‘Ne tražite dijagnozu i lijek na Googleu!‘: znanstvenica iz Cochrane centra objašnjava zašto je to opasno, otkriva i kojim stranicama možemo vjerovati

Posljednjih tjedana svjedočimo porastu broja lažnih lijekova protiv koronavirusa koji se prodaju online. Prijevare potrošača preko interneta, ali i drugih prodajnih kanala, nisu, nažalost, više nikakva rijetkost, no kad je u pitanju zdravlje, one su posebno pogubne.

O ovoj, ali i i drugim temama, razgovarali smo s dr. sc. Tinom Poklepović Peričić, suvoditeljicom hrvatskoga Cochrane centra, dijela svjetske neprofitne organizacije kojoj je jedan od glavnih ciljeva promicanje principa medicine utemeljene na dokazima.

Zašto ljudi stalno nasjedaju na lažne oglase i, općenito, vjeruju u čudotvorna rješenja?

– Vjerojatno zato što su se u nevolji skloni uhvatiti za bilo što ako im se to učini kao slamka spasa. Profesionalni psiholozi bi na ovu temu mogli puno toga reći.

Moramo razumjeti da bilo koja bolest kod ljudi zna izazvati osjećaj nemoći, pa oni postaju ranjivi i u takvom stanju bi pokušali sve da vrate zdravlje.

Pritom se vode mišlju kako vrijedi pokušati jer "što bi mogli izgubiti ako pokušaju". S druge strane, oglasi koje spominjete ljudima gotovo uvijek prodaju "lažnu nadu", odnosno sugeriraju im da će dobiti više od onoga što je medicinski moguće.

Čak se u takvim reklamama na fotografijama sugestivno pojavljuju ljudi u bijelim kutama kako bi cijela stvar izgledala uvjerljivije. No, dokazi za tvrdnje o ovakvim tretmanima su nepouzdani.

Neka od tih rješenja mogu biti potpuno neučinkovita, a neka znaju izazvati i vrlo štetne posljedice.

Danas nam, nažalost, kad je u pitanju zdravlje, višak informacija počesto zna biti problem. Ljudi, naime, sebi dijagnoze traže preko Googlea. Barata se i s terminom "cyberhondar".

– Pojava "cyberhondara" je, također, posljedica modernog i brzog načina života. Unatoč tomu što se pacijente upućuje na to da se ne oslanjaju na internet i ne propisuju sami sebi terapije i lijekove, mnogi, ipak, više vjeruju "dr. Pretraživaču" nego svom liječniku. Zašto je to opasno?

Za razliku od uvida u cijelu kliničku sliku koju određeni liječnik dobije pri susretu s pacijentom, dijagnoze koje izbacuje pretraga na internetu često budu pretjerane, informacije pogrešne, a nuspojava bezbroj. Cijela stvar izvučena iz konteksta i iz neprovjerenih izvora zna ljude odvući na potpuno krivi put i obeshrabriti ih u njihovoj borbi za zdravlje.

Nadalje, postoje tu i efekti placebo i nocebo; placebo je kad se ljudi počinju bolje osjećati vjerujući u to da im ono što uzimaju pomaže, dok je nocebo učinak stanje u kojem ljudi doživljavaju više nuspojava samo zato što ih očekuju ili su ih pronašli na internetu.

Bitno je ovo – informacije o zdravlju koje vrište iz svih kutova interneta često su utemeljene na manipulaciji te pristranim i nepotpunim dokazima, a ne na pouzdanim znanstvenim dokazima.

Je li možda problem i u tome što se ljudi, kada dođu na pregled, suzdržavaju pitati liječnika sve ono što ih zanima, pa onda odgovore traže online?

– Paternalistički odnos između liječnika i pacijenta na koji ciljate svojim pitanjem, naslijedili smo iz nekih prošlih vremena, no njega pomalo zamjenjuje model zajedničkog odlučivanja i suradnje. Koncept medicine utemeljene na dokazima podrazumijeva donošenje odluka o zdravlju u kojem liječnik, korištenjem znanstvenih dokaza i na temelju svojih znanja i iskustava, zajedno s pacijentom odlučuje o njegovu liječenju.

Duje Klarić/Hanza Media

Ovaj model, međutim, zahtijeva da pacijenti razumiju na koji način nastaju zdravstvene tvrdnje i kako se donose odluke. U tom slučaju znat će što i kada pitati svoga liječnika, primjerice, je li postupak nužan, što bi se dogodilo ako se postupak ne obavi, koje su njegove mane ili koji su alternativni postupci na raspolaganju.

Čime se najčešće manipulira na internetu kad je u pitanju zdravlje (pripravci, usluge...)?

– Svim i svačim, čini se. Od brojnih dijeta koje su uglavnom neprovjerene, raznoraznih biljnih i homeopatskih pripravaka, ali i bezreceptnih farmaceutskih pripravaka. Tu su i vitamini i minerali kao nadomjestak prehrani i niz drugih proizvoda.

Mnogi od njih pokrivaju toliko širok spektar bolesti da je to nevjerojatno. Ono što je loše i vrijeđa inteligenciju i dostojanstvo čovjeka jesu kojekakvi pripravci koji "liječe" najteže bolesti. Osim što ne vrijede, oni su i preskupi.

Prema kakvim bismo rješenjima na prvi pogled trebali biti skeptični?

– Ključan je kritički pristup čovjeka prema svemu u životu, a osobito prema tome što unosi u svoj organizam kad je u pitanju zdravlje. Na primjer, ljudi često vjeruju kako je nešto što se koristi dugo vremena sigurno i učinkovito te kako to ne treba provjeravati.

Međutim, mnogo toga što ljudi koriste iz navike nema znanstvenog utemeljenja, često je beskorisno, a može biti i štetno.

Uobičajena praksa nije uvijek utemeljena na dokazima i staro nije nužno bolje, kao što ni nešto što je novo ne mora neizbježno biti bolje.

Nekad se određena terapija učini logičnom, ali kao i u svim ovim navedenim primjerima, treba je testirati. Također, ne možemo se oslanjati na pojedinačna istraživanja, a moramo voditi računa i o tome da male studije nisu pouzdane te da uvijek postoji mogućnost igre slučajnosti, koju se ne smije zanemariti.

Priključili ste se međunarodnom projektu za nastavnike i djecu koji se bavi upravo zdravstvenom pismenošću. Kad će početi njegova praktična provedba?

– Djeca i adolescenti dobivaju informacije o zdravlju iz raznih izvora, kao što su internetske stranice, društvene mreže i časopisi, ali pritom polažu malo pažnje na vjerodostojnost izvora zdravstvenih tvrdnji.

Naime, nedostaju im vještine za prosudbu vjerodostojnosti i znanstvene utemeljenosti tvrdnji o zdravlju, a taj nedostatak, prema istraživanjima, nastavlja se kasnije tijekom visokog obrazovanja i u odrasloj dobi.

Projekt "Informed Health Choices" izrađuje edukacijske materijale za podučavanje o kritičkoj procjeni zdravstvenih tvrdnji u osnovnim i srednjim školama. Do sada u projektu sudjeluju 22 zemlje diljem svijeta, od kojih su neke već implementirale predložene edukacijske modele u školske kurikule.

Hrvatski tim uključuje skupinu znanstvenika iz Hrvatskoga Cochranea s Medicinskoga fakulteta u Splitu, koji zajedno s kolegama s Filozofskoga fakulteta u Splitu rade na implementaciji projekta u RH.

U proteklih godinu dana projekt smo predstavili u osnovnim školama na području Splita, Solina i Kaštela. Provedba edukacije planirana je tijekom sljedeće školske godine. Daljnji planovi uključuju učenike srednjih škola i, naravno, diseminaciju projekta u općoj populaciji, među pacijentima, a sve s ciljem poticanja zdravstvene pismenosti.