Nikša Stipaničev / CROPIX
On je diplomirani profesor povijesti i filozofije, ona je magistrica agronomije. Oženjeni su, imaju dvoje djece, žive u Zagrebu.
On je direktor dvije tvrtke - C Pakiranje i ENS, koje se bavi proizvodnjom papirnate ambalaže dok je ona visokopozicionirana menadžerica u Agrokoru. Njihova mjesečna primanja veća su od 100 tisuća kuna.
Muž je vlasnik kuće na adresi Tuškanac 93 u Zagrebu koja se prostire na 400 metara kvadratnih, a koja se procjenjuje na tri milijuna eura.
Vlasnik je i stana od 102 kvadrata u zagrebačkoj Bužanovoj ulici u čijim prostorima djeluju njegove tvrtke, a koji je plaćen 2 milijuna kuna. Ima i oko sedam tisuća metara kvadratnih oranica i šume u Ivancu. Zajedno sa suprugom suvlasnik je stana u Jurkovićevoj ulici od 197 metara kvadratnih vrijedan više od 2 milijuna kuna. Njegova supruga osim polovice stana u Jurkovićevoj posjeduje i kuću u Žaboriću. Radi se o nekretninama na tisuću metara kvadratnih vrijednih gotovo pola milijuna eura. Većina nekretnina opterećena je hipotekama u ukupnom iznosu od 3,7 milijuna eura. Radi se o dva kredita, jednom kratkoročnom od 7,5 milijuna kuna i dugoročnom na 12 godina u iznosu od 2,7 milijuna eura. Krediti su dignuti kod Kreditne banke Zagreb. Bilo je to u svibnju ove godine. Vlasnici su luksuznog terenca Range Rover Vogue.
On je bivši HDZ-ovac i predsjednik stranke Hrvatski nezavisni demokrati koja je lani otišla u stečaj. Ona nije članica niti jedne stranke.
Kada bi Zlatko Canjuga i Piruška Canjuga imali imovinsku karticu, ona bi izgledalo otprilike tako.
Otprilike, jer navedeni podaci su javno dostupni i lako provjerljivi. Pokretnine su teško provjerljive. Nagađa se da oboje imaju skupocjene satove vrijedne nekoliko stotina tisuća kuna, umjetničke slike, kao i luksuzni dizajnerski nakit. Nije poznato što je s 15-metarskom jahtom Azimut.
Sve što danas posjeduju, postigli su u posljednjih petnaestak godina, u razdoblju otkako se Zlatko Canjuga odlučio povući u anonimnost. Do 2000. godine bio jedan od najeksponiranijih ličnosti u Hrvatskoj. Bio je savjetnik predsjednika Franje Tuđmana, drugi čovjek ondašnjeg HDZ-a, prvi čovjek omražene Croatije, ali i političar koji je prije Milana Bandića drmao i upravljao Zagrebom. No nakon promjene vlasti 3. siječnja i dolaska SDP-a na vlast, odlučio se posvetiti privatnom biznisu, a kasnije svojoj obitelji, prije svega svojoj djeci.
Bijela kragna, bijela pregača
A onda su ga kamere i objektivi fotoaparata uhvatili na mjestu na kojem se najmanje nadao. Na ledini ispred istražnog zatvora u Remetincu. Bila je ponoć, a on je bio veseo, nasmijan, pun optimizma jer nije se nadao onakvom raspletu. Njegova supruga Piruška, zajedno sa ostalih dvanaest visokih menadžera Agrokora, puštena je na slobodu. Kada je izašla, zagrlio ju je, poljubio u obraz, zatim su sjeli u luksuzni terenac i zaputili se prema svojoj kući na Tuškancu.
- Najviše su se razveselila djeca kad sam rekao da idem po mamu, iako nisu znala gdje je bila. Kao čovjek sam jednostavno sretan više zbog obitelji - rekao je novinarima.
Piruška Canjuga uhićena je 16. listopada u 6 i 35 sati u njezinoj obiteljskoj kući na Tuškancu kao članica uprave Agrokora, na radnom mjestu izvršnog potpredsjednika za maloprodaju i izvršnog potpredsjednika za poslovanje i poslovni razvoj. Odvedena je u PNUSKOK na zagrebačkim Oranicama, do koje ju je otpratio i suprug Zlatko zajedno s njezinim odvjetnikom Antom Nobilom. Kada su vlasnici i istražitelji napustili dvorište na Tuškancu, kroz stražnja vrata kuće bojažljivo je provirila kućna pomoćnica u tamnoplavoj uniformi s bijelom kragnom i bijelom pregačom.
Što se dogodilo sa Zlatkom Canjugom od 2000. godine otkako je nemilosrdno izbačen iz HDZ-a? Kako je moguće da osoba kojoj su predviđali strelovit pad, koja je bila predmetom poruge javnosti zbog svojih stavova, ali i lijevih i desnih političara, koju su podrugljivo nazivali Cezar i filozof iz Ivanca, postane uspješan privatni biznismen s pozamašnom kolekcijom nekretnina? Kako je magistrica iz područja znanosti o kukcima, postala druga najmoćnija žena Agrokora? Odgovore su pokušali dati njegovi nekadašnji i sadašnji bliski suradnici, kao i oni koji su se s njim intenzivno družili dok je bio na vrhu piramide političke moći u Hrvatskoj. Kako to već bude kada je netko blizak pritvoren, naši sugovornici bez obzira imaju li lijepe ili manje lijepe riječi za Canjuge, mole za anonimnost.
Zlatko Canjuga rođen je u Ivancu 1962. godine, a u Zagreb stiže 80-ih godina na studij povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu gdje u tri navrata pokušava postati asistent.
Tada upoznaje tri godine mlađu studenticu agronomije Pirušku Dinarina, rođenu u Glavicama. Osvojila ga je ljepotom i inteligencijom.
Piruška je nakon diplome ostala na fakultetu, bila je znanstvena asistentica i magistrirala je područja entomologije. Nakon što su ga odbili na Filozofskom, Canjuga odlazi u Ivanec gdje postaje referent za kulturu. Tamo upoznaje Ivića Pašalića koji će ga ugurati u visoku politiku, a to prijateljstvo potrajat će do 2000.
- Njega je Ivić Pašalić predložio za tajnika HDZ-a 1994. godine. Tada je imao 33 godine, bio je mlad i prema nekim planovima on je trebao biti novo lice HDZ-a. I Tuđman je tu priču prihvatio. Jedino što mu je smetalo kod mladog Canjuge bila je duga kosa - priča njegov nekadašnji bliski suradnik iz zagrebačkog HDZ-a.
Nedugo nakon što je postao tajnikom HDZ-a, u prosincu 1994. godine oženio se s Piruškom, a kum na vjenčanju bio mu je Vlado Veselica.
U sljedeće tri godine Canjuga će napredovati praktički iz dana u dan. Recimo 1994., tada 33-godišnji Canjuga postaje član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti predsjednika Tuđmana. Sljedeće godine, već je dogurao do Tuđmanova savjetnika za društvene djelatnosti, a iste godine ulazi i u Sabor gdje postaje članom odbora za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku.
Prvim čovjekom zagrebačkog HDZ-a postaje 1996., a iste te godine i predsjednikom nogometnog kluba Croatia i sljedeće tri godine vodit će velike bitke s BBB-ima oko vraćanja imena Dinamo. Zdravko Mamić tada je potjeran iz kluba.
Nakon izbora 1997. postaje predsjednikom zagrebačke Gradske skupštine. To je doba kada je Bandićev SDP u oporbi, a HDZ vlada metropolom.
Zlatko Canjuga i Piruška u to vrijeme žive u zagrebačkoj Dubravi u stanu od 72 kvadrata.
Ona mu pegla košulje, kuha njegovo omiljeno jelo pašticadu, a svako jutro prije posla sprema mu doručak. Nakon toga po njih dolazi službeni Audi A4. Njega odvozi u predsjedničke dvore, a nju na pripreme za disertaciju iz marketinga. Za vikend, kada Canjuga ne bi imao obaveza, zajedno bi izlazili na zagrebačku špicu kod Charlieja, u K&K ili u Atrij.
Članovi HDZ-a iz toga vremena kažu kako je Canjuga od 1994. kada je od Pašalića, a Tuđmanovim blagoslovom, instaliran u HDZ postao poprilično moćan. Kada je negdje došlo do nesuglasica, uvijek bi se pozivao na Tuđmana.
S druge strane, upravo zbog te činjenice, rijetki su mu oponirali.
Prema tvrdnjama naših sugovornika, upravo u to vrijeme kada je bio na samom vrhu političke moći, pobrinuo se za svoju suprugu koja je 1998. dobila posao u Agrokoru.
Naime, upravo s vremenom uspinjanja Zlatka, polako kreće i širenje Unikonzuma kojim upravlja Ivica Todorić. Unikonzum 1994. ulazi u sustav Agrokora, a 1995. godine mijenja ime u Konzum.
Godinu dana poslije otvorit će se prvi super Konzum, na zagrebačkim Sveticama.
- Njegova veza za njezin ulazak u Agrokor bio je Franjo Gregurić, hrvatski premijer još iz Vlade nacionalnog jedinstva. To je sam Canjuga pričao u Gradskoj skupštini. Canjuga je kao Tuđmanov čovjek znao Gregurića, Gregurić je jako dobro znao Todorića. Na kraju krajeva on je bio premijer kada su začeti temelji privatizacije na hrvatski način. Gregurić je bio važna preporuka da Piruška uđe u koncern - tvrdi naš sugovornik koji je krajem 90-ih bio HDZ-ov član zagrebačke Skupštine.
U Dubravi nema duševnog mira
Canjuga kao prvi čovjek Skupštine vrlo brzo će vratiti uslugu Todoriću, kaže naš sugovornik.
- U to vrijeme svi činovnici gradske uprave, i zagrebačkih komunalnih poduzeća za blagdane dobit će upravo Konzumove bonove - prisjeća se naš sugovornik.
Vrlo brzo Canjuga ostvaruje vezu s još jednim tada već bivšim premijerom koji je kao i Gregurić bio pripadnik tehnomenadžerske struje unutar HDZ-a.
Od tvrtke Niva Nikice Valentića kupuje stan od gotovo 200 metara kvadratnih u Jurkovićevoj ulici.
Stan je platio više od pola milijuna njemačkih maraka, a iz Dubrave je otišao zbog duševnog mira.
- Ne možete zamisliti kako je to kad vam netko u pola jedan u noći pijan ili s drugim namjerama lupa na vrata i želi ih razvaliti - rekao je jednom Canjuga.
Cijelo to vrijeme mediji doslovno razapinju Canjugu kako zbog Tuđmana, tako i zbog Croatije, ali i zbog njegove doktrine o stališima i stališkom uređenju hrvatskog društva.
- Prvi i, po mnogo čemu najelitniji hrvatski stališ je Hrvatska vojska, sa svim svojim časnicima, generalima i ostalim visokim dužnosnicima. Drugi hrvatski stališ čine redarstvenici, treći državni činovnici, a četvrti plemstvo, koje je komunistički sustav uspio uništiti kao nešto kontrarevolucionarno, ali u tome nije uspio. Peti hrvatski stališ čine više i niže svećenstvo, a onda, kao najmasovniji stališi, slijede seljaštvo i radništvo - iznosio je svoju teoriju na Općem saboru HDZ-a 1998. No vrlo brzo Canjuga će potonuti u zaborav. Barem onaj medijski.
Krajem 1999. umire predsjednik Tuđman, HDZ gubi izbore, a Canjuga sve dotadašnje funkcije. U ožujku 2000. Bandić izaziva puč u Gradskoj skupštini, Vlada imenuje povjerenika za Grad Zagreb, a Canjuga gubi mjesto predsjednika Skupštine. Dva tjedna ranije izbačen je iz Croatije, koja je ponovno postala Dinamo. Vrlo brzo izbačen je i iz HDZ-a, a Canjuga će za to javno optužiti Pašalića i Vladimira Šeksa.
Naš sugovornik iz Gradske skupštine priča kako je nakon pada u Gradskoj skupštini bio poprilično ustrašen.
- Bili smo zajedno u uredu i nekoliko HDZ-ovaca mu je predložilo da krenu u napad na Račana i njegovu Vladu zbog toga što su raspustili Skupštinu. No Canjuga je takav prijedlog odmah odbio. Govorio je kako protiv Račana nitko ne smije govoriti. Bilo je vrlo jasno zašto je tako govorio. Bojao se da Račan ne krene ispitivati njegove malverzacije u Dinamu o kojima se tada pričalo - kaže naš sugovornik.
Do 2003. godine Canjuga će ostati u Saboru, ali ne kao HDZ-ovac nego kao član Hrvatskih nezavisnih demokrata Josipa Manolića.
- To je stranka mladih i perspektivnih političara - rekao je tada.
Ronald Goršić / CROPIX
Brijačnica Piruškina oca
S njom će pokušati u Sabor ući i na izborima 2003. kao predsjednik stranke, no bezuspješno. Stranka će otići u stečaj 2016.
Ironično, Canjuga će od osobe koja je prezirala medije, svoju karijeru nakon politike, nastaviti baš u medijima, kao voditelj na Kutinskoj televiziji, gdje je imao svoj talk show 2002.
Nakon ovog izleta, Canjuga se povlači u anonimnost i posvećuje poslu. Na rekreativnom nogometu s Bandićem, Špremom i ostalim zagrebačkim političarima koji se održavao u jednoj osnovnoj školi u zapadnom djelu Zagreba, pojavljivao se sve rjeđe.
Piruška u vrijeme njegova velikog pada proživljava i osobnu dramu. Naime, početkom 2000-ih njezin otac Ante Dinarina, također se našao pod lupom pravosuđa. Dinarina je pod sumnjivim uvjetima i za lijepe novce iznajmio brijačku radnju u Sinju Komercijalnoj banci, što je kasnije postalo dio istrage protiv Josipa Šoića, jednog od najmoćnijih hrvatskih bankara tijekom devedesetih. Unatoč ugovoru, Komercijalna banka nikada nije preuzela nekadašnju brijačnicu, a Ante Dinarina je dobivena sredstva svojevoljno oročio u Komercijalnoj banci, ugovorivši na glavnicu mjesečnu kamatu od tri posto, koju je podizao on ili Piruška, rekao je u istrazi.
Te 2000. ona postaje direktorica tvrtke Stolarija iz Splita, koja će 2006. doživjeti stečaj odlukom Porezne uprave i bit će pripojena koncernu Agrokor.
Od 2006. godine, Piruška Canjuga je na mjestu Agrokorove izvršne potpredsjednice za maloprodaju.
Zlatko Canjuga, pak, okrenuo se otpadu.
- On se morao okrenuti nekom privatnom biznisu. Svi su mislili da će pasti nakon 2000., no to je bilo teško očekivati. Caki, kako ga zovu prijatelji, jednostavno je znao previše ljudi, a to mu je pomoglo. I to je iskoristio. Pira, kako Pirušku zovu njezini prijatelji, bila je na utjecajnom mjestu u Agrokoru. I kada se to sve stavi na papir i kada se poveže, gotovo je nemoguće ne uspjeti - kaže obiteljski prijatelj Canjuga.
Canjuga prvo osniva tvrtku ENS 2004. godine, a središte tvrtke je u Bužanovoj ulici, u zgradama u kojima svoj stan ima i gradonačelnik Milan Bandić.
Ta tvrtka prema podacima portala Poslovna Hrvatska 2010. godine imala je 2 milijuna kuna prihoda, a dvije godine kasnije 1,6 milijuna kuna. Te 2012. godine neto dobit iznosit će oko 800 tisuća kuna. Godinu dana kasnije tvrtka će uprihodit 2,3 milijuna kuna, dok će neto dobit iznositi gotovo pola milijuna kuna. U protekle tri godine, prihodi su padali, a 2015. i 2016. ova je tvrtka završila s gubitkom koji je lani iznosio 438 tisuća kuna.
Mnogo bolja i izdašnija poslovna priča bila je ona s otkupom kartonske ambalaže i ostalih sekundarnih sirovina. U suradnji s austrijskim partnerima u Hrvatskoj 2006. godine otvara tvrtku Hamburger Recycling Ens koja je dio grupacije Hamburger Recycling Group. Austrijski partneri imali su 60 posto vlasništva. Centar za prikupljanje otpadnog papira i neopasne plastike u Poduzetničkoj zoni Sv. Helena počeo je krajem 2008.
Prihodi te tvrtke 2007. godine iznosili su 2,3 milijuna kuna, 2009. 11,7 milijuna kuna, 2010. iznosili su već 31 milijun kuna, i u sljedećih šest godina će se povećati do 58 milijuna kuna koliko su joj prihodi bili lani.
Neto dobit kretala se između 2,4 milijuna kuna 2012. do 1,4 milijuna kuna koliko je iznosila lani.
No Canjuga se iz ove priče maknuo 2015. godine.
- Koliko je meni poznato on je svoj udio u toj tvrtki prodao. Tko ga je uveo u taj posao? Po jednoj verziji nagađalo se da je to Branko Mikša, u drugoj verziji pričalo se da mu je navodno pomogao Zoran Gobac koji se također bavi sličnim poslom. O tome se pričalo, no pravo stanje ne znam jer o tome s Cakijem nisam pričao - govori njegov dobar poznanik i nekadašnji suradnik.
CROPIX
Nekretnina u Jurkovićevoj ulici
Biznis pati, kupuju se nekretnine
Ta tvrtka blisko je surađivala i sa Zagrebačkim holdingom budući da je na Jakuševcu otkupljivala papir. U posljednjih pet godina više ne surađuju.
Treću tvrtku koju je Canjuga otvorio bila je C Pakiranje koja je osnovana 2009. godine. Radi se o tvrtki koja se bavi proizvodnjom papirnate ambalaže i vrećica i koja je od tada blisko surađivala s Agrokorom odnosno Konzumom. Proizvodna hala je u Gospodarskoj zoni u Svetoj Heleni, dok je sjedište tvrtke u Bužanovoj ulici.
I u taj projekt Canjuga je ušao sa stranim partnerima, a Austrijance su ovoga puta zamijenili Švicarci.
No poslovanje ne ide kako je zamislio. U posljednjih pet godina tvrtka nije poslovala u plusu, lani je imala gubitke od 2,8 milijuna kuna. Tvrtka prema Poslovnoj Hrvatskoj zapošljava 41 radnika, a prosječna plaća iznosi 5743 kune.
Usporedno s otvaranjem tvrtki, Canjuge šire svoje nekretninsko carstvo. Osim kuće u Jurkovićevoj, 2009. počinju gradnju luksuzne vile na Tuškancu, one iste u kojoj će Piruška Canjuga biti uhićena proteklog tjedna.
To zemljište prije nego li će doći u posjed Canjuga, bilo je djelomično u vlasništvu Grada Zagreba, a djelomično u vlasništvu tvrtke Gloriola čija je osoba ovlaštena za zastupanje bio stomatolog Borislav Maletić, danas počasni konzul Crne Gore u Dubrovniku, jedan od prvih Zagrepčana koji je vozio Ferrari i koji je u medijima često bio predstavljan kao Gazpromov lobist, ali i lobist MOL-a.
Prema zemljišnim knjigama, ali i prema Službenom glasniku, Grad Zagreb i tvrtka Gloriola dogovorili su se da zemljište parceliraju, tako da se stvore dvije novoformirane čestice.
Zaključak u Službenom glasniku o dogovuru Grada i Gloriole donešen je 5. veljače 2009., prema zemljišnjim knjigama 23. ožujka Canjuga se upisju kao novi vlasnik tog zemljišta. Istog trena brisale su se zabilježbe na tom zemljištu u ukupnoj vrijednosti 3,5 milijuna eura koje je podignula tvrtka Gloriola 2006. i 2007. godine.
- Radi se o poznatim parcelizacijskim elaboratima koji su doveli do brojnih ispravaka unutar Generalnoga urbanističkog plana koje sada istražuje USKOK. Radilo se o tome da je vlasnik imao zemljište pored gradskog, no to zemljište, kao ni ono gradsko nije bilo pravokutnog oblika. Onda bi Grad dao dio svog zemljišta investitoru, investitor bi dao dio svog zemljišta Gradu. U većini tih slučajeva Grad bi bio oštećen jer bi investitor vrlo brzo prodao to zrmljište po znatno većoj cijeni - kaže nam jedan oporbeni gradski zastupnik iz tog vremena.
Projekt vile na Tuškancu je izradio studio Arhitektura četiri Natalije Bosnić, a vila od 400 metara kvadratnih koja se prostire na zemljištu od 1400 kvadrata, u potpunosti je opremljena luksuznim materijalima i luksuznim namještajem. Vrijednost joj je procijenjena na 2,5 milijuna eura, a neki naši sugovornici tvrde kako je u njezino opremanje uloženo najmanje isto toliko.
Roberto Orlić / CROPIX
Kuća na Tuškancu od 400 kvadrata procjenjuje se na tri milijuna eura, a posjeduju i stanove od 102 kvadrata u Bužanovoj i Jurkovićevoj ulici, plaćena po 2 milijuna kuna
Djeca su im sve na svijetu
Vila je s gornje strane u potpunosti sakrivena od znatiželjnih pogleda, a kompletan život unutar vile odvija se na tri takozvane podzemne etaže koje gledaju na šumu Tuškanac. Do njih se spušta liftom, dok se iz prostranog dnevnog boravka gleda u unutarnji bazen.
- To je luksuzno opremljena kuća i ne vidim niti jedan razlog zbog čega bi to bio grijeh. Oboje su imali su dobra primanja. Ako je menadžer u Agrokoru koji je ispod izvršnih potpredsjednika imao plaću do 50 tisuća kuna, onda je ona imala sigurno 10 tisuća eura neto. Interijer su uređivali strani dizajneri - tvrdi njihov obiteljski prijatelj.
U toj kući boravile su i kućne pomoćnice koje su nosile tamnoplave uniforme.
- Čini mi se da su bile dvije. Pira i Caki su bili zaposleni ljudi, često na poslu i po 12, 15 sati. I opet ne vidim razlog ako si mogu to priuštiti, zašto ih ne bi imali. No kada bi dolazili gosti često je Pira posluživala piće ili radila neke večere - kaže naš sugovornik.
Osim na Tuškancu, uređivala se i vila u Žaboriću kod Šibenika, gdje su Canjuge ljetovale.
Tu nekretninu od jedne slovenske obitelji, kako pričaju mještani, Canjuge su kupile prije pet godina.
Prema zemljišnim knjigama radilo se o kreditu od gotovo pola milijuna eura.
- Kada su je kupili temeljito su je preuredili. Uz samu kuću je i pomoćna zgrada u kojoj borave njihovi pomoćnici - pričali su ovih dana za Jutarnji mještani Žaborića. Neki od njih tvrde kako se oko vikendice ovih dana motala i policija.
Prema zemljišnim knjigama, tvrtka C Pakiranje, čiji je direktor Canjuga, 30. svibnja ove godine podignula je dva kredita u ukupnoj visini od 3,7 milijuna eura. Jedan kredit je kratkoročan i iznosi 7,5 milijuna kuna. Drugi kredit je u visini 2,7 milijuna eura i traje do 2029. godine. Oba ta kredita podignuta su u Kreditnoj banci Zagreb.
Damir Krajač / CROPIX
Kuća na Tuškancu u vlasništvu obitelji Canjuga
Prema izvacima iz zemljišnih knjiga, za te kredite založena je vila na Tuškancu, stan u Bužanovoj, vila u Žaboriću, kao i Canjugine šume i oranice u Ivancu. Isto tako, glavna zabilježba je na samom proizvodnom pogonu u Svetoj Heleni.
Zabilježbe ima i nekretnina u Jurkovićevoj zbog kredita iz 2014. koji su dignuti u visini od 250 tisuća eura kod Erste banke i 300 tisuća kuna kod Zagrebačke banke.
Dok je njen suprug otvarao tvrtke, Piruška Canjuga je od 2006. do 2010. radila u Zvijezdi i Konzumu, kako na poslovima izvoza i marketinga, tako i na poslovnom razvoju tvrtke. Imala je doticaj sa stranim investitorima koji su zainteresirani za kupnju određenog djela koncerna, ali tako da poslovanje svake te kompanije ostane unutar Agrokora.
No od 2010. do 2015., prema vlastitom priznanju, je na bolovanju. Naime, 2011. Zlatko i Piruška Canjuga prvi put postaju roditelji, a nakon sina, 2014. godine dobivaju i kćer.
- Oni su se svih ovih godina posvećivali poslu. Radili su po 15 sati dnevno i jednostavno su se dali u to. No kada su dobili djecu, u potpunosti su se okrenuli njima. Uistinu imaju mnogo, no njihova djeca su im sve na svijetu - kaže njihov obiteljski prijatelj.
