Ni Njemačka više nije nalik onom iz Matan und Jaranen zlatnog ekonomskog doba koje je primalo na tisuće hrvatskih gastarbajtera, od bauštelaca do medicinara.
Već duže vrijeme i u njoj se događa preokret u gospodarstvu i pratećem tržištu rada. Posebice je vidljiv kod liječnika koji novu poslovnu i životnu adresu sve više traže i pronalaze u urednoj, ekonomski jakoj Švedskoj, Finskoj, Norveškoj. Da stvari nisu posložene kao nekada tvrdi 37.godišnji poslovni čovjek Robert Bilić, pronalazioc radne snage medicinskog profila s područja Balkana, koji je u bolnicama i umirovljeničkim domovima pronašao posao stotinama ljudi.
Robert je rođen u Wiesbadenu, roditelji su mu bosanski Hrvati, i već 20 godina link je za liječnike, medicinske sestre i tehničare, te njegovatelje iz Hrvatske, BIH, Srbije, Crne Gore. Hrvatski medicinari su, kaže, izuzetno cijenjeni u ovoj zemlji, no zadnje vrijeme dobiva više životopisa od doktora nego njegovatelja, ali i puno manje nego prije pet godina. To je također pokazatelj da se liječničko tržište rada fokusiralo na sjevernu Europu.
-Hrvati su poznati po tome da rade jako puno, kao životinje, uporno, marljivo, uvijek i duže nego što treba. A vrlo brzo savladaju i njemački jezik što je poslodavcima iznimno bitno. Zato su na najvišoj cijeni u Njemačkoj. Evo primjera jednog hrvatskog kardiologa, šefa klinike koji godišnje brutto zarađuje više od 400 tisuća eura. Dobra zarada je mamac za brojne zdravstvene djelatnike s Balkana koji, u Njemačkoj traže bolji život. Moji su roditelji kao gastarbajteri ovdje došli i ostali, jer im je bilo puno bolje nego doma. To se sada promijenilo. Mnoge su zemlje prestigle Nijemce – kaže Robert.
Hrvati su na visokoj cijeni, njima uz bok idu i kolege im iz zemalja bivše Jugoslavije. Tek onda top ljestvicu puni radna snaga iz Turske, Irana, Arabije. Posla ima, ali i nekih novonastalih problema, Njemačka je, kaže Robert, u recesiji. Prati je kriza gospodarstva, velika poskupljenja.
- Našu državu trenutno vode i klimatski fašisti, a tu je i problem izbjegličke krize. U Njemačkoj više nije dopušteno ni kritičko mišljenje. Nešto što je prije mnogo godina jako ojačalo ovu državu, svakako je jedan od glavnih razloga promašene politike u zdravstvu. Uz sve to troškovi života su postali veći, pa ljudi koji ovdje dolaze nešto uštedjeti, zaraditi za obitelj, djecu, mirovinu više ne mogu toliko ostavljati sa strane. Većini je to postalo neuravnoteženo s obzirom na količinu rada. Podosta njih, posebice iz medicinske struke počeo je odlaziti u zemlje sjeverne Europe – analizira Robert.
Recesija je Njemačku zahvatila još u vrijeme Angele Merkel, prve posljedice su se počele osjećati od 2015. godine. Korona je donijela veliki pad u ekonomskom smislu, rezultiravši migracijom uvezene radne snage na nova područja izvan Njemačke. No ekonomija je uvijek u kretajućem odnosu, u stalnom dolasku novih radnika snaga kojima će i iznos manje zarade ipak biti puno veći od onog u svojim zemljama.
-U Njemačkoj ima posla, ima i puno upita. Iako ljudi znaju kako ovdje više ne cvjetaju ruže i dalje dolaze jer će im svemu usprkos, plaća biti minimalno četiri puta veća od one koje su do tada primali. Kardiolozi se uz ginekologe, kirurge, neurokokirurge, oftalmologe najviše traže. Puno je prostora i za medicinske sestre, braću, njegovatelje. Liječnici koji su tek završili studij primaju od 45 do 60 tisuća eura na godinu, stariji oko sto tisuća eura – kaže Robert, navodeći kako najmanja satnica u Njemačkoj iznosi 12 eura, s očekivanjem da će će ove godine imati prosjek od 13.
Kod primanja medicinskih sestara i braće preferiraju se oni mlađe dobi, od 22 do 25 godina, mahom mlade žene, koje nemaju malu djecu i još uvijek bez obveza prema starijim članovima obitelji.
-Velika potreba specijaliziranog personala dovela je do toga da se stvaraju mnoge firme koje žele na tome zaraditi. Pojavio se tako veliki broj agencija koje također rade novačenje djelatnika. Upravo zato se sve više okrećemo novim tržištima, tražimo nove ljude s područja Turske, Irana, Saudi-Arabije...
No opet kažem, naši su ljudi top. Mislim da će zbog konverzije kune u euro i očekivanog velikog kaosa u nadolazećim godinama, mnogi Hrvati biti spremniji ponovno krenuti u inozemstvo. Dugo već radim ovaj posao pa mogu reći i da će unatoč brojnim međukulturalnim sličnostima, naši ljudi češće emigrirati vani. Ali i puno više nego u Njemačkoj tražiti posao u nekoj drugoj zemlji – veli Robert Bilić.