Ova ‘dvojnica Titove vile‘ izgrađena je još prije Drugog svjetskog rata: ‘Ovdje su sa mnom jili, pivali i guštali Thompson, Vetma, Barbieri...‘

Skrivena među starim krošnjama, u uvali Saldun na otoku Čiovu, kao da vazda drijema vila Fantasie, zdanje koje – mogli bismo tako reći – odiše svojevrsnom hedonističkom patinom.

Riječ je, naime, o “gospodskoj kući za odmor” izgrađenoj u cijelosti od pravoga kamena još prije Drugog svjetskog rata (točnije, uoči istoga) davne 1940. godine. Okružena je pomalo podivljalim botaničkim vrtom, što joj – kao i činjenica da nikad nije čestito renovirana – daje na šarmu, kao i na autentičnosti...

Kad smo rekli da “drijema”, primjedba se odnosila na dane kad se u vili Fantasie ne fešta, jer samo tada kuća ostavlja dojam vremešne, uspavane ljepotice. Naime, rečeni je objekt često poprište svakovrsnih zabava u režiji njezina vlasnika, druželjubivog Nevena Franića, koji na Čiovu živi posljednjih dvanaest godina, i nije mu nimalo teško palo gradsku vrevu Splita zamijeniti za adresu otočića nadomak krasnoga maloga Trogira...

Neven Franić 67-godišnji je slikar i poduzetnik, po formalnom zvanju autolimar, itekako obdaren “feelingom” za ljepotu i uživanciju, što ga je u lokalnoj sredini, ali i šire već dovelo na dobar glas kao bonvivana, te vrsnog kuhara i domaćina.
Franić voli ugošćavati ljude u svojem objektu koji umnogome, po stilu gradnje, kao i smještaju, podsjeća na još čuveniju Titovu vilu, danas poznatiju kao Vila Dalmacija na Mejama.

– Nekad se i ja osjećam ka drug Tito; ako ništa drugo, i on je zna guštat u dobroj spizi i biranom društvu. Ovdje su sa mnom jili, pili, pivali i guštali mnogi moji dragi prijatelji, a neki od njih su i poznate osobe, na primjer: domoljubni pjevač Thompson, operni tenor Stefan Kokoškov, bariton Ivica Čikeš, poznata mandolinistica Marija Šantić Miše i njezin suprug Miroslav Miše (također glazbenik), legendarni zabavnjak Neno Vetma, glumica, glazbenica i pedagoginja Mejrema Reuter, novinarka Nives Bašić Dorotka, kuharski kanconijer Veljko Barbieri, pa slikar Nedjeljko Miše Čarli i njegova kolegica Vanja Čarija Propato, ka i brojni drugi likovnjaci iz umjetničke udruge Okruga Gornjeg “Guvno”.

Često se ovde zaori i pisma vrhunskog trogirskog zbora “Petar Berislavić” i talentiranih klapašica iz ženske formacije “Mindula”, a neki su hepeninzi, nažalost, neponovljivi. Kad to kažen, mislin na slavuje kojih više nema: neprežaljenoga Vinka Cocu i poznatog trogirskog rokera Ivana Poduku Lacu – prisjeća se dobrodušni Neven.

U objektu nas je, napomenimo, primio zajedno s bratom Ivom Franićem (70), inače višestruko nagrađivanim arhitektom koji je cijeli radni vijek proveo u Parizu, radeći u svojem privatnom arhitektonskom uredu.

Neven, koji stalno obitava na Čiovu, ispričao nam je recentnu fazu u dugoj povijesti vile, koje se osobno sjeća.

– Moj pokojni otac Vice ovu je lipu kuću kupija nama za odmor 1975. godine. Meni je puno draga jer me podsjeća na vilu Ferić na Meje, di san živija do svoje petnaeste godine, a isto je tako predstavljala reprezentativan objekt u kakvome su se rado odmarali najvažniji ljudi toga vrimena – Franić će.

Franićeva “Fantazija” građena je, rekosmo, u prvoj polovini 20. stoljeća kao gospodska kuća za odmor i uživanje. Stoga ne iznenađuje što nije “prekrcana” krevetima i manjim jedinicama za iznajmljivanje, te ima relativno malo upotrebnog prostora. Okrenuta je prema jugu, gleda na čarobnu uvalu Saldun (Šaldun) i obiluje terasama i zelenilom. “Naličje”, to jest manje lijepa sjeverna strana bila je rezervirana za “servis”; to su zahodi, kuhinja i jedna sobica, vjerojatno predviđena za služavku. Fantasie je jedna od samo dviju čiovskih vila građenih tih godina – uz onu, naime, u neposrednom susjedstvu, u vlasništvu Kineza, fasade već dobrano devastirane naknadnim intervencijama – stoga je počela poprimati komponentu povijesne važnosti...

Vila Fantasie ima oko 250 četvornih metara gornje etaže, dok je na donjoj nešto manja; kuriozitet je da je na 45 metara dužine od najviše točke kuće do mora čak 15 metara visine, što znači da je građena kaskadno zbog izrazito strmog terena, a to je, realno govoreći, bio pravi arhitektonski pothvat!

Stariji čitatelji još se sjećaju da tada, sredinom prošloga stoljeća (atroke ranije), nitko nije gradio bazene kao danas, oni su bili rezervirani isključivo za sportske objekte i toplice. Stoga ni vila Fantasie nema svoj bazen niti predviđeno mjesto za njega, ali ima drugi nevjerojatan privilegij: stepenice koje vode izravno od kuće na plažu, što tom krasnom komadiću obale skoro daje ekskluzivnu etiketu privatne plaže, i to s vezom za brodicu.

– Zahvalan sam pokojnome ocu šta mi je ostavija ovu kuću, i volin svoju zahvalnost i radost podilit sa ljudima, ovde ih ugostit, lipo počastit. Neke san i dodatno počastija, i to tako šta san ih naslika u ulju na platnu: među njima su Kokoškov i Thompson, evo upravo ih slikan. Žaj mi je šta mi nikad nije uspija doć ovde Oliver, kojega san ka pivača i čovika puno cijenija, zato san i njega naslika. Eto, bar je slike vidija, jer nekoliko njih bilo je izloženo u Salonu Galić u Splitu, u Marmontovoj, i svidile su mu se. Volin, uz ulje, i ugljen ka crtaću tehniku, olovku isto, ali i bakar, lim. Ipak san ja završija za autolimara – smije se simpatični Franić.

Vila Fantasie idealan je spoj gospodskog štiha i tradicionalne toskanske gradnje. Potonje je vidljivo u detalju širokih lođa (naime, stare dalmatinske kuće nisu ih imale, stoga ovaj objekt ima – za ono vrijeme – i pomalo avangardnu notu) te zastupljenosti tradicijskih materijala: punog kamena, drva, kupa kanalica, matuna, željeza (kovane ograde).

– Nema “plastike ni sintetike” – zafrkatski napominje Franić.

Čak su i gurle (oluci) – kameni; u maniri gradnje sličnih na katedralama diljem svijeta, od trogirskog Svetog Lovre/(Ivana) do Notre-Dame u Parizu, i ovdje je kamena cijev izbačena iz fasade.
Terase za sunčanje rese brojni pitari s paprati i điranima, a uokolo vile bujaju čempresi, lovor, bršljan, masline, divlji i pitomi limuni, rogači i naranče, te drugo mediteransko bilje.

Uistinu, Fantasie sluti na pravu fantaziju, s hedonističkom patinom recentne nam prošlosti.