Uskoro će se navršiti mjesec dana kako je Splićanin Nenad Periš u Beogradu i zajedno sa svojom obitelji koja je ostala u Splitu proživljava najgoru noćnu moru koju jedna obitelj može proživljavati.
Kao što je poznato, u noći s 30. na 31. prosinca prošle godine njegov sin Matej nestao je u Beogradu, kamo je otišao s prijateljima na doček Nove godine i od tada mu se gubi svaki trag.
Čim je doznao za sinov nestanak, Nenad se zaputio u Beograd, kako bi na mjestu događaja pratio i pomagao u potrazi srbijanske policije za njegovim Matejem. Iako je od nestanka prošlo već 27 dana, Nenad ne gubi nadu, gleda pozitivno u ishod istrage i nada se kako će se zajedno sa živim Matejem vratiti u Split.
Suradnja s policijom
- Bit će to veliko slavlje u mome Splitu, u Hrvatskoj, ali i u Beogradu, kada Mateja pronađemo. Ne želim uopće pomisliti da ga nećemo pronaći živog. Razmišljam pozitivno, svi oko mene razmišljaju pozitivno i gotovo je nevjerojatna količina podrške i pozitive koju dobivam iz svih dijelova bivše države, ali i iz Europe.
Ljudi mi nude smještaj, stan, hranu..., a ja već 25 dana živim kod jednog mog prijatelja u Beogradu koji mi je širom otvorio vrata svoga doma. Nedavno sam mu rekao da kojim slučajem živim još 20 života, ne bih mu mogao vratiti ono što je on za mene učinio.
Ja sam u Beogradu, ne mislim se vraćati u Split dok ne pronađem sina. Nemam gdje ići bez njega. Odnosno, mogu se i vratiti u Split i sjediti kod kuće u fotelji i razmišljati o onome što se događa u Beogradu, ali takva mogućnost uopće nije u fokusu mog razmišljanja.
Želim biti ovdje dok ne nađemo Mateja, kod sebe imam Matejeve stvari koje mogu pomoći psima u policijskoj potrazi i surađujem sa srbijanskim policijskim vlastima, kako bi što prije riješili ovaj košmar - kazuje nam Nenad Periš, kojeg smo jučer uspjeli dobiti u Beogradu.
Upitali smo Nenada što on misli, što se zbilo u noći nestanka njegova Mateja i kako on gleda na ovu za sada neobjašnjivu situaciju...
- Ja cijelo vrijeme govorim da me ovog košmara može "osloboditi" samo istina. U mojoj glavi nedostaje vrijeme nakon spuštanja Mateja bliže rijeci pokraj restorana "Savanova". No, niti jedna kamera nije snimila Mateja da se spušta u rijeku, da u nju upada, niti jedna kamera nije vidjela da Matej ima bilo kakav kontakt s nekom osobom pokraj "Savanove" i ta rijeka je prava enigma. Na snimkama se vidi da se Matej spušta pokraj "Savanove", ali se dio nakon toga ne vidi, jer na tom dijelu nema kamere - govori Periš.
Ratno ostrvo
I Matejev mobitel je enigma.
- Mobitel, odnosno signal mobitela uočava se na dva mjesta, ispred "Savanove" i onda nakon neka dva i pol sata - kazuje Nenad Periš.
Mnoštvo pitanja na koje nema odgovora muče Matejeva oca.
- Kako je moguće da se signal mobitela pojavljuje pokraj Ratnog ostrva, oko 4.15 sati, a to je oko dva sata i 20 minuta nakon zadnje Matejeve snimke pokraj "Savanove" u 1.55? Kako je moguće da mobitel reagira ako se nalazi u rijeci?
Ako je Matej potonuo u rijeku, a mobitel mu je bio u džepu, onda je nakon 2.20 sati mobitel neupotrebljiv, mokar, na dnu rijeke i ne bi mogao davati signal. Proizvođač mobitela kaže da mobitel može davati signal ako je mokar najviše pola sata. Dakle, ako je mobitel mokar, ne bi zasigurno mogao davati signal nakon gotovo dva i pol sata - objašnjava Periš.
U ovih 27 dana Nenad je razgovarao s mnogim ljudima koji bi mogli nešto znati ili pomoći u potrazi za Matejem.
- Razgovarao sam s čovjekom koji je iz Save spasio 30-ak osoba koje su upale ili skočile u rijeku. On ima restoran kod Pančevačkog mosta, negdje na sjecištu Save i Dunava. Rekao mi je da je jednom jedna žena u zimskom razdoblju, kakvo je sada, skočila s Brankova mosta i da je on krenuo za njom u potragu te je pronašao živu nakon četiri sata. Odvezena je u bolnicu, ali je, nažalost, nakon nekoliko dana u bolnici preminula od posljedica hipotermije - kaže Periš.
Potraga srbijanske policije ne jenjava.
- U utorak je policija ponovno, sa psima, pregledavala Ratno ostrvo koje je u depresiji u odnosu na rijeku (poplavljeno). Na tom otoku ima desetak izletničkih kuća, a veličine je oko 1500 puta 1500 metara. Ništa mi još nisu javili, ali da su Mateja pronašli, zasigurno bi mi odmah dojavili - kazuje Nenad Periš.
Vraćamo se prostoru ispred restorana "Savanova", gdje se Mateju gubi trag.
Novi smjerovi istrage
- Taj prostor ispred restorana može se napustiti neopaženo, upravo zbog toga jer ne snimaju kamere. Tamo postoji i veliki parking pa nije isključena mogućnost da je taj prostor Matej napustio i u nekom automobilu. Srbijanska policija vrlo profesionalno i odgovorno obavlja svoj posao, ljudi istražuju u "tisuće smjerova", a uz to im pomaže i policija RH. Ništa ne prepuštaju slučaju, rade dan-noć i stalno pronalaze nove smjerove istrage - govori Periš.
Zanimalo nas je da li se Matej ikada požalio svom ocu po pitanju nečega, je li bio nezadovoljan životom, razočaran u nešto i može li nešto tako povezati s njegovim nestankom?
- Nikada mi se nije žalio ni na što. Matej je mladić koji je pun života, planova. Odgovoran je, htio je pronaći posao u svojoj branši, završio je ekonomiju, ali je isto tako htio nastaviti biti i skiper. Ja sam želio da se uhvati svoje struke, iako znam da je bolja zarada ljeti kada je skiper.
Vidjeli smo se za Božić i tada smo igrali na karte. On je bio u paru sa sestrom Lucijom, a ja s Matejevom drugom sestrom Laurom i to su uvijek "ratovi" kada igramo na karte. I onda, nakon par dana, poziv iz Beograda, koji nam je potpuno promijenio živote. Strašno - kazuje Nenad Periš.
Naš sugovornik kaže da srbijanska policija i dalje namjerava tragati za Matejem i da ne postoji nikakvo vremensko ograničenje potrage.
- Pokušavam ne slušati neprovjerene informacije i one "sa strane". Meni je najvažnije da Mateja pronađemo i da se zajedno vratimo doma. Neka se poslije razglaba što je bilo, zašto je bilo i kako je bilo. Dobio sam informaciju da ću se ponovno susreti s predstavnicima srbijanske policije kada im kolege iz RH ponovno dođu u Beograd. Možda do tog susreta dođe do kraja ovog tjedna - kaže Nenad Periš.
U cijelom ovom košmaru Nenad pokušava ostati pribran koliko je god to moguće.
Ljudi plaču sa mnom
- Pokušavam biti racionalan i moram svojoj obitelji u Splitu i svojim kćerkicama objasniti da život mora ići dalje i da bi i Matej tako htio. Ovo što sam ja više od 25 dana u Beogradu meni izgleda kao 25 godina. Što ću vam reći, nisam pametan - jedva progovara Nenad Periš.
Za kraj je još jednom istaknuo nevjerojatnu podršku ljudi u Srbiji.
- Iako cijelo vrijeme nosim zaštitnu maskicu na licu, ljudi me na ulici prepoznaju. Izražavaju mi podršku, prilaze mi, mnogi i plaču i upravo zbog toga ne volim izlaziti vani.
Neki dan sam bio u samoposluzi pa su me tamo prepoznali, u kafiću, gdje me nedavno čekao moj prijatelj kod kojeg boravim, prišla mi je jedna žena i pitala me jesam li ja Matejev tata. Ja sam joj odgovorio da jesam, a ona me zagrlila i počela plakati.
Tu sam, u Beogradu, ostajem ovdje dok ne pronađem sina živog. Pozitivno razmišljam, zahvaljujem svima koji suosjećaju sa mnom i koji mole za Mateja. Ne dam negativnim mislima da mi uđu u glavu. A ako bude drugačije, onda protiv toga ne mogu ništa, jer čovjek snuje, a Bog određuje - zaključuje Nenad Periš.