Na kraju srednje teške 2021. godine - bolje od 2020., a lošije od pretjerano razvikane 2019. - što reći, koju poruku poslati?
Pandemija je i dalje harala, mjere su se popuštale, ali i dalje su stezale. Malo se više putovalo i izlazilo, ekonomija je živnula pa se u cjelini živjelo malo bolje. Nažalost nisu svi živjeli bolje, pandemija u nas dodatno briše nijanse, pa kao što su pred koronom u sjenu pali bolesnici od drugih bolesti, tako su na primjer glazbenici i slobodni umjetnici, kao i brojne druge branše, teško živjeli i dobivali tek povremene minimalce.
Da ne govorimo o stradalnicima od potresa na Baniji i u Zagrebu, u kontejnerima ili nužnim smještajevima! Oni su vrišteća mrlja na licu vlastodržaca i svih nas. Pandemija je zakrila i prevelik broj onih s premalom plaćom ili mirovinom, kao i migrante, kojima ovo naše stanje izgleda kao raj na zemlji, iz kojeg ih pendrecima istjerujemo na hladnoću.
Ministri u kontejnerima
Protutnjali su 2021. i delta soj i omikron, notorni Stožer, pravi i kvazieksperti, sitni i krupni profiteri i mutikaše, ali i antivakseri, "vakcinoskeptici", mudrijaši, politikanti i pučisti. Između njih liniju su srećom hrabro i čvrsto držali zdravstveni djelatnici i odgovorni građani.
Osim novim sojevima, nova 2022. bit će vjerojatno obilježena i četvrtom dozom, kao i većom procijepljenošću, uz pripadajuću veću prosvijetljenost. Treba ne samo vjerovati, nego i imati čvrste garancije da će Banijci i Zagrepčani prezimiti u vlastitim domovima i 2023. dočekati u svome i toplome. Najbolja garancija, motivacija i simbolična gesta čini nam se da premijer i ministri vlastite kabinete izmjeste u kontejnere pa kada se Banijci i Zagrepčani vrate u obnovljene domove da se i ministri sinkrono vrate u svoje urede. To bi im doduše osiguralo novi mandat, ali radi obnove i to bismo istrpjeli.
Što se tiče ekonomije, turizam bi i 2022. opet mogao dati svoj doprinos na trošenju živaca i resursa lokalnoga življa, ali i na prihodu nacionalne ekonomije. No ipak nadamo se da će Vlada potaknuti razvoj i drugih, proizvodnih grana, veću zaposlenost, pravednije radne odnose i plaće da 2023. ne dočekamo dodatno opustošeni od radišnih i poštenih ljudi.
Manje veselja donosi najava plaćanja u euru na ljeto. Iskustvo drugih zemalja i naš mentalitet upućuju da će obični građani iz toga izaći najtanjeg takujina. Ni u ovoj prigodi ne možemo biti toliko optimistični da vjerujemo kako će covid-19 pratiti i PDV od 19 posto. Do toga će trebati okrenuti još puno stranica kalendara.
Gatati iz godina ili gledati u sebe?
I zadnje, naravno ne i najmanje bitno, Hajduku se titula čini nikad bliža. Ako "bili" budu prvi, nema te godine koja bi u Dalmaciji mogla biti crna. Naravno treba voditi računa da Livaja i družina moraju pobijediti i na zelenom terenu i za zelenim stolom, kao i o tome da je nogomet najvažnija stvar na svijetu. Ali ipak sporedna.
Kako vidimo, neće nam biti lako. Ali ako se potrudimo, ni 2022. godina ne treba biti loša. Jer ako se godina nad nama nadvija svojom prijetećom sjenom od 365 dana, svaki naš dobar i pozitivan trenutak u njoj, pa bila to minuta, sekunda, desetinka ili stotinka, ipak u zbroju mora ostaviti traga na cijeloj godini. To vjerojatno neće biti svjetski rekord, ali hoće nacionalni ili lokalni. Mali korak za čovječanstvo, ali velik za nas i našu sredinu. Pametnome i sretnome dosta, zar ne?
Jer ne može se vrijeme, pa tako ni godina vratiti unatrag, iako se proteklih desetljeća, baš u Hrvatskoj, da ne govorimo o Dalmaciji, dokazalo da vrijeme može ići naprijed, a mi natrag.
Ipak, kalendarske godine su iste za cijeli svijet i ne treba gatati iz njih, nego gledati u sebe. Ostanemo li isti, teško će biti ostvariti sve nade i želje. Najkraće, trebamo se mijenjati. Sitnim, ali bitnim pomacima. Da parafraziram glasovitu poantu legendarnoga, pokojnoga imenjaka i kolege, koji je sličnu poruku poslao iz Vukovara dva mjeseca uoči prijelaza loše 1991. u nešto bolju 1992.: Godina - to smo mi. Sretna nam Nova!
