su ga pitali i je li moguće nastaviti suradnju s predsjednikom u ovim uvjetima, Plenković je rekao:
- Što je rekao, da je suradnja nemoguća? Ne znam... Što se tiče rečenice da se dogovorimo oko najnižeg zajedničkog nazivnika, možete pitati devet aktera sastanka, one koji i nisu iz HDZ-a, a bili su konstruktivni. Imao sam dojam da se s druge strane nije htjelo ići na dogovor da se ode na Pantovčak i održi presicu. Nismo se razilazili. To je nonsens, više je nego jasno koliko je proračun i koliko se izdvaja za ljudstvo, više od tri milijarde kuna izdvaja se na ljudstvo. Ako RH tri desetljeća drži tu temu modernizacije ratnog zrakoplovstva u javnom prostoru pa se jedna vlada konačno okuraži, a nadam se da će proces završiti za četiri godine, ne bih rekao da je to talačka situacija. Slušajući zapovjednike mornarice, kopnene vojske, sve sudionike sastanaka, nisam primijetio da su oni nesretni ili ljubomorni na zapovjednika HRZ-a i nabavu aviona. Naš je pristup jačanje vojske i to je trajna zadaća. Ako imate ovakve avione onda ste snažniji, svi su s njima jači. Što se tiče nabave pješačkog oklopnog vozila, tu postoje dva elementa. Jedan je obveza prema NATO-u, do 2026. moramo imati sposobnost srednje pješačke brigade s tri do četiri tisuće ljudi. Uz 126 Patria moramo nabaviti dodatna, slična vozila na gusjenicama kako bismo osnažili sposobnost HKoV. Kada se s SAD-om dođe u fazu obveze, iznaći ćemo financiranje uz njihovu donaciju. Mi smo Vlada koja je nakon 30 godina uspjela da građanima ne trebaju vize, naravno da ćemo osnaživati odnose s najjačom zemljom NATO-a. Uvijek će se za ovakve stvari moći naći sredstva, pravog problema tu nema.
Komentirao je i sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost.
- Taj sastanak je prošao vrlo konstruktivno, za razliku od ovog, rekao je premijer, dodajući da je taj sastanak prošao “kao da je sve normalno".
- Smatram da smo mogli postići dogovor, a imao sam dojam kao da se s druge strane nije htjelo postić dogovor ne bi li se otišlo na Pantovčak i održalo ovu pressicu. To je moj politički dojam jer ne vidim da smo se s obzirom na sadržaj rasprave razirazili. Ovo lakiranje javnosti, to je nonsense”, kazao je Plenković.
- Mi smo za Milanovića bili nacistička stranka. Usprkos tome, nastojim održati nivo komunikacije primjerenim, bez da idemo istim putem, istim stopama. Rekao sam, možemo biti jednako drski i bezobrazni, ali biramo da ne budemo da ljudi vide razliku koja je enoromna. Ovakva vrsta diskursa nije postojala dok on nije postao predsjednik, kazao je.
Novinari su mu postavili pitanje o opozivu predsjednika Milanovića kojeg je spominjao ministar Banožić.
- To nije realno. Ministar je to u efektu, nakon što mu je rekao da je opušak, da je iz provincije… Ljudi odgovore u takvom trenutku jer im nije jasno kako je to moguće. Ali da je on izašao i rekao ‘ovo su razlozi za kršenje toga i toga pa krećemo u opoziv’ – to nije rekao”, kazao je Plenković.
Upitan je da komentirao i navode o uređenju stana ministra Banožića o čemu je danas pisao Nacional.
- Ministar je član Vlade, nije iz Zagreba, dobio je taj stan. Ako ga je trebalo urediti, uredili su ga. Nisu ga uredili da on to nosi sa sobom kući u nekom koferu. Ali indikativno je baš da se netko potrudio da baš taj ministar baš danas izađe na naslovnici jednog tjednika. Nemam pojma kao premijer tko je u kojem stanu. Kakav dramatični tajming..., kazao je te odgovorio kako ministar Banožić i dalje ima njegovo povjerenje.
- U smrtnom sam strahu od Milanovićevih prijetnji o ovlastima, ne znam kako ću zaspati. Četiri sata u kontinuitetu, s malom pauzom smo razgovarali. Zar to nije dovoljno? Ispunili smo kvotu za nekoliko mjeseci. On mora surađivati s ministrom, to su nadležnosti predsjednika i ne mogu se izbjeći. Nedavno sam vidio, kad je Kotromanović bio ministar šalje pismo Kolindi Grabar Kitarović - nemojte direktno pisati načelniku Glavnog stožera, nego preko mene. On šalje dopise i ignorira. Zvuči li poznato? Nisam baš razmišljao jesu li ti zakoni najsretnije napravljeni, sad sam ih vidio i ima prostora za unaprjeđenje. Najšira javnost teško može shvatiti tko radi nezakonitosti, osim vas par koji ste specijalisti i gledate nijanse, ali to je nebitno. Ali sada postoji ignoriranje ministra od strane predsjednika, a to po zakonu ne može. Rekao sam da treba poštovati ministra, Ministarstvo i Vladu. Nitko neće namjerno nešto uskratiti, ali postoje zakoni, nadležnosti ministra, načelnika Glavnog stožera i predsjednika. Bilo kakav zahtjev mora ići iz Ureda predsjednika do ministra, a onda Hranj donosi odluku. Ne doživljavam ovo kao nepoštovanje. Za razliku od Milanovića, imam puno ozbiljnih zadaća. Da sve funkcionira normalno to ne bi bila tema. Cijelu priču je u eter istresao Milanović, koga to u javnosti zanima... Zaštitno-počasna bojna, uz sve poštovanje prema njima? Simpatični su, profesionalni, ugodni, ali nije to tako ozbiljno pitanje. Treba poštovati zakon i to je sve.