Dogovore li se razvijene zemlje, kojima je dosadilo da njihove velike kompanije sele sjedišta u inozemstvo i odnose im tako prihode od poreza na dobit, svijet bi mogao vidjeti nešto novo.
A to je jedinstvena minimalna stopa poreza na dobit koja bi trebala vrijediti za sve zemlje i tvrtke. Velike i snažne ekonomije tako će skrojiti porezna pravila po svojoj mjeri, ali kako je riječ o kompleksnom i teškom području, dogovor se u više navrata odlagao. Novi rok o kojem se sada govori je sredina ove godine.
Još se ne zna kolika bi to minimalna stopa mogla biti. Amerika je predložila da bude 21 posto, s čim su se složili ministri financija Francuske i Njemačke, a postoji i prijedlog Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) o minimalnoj stopi od 12,5 posto.
No, jedno je jasno: postigne li se dogovor o minimalnoj stopi, ona će vrijediti za multinacionalne kompanije i tehnološke divove poput Amazona, Googlea i Facebooka, ali i za sve ostale tvrtke u svim zemljama na područjima za koja bude vrijedio dogovor.
Nikolić: Brojne prepreke
Prof. dr. Nikša Nikolić podsjeća da se za sada o uvođenju minimalne globalne stope poreza na dobit govori kao o prijedlogu, odnosno planu koji će se, bez obzira koliko ozbiljan bio, susresti s brojnim preprekama koje mogu dovesti u pitanje njegovu realizaciju. Nije uvjeren da će sve oko dogovora ići glatko i smatra da je suštinsko pitanje zašto je inicijativa za ovaj globalni projekt došla od SAD-a. Objašnjava kako je administracija Joea Bidena predložila da se u SAD-u postojeća stopa poreza na dobit s 21 posto poveća na 28 posto zbog uklanjanja problema i posljedica pandemije i realizacije ambicioznih infrastrukturnih projekata. S novom stopom SAD dolazi u nepovoljniji položaj prema svim zemljama s nižim stopama, a posebno prema poreznim oazama.
– Da bi spriječio preusmjeravanje kapitala prema tim zemljama, odnosno preseljenje sjedišta mnogih kompanija u inozemstvo, SAD jednostavno iskorištava svoju vodeću poziciju tako da inicira uvođenje minimalne globalne porezne stope poreza na dobit, imajući pri tome na umu da će tu inicijativu bez problema brzo prihvatiti i sve ostale razvijene zemlje koje se nalaze u istoj poziciji kao i SAD. Štoviše, predložena je upravo ona stopa koja najviše odgovara SAD-u, stopa od 21 posto – kaže Nikša Nikolić.
Međutim, treba imati u vidu da se uz ovaj prijedlog pojavljuje još i prijedlog OECD-a, koji predlaže stopu od 12,5 posto. Određivanje visine porezne stope bit će nesumnjivo predmet budućih dogovora, ali i potencijalnih prijepora.
– Da se sve neće odvijati kao podmazano, upozorava i činjenica da se planom uvođenja minimalne globalne stope poreza na dobit djeluje suprotno interesima najvećih igrača, multinacionalnih kompanija, koje također imaju iznimno jake lobističke i pregovaračke sposobnosti te mogu utjecati na odlučivanje u velikom broju država – ističe prof. dr. Nikolić i kaže kako nas povijest uči da ono što kroje najrazvijenije zemlje u pravilu ne odgovara manje razvijenim zemljama.
Europska nastojanja
U Europskoj uniji godinama se pokušava ujednačiti porezna osnovica za oporezivanje dobiti, a OECD sa svoje strane godinama radi na problemu prelijevanja dobiti u porezno povoljnije zemlje. Velike zemlje imaju prosječnu stopu poreza na dobit od 20,8 posto, a male 14,5 posto, prema podacima tvrtke KPMG. S uvođenjem plaćanja minimalne stope poreza na dobit, mnoge će zemlje preko noći prestati biti atraktivne stranim kompanijama. Globalnoj minimalnoj stopi tako se protivi Irska, koja ima najniže poreze u Europi i smatra se poreznom oazom koja je uspješno privukla mnoge međunarodne ulagače. Prema prvim procjenama, minimalna globalna stopa poreza na dobit donijela bi od 42 do 70 milijardi dolara poreznih prihoda pojedinim zemljama.
– Svaka država uspostavila je porezni sustav koji najbolje odgovara njezinim ekonomskim potrebama i mogućnostima. Kada bi se uvela globalna minimalna stopa poreza na dobit, već možemo pretpostaviti reakcije iz Estonije i Latvije, koje ne oporezuju reinvestiranu dobit. Možda takve inicijative odgovaraju zemljama poput Francuske, očito i novoj američkoj administraciji. Apsolutno sam protiv toga, kao i Centar za javne politike i ekonomske analize koji vodim. Porezne politike moraju biti ovlast samih država, umjesto da se pokušava regulirati nekakva globalna porezna politika, uvelike iz lijevih ideoloških razloga – ističe Petar Vušković, protivnik bilo kakve porezne harmonizacije.
Pita se kako će se neka zemlja bez porezne konkurentnosti natjecati u poreznim olakšavanjima uvjeta poslovanja i ulaganja. Prema njegovu mišljenju, ovakva inicijativa odgovara zemljama s višom poreznom stopom, ali ne onima koje su poreznim rasterećenjima privukle privatni kapital za svoj razvoj i konvergenciju prema europskom razvojnom prosjeku.
– Nije tajna da postoji svojevrsni sraz zapadne i istočne Europe kada su u pitanju visine poreznih stopa na dobit. U međuvremenu, nova američka administracija krenula je putem rekordnih upumpavanja javnog novca u ekonomiju pa, svjesni dužničkog rizika, nastoje podizati poreze. Za vrijeme prethodne američke administracije standardna stopa poreza na dobit snižena je na 21 posto, nakon što je bila među najvišima među zemljama OECD-a – ističe Vušković.
Utjecaj na Hrvatsku
Kako će sve to, prođe li globalna minimalna stopa, utjecati na Hrvatsku, pitanje je na koje Vušković odgovara kako je sve još ipak na razini inicijative.
– Svaka zemlja ima specifičnu ekonomiju i najbolje bi bilo da sama određuje svoje porezne stope. Mi najbolje znamo što želimo postići s poreznom stopom od 10 posto koja je usmjerena prema 93 posto poduzetnika u zemlji. Želimo poreznim rasterećenjem stvoriti veću dinamiku rasta. To je preduvjet zapošljavanju i investicijama. Porezna presija nije dobra. Nema smisla uzimati novac efikasnom poduzetniku i alocirati novac neefikasnoj javnoj upravi ili velikom broju poduzeća koja posluju s gubitkom. Nemojmo zaboraviti da smanjivanjem poreza smanjujemo i političku moć stranaka. Iskustvo nam je pokazalo zašto je to dobro – naglašava Petar Vušković.
– U slučaju da prijedlog SAD-a prevlada i bude prihvaćena stopa od 21 posto, visoko razvijene zemlje ostvarit će enormno velike dobitke po osnovi poreza na dobit – smatra prof. dr. Nikša Nikolić, ukazujući da pritom, kao i uvijek, nečija dobit predstavlja gubitak nekog drugog. U ovom slučaju su gubitnice manje razvijene zemlje.
Udar na naše reforme
– Porast poreznog opterećenja gospodarskih subjekata nastat će kao rezultat činjenice da je predložena stopa od 21 posto znatno iznad prosjeka poreznih stopa u ovim zemljama te će poduzeća biti prisiljena plaćati višu poreznu stopu od one koju trenutačno plaćaju. Istodobno, zbog ujednačavanja poreznih stopa, ulagači će gubiti interes za ulaganje u tim zemljama, što se s aspekta manje razvijenih zemalja ne može ocijeniti dobrodošlim – napominje dr. Nikolić, te upozorava da se u istoj situaciji nalazi i Hrvatska. Naime, njezina je stopa poreza na dobit od 10 posto za tvrtke s prihodom od 7,5 milijuna kuna znatno manja i od predložene stope od 21 posto, ali i od stope 12,5 posto.
– Ne bi pritom trebalo zaboraviti da će se Hrvatska, osim s povećanim poreznim opterećenjem te gubitkom interesa stranih ulagača, susresti i s problemom gubitka mogućnosti optimiziranja svoga poreznog sustava, kojem su usmjerene sve dosadašnje reforme poreznog sustava – kaže prof. Nikša Nikolić.