Sportska dvorana Brezovica u Sisku jedan je od prihvatnih centara koji su postali privremeni dom za, na žalost, jako puno preko noći osiromašenih, prestrašenih ljudi. U rečenom objektu, Brezovici, zatječemo ih oko 150, a situacijom rukovodi Milka Pavušek, inače zaštitarka koja je upravo postala - volonterka.
- Moji suprug i kćer spavaju u autu, svekrva u drugom, a ja sam ovdje, tu spavam i nastojim pomoći - sažima Pavušek.
Iz Petrinje je; u njezinu se stanu sve srušilo, ali misli da su zidovi ipak još na mjestu.
- Nitko od ovih ljudi ne zna točno u kakvom je stanju ostao njihov dom, većinom su ovdje već dva dana. Mnogi su, kažem, izabrali život u automobilu, daleko od zgrada, krovova i stabala koji bi im mogli pasti na glavu. Griju se slabo ili nikako, neki lože vatru na otvorenom, u metalnim kantama - primjećuje.
Oni koji su došli pod krov dvorane sportske namjene, pak, dobili su ležaj, deke i jastuke, vodu i sokove, grickalice... Ima i "higijene", hrane za bebe. Ljudi su doista poslali na pretek svega.
- Imali smo i toplo jelo, donijeli su stotinu porcija paprikaša. Fin je bio, ali smo ga štedljivo dijelili jer nas je više nego što ide po normativu. I mekdonaldski je poslao puno brze hrane! - napominje volonterka.
Ističe da se, koliko je moguće, pazi na zaštitu od COVID-a.
- Kad neki ljudi odu - jutros su otišle dvije obitelji - iza njih sklanjamo deke jer ne znamo tko jest ili nije zaražen. To je otprilike sve što možemo učiniti - primjećuje.
Partneri Muharem Arifagić i Danica Miščević ljudi su zrelije životne dobi; svega su se u životu nagledali, ali ovo ih je gadno uzdrmalo. U dvoranu su došli osjetiti kakvu takvu sigurnost i solidarnost.
Pored njih desetak osoba predvođenih dvojicom svećenika usrdno mole krunicu; volonterka Milka pak ukazuje na duh ekumenizma, jer pomaže i lokalna islamska zajednica, dali su pomoć u gotovom novcu kojega će uz pomoć župnika dati najpotrebitijima.
Potres je iz stana izbio i obitelj Jusufa i Berive Muhamed iz Alepa; u Sisak su iz Sirije došli živjeti prije godinu dana. Imaju petero djece, Jusuf je po zanimanju vozač, a hrvatski najbolje govori 13-godišnja kćer Zahira.
- Stan nam je razdrmalo, ali ne bojimo se prirodnih nepogoda. Pobjegli smo od rata, u Siriji nam je sve srušeno, a u Sisku je lijepo. Ostajemo u Hrvatskoj, potres će proći - optimistični su Muhamedovi.
Obitelj Horvatinović poslala je svoje najranjivije članove - sina i baku te djeda - u sportski centar, na sigurno.
- Potjerali nas sin i snaha iz kuće u Prelošćici, oni ostali tamo a nama vele da smo ovdje sigurniji! Inače je na kući pao krov, nema velike štete - rezimiraju Marica i Dragutin uz odobravanje unuka im Matijasa.
Simpatično društvo u kutu dvorane igra na karte. Miješaju za remi, kažu da ih opušta "b bolje od Helexa i drugih tableta". Oni su Ismeta Orašćanin i nevjenčani joj suprug Hamdija Halepović, te Ismetina šogorica Refika Orašćanin. Brat Ismetin - spava, hrče kao da je u udobnom hotelu s četiri zvjezdice.
- Napišite da ja pobjeđujem! - namiguje Refika.
Ismeta se, pak, panično boji novog potresa. Ovako gadnog u svojih 47 godina ne pamti... Pa se najednom trgne, uhvati Hamdiju za ruku, prigušeno kriknu:
- Evo ga, opet podrhtava! Jao nama!
- Nije to potres, to ti brat hrče - mirno odreže Refika.
Noć pada, Sisak ipak tone u san uoči Silvestarskog jutra koje donosi nadu u mir, bez potresa i nevolje.