Soba je bijela, besprijekorno čista, zanimljivo bez ikakvog mirisa, tiha, s tek stalnim pozadinskim šumom ventilacijskog uređaja na kojeg se brzo naviknete. U njoj su četiri metalna stola, na jednom leži, patolozi i kriminalisti bi rekli leš bez odjeće, koristit ćemo radije termin mrtvo ljudsko tijelo, konzervirano formalinom. Nekad je u njemu, prije nego što je umrla, disala, mislila, govorila, bila žena s imenom i prezimenom. Njen se nekadašnji identitet javnosti ne smije otkriti, za nas ona je samo tijelo koje se koristi u svrhu poučavanja anatomije.
Tijelo je već prošlo niz studentskih seciranja, te su pozicije označene iglicama s brojevima koji ukazuju na pojedine strukture. Otvoreni su to prolazi u unutrašnjost organizma s pogledom na organe, pluća, srce, krvne žile, mišiće, živce... Oko stola je skupina studenata prve godine splitskog Medicinskog fakulteta, promatraju velikim očima ono unutar, dotiču ga pažljivo pincetama i metalnim sondama.
- Danas na programu u Dvorani za anatomsku sekciju u zgradi iz sklopa splitskog KBC-a na Firulama, imamo anatomiju vratnih organa, ždrijela i grkljana. Osim proučavanja građe ovih organa, studenti usvajaju i principe intubiranja, procedure kojom se kroz usta i ždrijelo u grkljan umeće plastična cijev za dovod zraka u pluća. Studenti će vidjeti kako je znanje građe i međusobnih odnosa ovih organa potrebno za sigurno izvođenje ovog kliničkog postupka – kaže prof. dr. sc. Ivica Grković, pročelnik Katedre za anatomiju splitskog Medicinskog fakulteta.
Slaže se s nama kako otvoreno tijelo nije prikaz za svakoga, no svatko od nas mu mora biti zahvalno zbog više svrhe koju pruža svima. Znamo da je neko vrijeme vladao veliki manjak raspoloživih tijela, i veliki problem za edukaciju studenata iz anatomije. Zanima nas kako su ovdje stigla, odakle, bilježi li se na Medicinskom fakultetu i danas za njima potražnja, kolika im je trajnost, što se s njima radi kada se s njima više ne radi? Odgovori su iznenađujući.
- Po pitanju nabavke tijela za medicinske svrhe na hrvatskoj razini imat ćemo ih sigurno dovoljno za narednih desetak i više godina. Kapaciteti su nam puni tako da neke donacije moramo i odbijati, u Splitu imamo čak i listu s dvadesetak donatora. Sva tijela koja se koriste u edukacijskom programu isključivo stižu donacijskim putem, od ljudi koji su ih ugovorom za života odlučili nakon smrti prepustiti našim nastavnim potrebama. Posljednjih desetak godina događa se veoma zanimljiv obrat, od dugotrajne nestašice bilježimo stalni rast zanimanja za naš donacijski program. Rezultat je to promjene svijesti i percepcije ljudi, ali i našeg izlaska u javnost s apelom za pomoć u znanstvene i nastavne svrhe - veli prof. Grković.
Iz Australije na splitski Medicinski fakultet prof. Grković dolazi 2004. godine i neugodno ga iznenađuje spoznaja kako na Katedri imaju na raspolaganju samo jedno tijelo, pristiglo davno iz Zagreba. Odlučuje uz pomoć svojih kolegica i kolega na Katedri za anatomiju promijeniti situaciju napravivši radikalan potez, izlazi sa zamolbom u medije, obraća se direktno ljudima. Neki su upozoravali kako poziv možda neće biti dobro prihvaćen.
- Članci i obraćanja javnosti su rezultirali javljanjem donatora i taj interes ne staje od 2004.godine. Momentalno su nam kapaciteti maksimalno popunjeni, na anatomiji trenutno raspolažemo sa šest tijela ljudi koji su u trenutku smrti bili stari od 50 do 85 godina. Pohranjeni su u bazenima s formalinom, u podrumu anatomsko-patološkog kompleksa na bolničkoj lokaciji Firule. Po pitanju donacija poštujemo strogo ugovorom naznačena pravila, primaju se isključivo tijela odraslih. Nakon dolaska prvo se utvrđuje uzrok smrti, ukoliko je covid ili neka druga zarazna bolest u pitanju, tijelo se zbog zaštite nas koji s njim radimo i studenata ne prihvaćaju. O tijelima iz našeg sustava brine naš anatomski tehničar. On ih i priprema za sekcije - veli prof. Grković.
Medicinski fakultet se ugovorom obvezuje da će nakon pet do šest godina za tijelo, ukoliko se s tim složio donator, organizirati ukop u fakultetskoj grobnici na splitskom Lovrincu. Posmrtni ostatci se češće, prema želji donatora vraćaju rodbini koja ih pokapa u obiteljske grobnice. Prof. Grković kaže da je anatomska sekcija, što se smrti i ukopa tiče, zapravo samo jedan vid ‘odgođenog ukopa‘. Nakon što se tijelo dostavi fakultetu, a to obično bude u roku od 24 sata od smrti, kreće konzerviranje otopinom formalina.
-Time se čuva od propadanja i naseljavanja štetnim mikroorganizmima koji bi predstavljali opasnost za studente i nastavnike anatomije – veli.
Narednih godina na njemu će anatomiju savladavati studenti prve godine medicine, te polaznici svih zdravstvenih studija kao i studenti dentalne medicine i farmacije. Koristit će ga ponekad i kirurzi za vježbe prije provođenja novih kirurških zahvata, primjerice na neurokirurgiji ili rekonstruktivnoj kirurgiji. Baš nedavno je jedan splitski kirurg na nekoliko tijela uvježbavao prenošenje kožnih režnjeva i tu je proceduru sad uveo u svoju svakodnevnu rutinu.
- Česta je percepcija da su to mahom tijela beskućnika, ili osoba bez obitelji i rodbine. Ne, vrlo često su to za života bile vrlo ugledne osobe, čak jako poznate u javnosti. Njihova imena se naravno nipošto ne otkrivaju. Većina njih se na donaciju odlučuju u znak zahvalnosti prema medicinskoj struci koja im je tijekom života pomagala u brojnim zdravstvenim poteškoćama i značajno poboljšala duljinu i kvalitetu života. Na takav način oni daju svoj obol višem cilju, pomažu edukaciju budućih zdravstvenih profesionalaca – veli prof. Grković.
Tijelo za seciranje priprema tehničar koji ga iz prostorije za pohranu liftom prenosi u dvoranu za sekciju. U trenu dok se nad njim ne radi, čuva se pod vlažnom tkaninom i na odgovarajućoj nižoj temperaturi. I ne, usprkos raširenom mišljenju kako je sve to praćeno i određenim neugodnim mirisom, njega nema. Dvorana je opremljena najsuvremenijim sustavom ventilacije s ekstrakcijom zraka koji ga izmjenjuje više od 15 puta svaki sat vremena. Po pitanju tehnike, Split je pred drugim hrvatskim ustanovama ovakve vrste zasigurno trenutno najopremljeniji i najsigurniji.
- Prvi doticaj tijela i studenata je zanimljiv. Naprave krug oko njega, najčešće budu udaljeni i više od metara. Nastupi duboka šutnja. Već idući dan, nakon brzog privikavanja, sve je drugačije, u ruke se hvataju skalpeli i pincete, kreće se u rad. Anatomija je baza, početak, temelj na kojem se gradi svo daljnje medicinsko znanje i vještine. Otkad je studija medicine tako je bilo, a tako će sigurno biti i u budućnosti – kaže.
Anatomija je i bauk, sa svojih gotovo pet tisuća struktura koje se moraju naučiti i razumjeti, zasigurno je najzahtjevniji predklinički kolegij. Određeni, doduše mali broj studenata tu pokraj tijela shvati kako ipak nisu u stanju nositi se s ovom situacijom. Neki od njih i odustanu od daljnjeg studija, to se redovito događa.
- Anatomija je taj prvi i veliki test izdržljivosti i mentalne spremnosti za zahtjevan studij, a kasnije i veoma zahtjevnu profesiju. U ovoj dvorani se često naši mladi kolege suočavaju s pitanjima mogu li ja to savladati i hoću li moći nositi tu dozu odgovornosti. Svako se od nas liječnika u nekom trenutku s njima suočio, i svatko od nas je trebao sam sebi odgovoriti – veli prof. Grković.