Prije 25 godina u ovo vrijeme Damir Krstičević bio je zapovjednik 4. gardijske brigade i sa svojim je suborcima obavljao zadnje pripreme za operaciju Oluja. Danas za Jutarnji list objašnjava zašto ih neprijatelj tada nije iznenadio, koja je uloga Gojka Šuška, zašto proslava Oluje uvijek mora biti baš u Kninu i što očekuje od svog nasljednika u Ministarstvu obrane.
Kako je prije 25 godina izgledao sastanak na kojem je zapovjednicima rečeno da se pokreće operacija Oluja? Je li bilo ikakvih nedoumica u vezi s provedbom? Jesu li svi planovi bili do kraja razrađeni ili ste nešto i improvizirali?
Hrvatska vojska je i prije vojno-redarstvene operacije Oluja pokazala snagu u važnim operacijama kao što su bile Zima 94, Skok 1, Skok 2 i Ljeto 95, čime su stvoreni ključni uvjeti za provedbu same Oluje. Posebno bih tu naglasio operaciju Ljeto 95 kada smo oslobodili Grahovo i Glamoč što je bilo strateški važno jer smo pod nadzor stavili komunikaciju Knin - Drvar odnosno prekinuli komunikaciju takozvane Republike Srpske Krajine i Republike Srpske. Nakon te operacije vođeni su pregovori u Ženevi o kojima je ovisilo hoće li uopće biti Oluje. Srbi tada nisu prihvatili plan Z-4 i to je bio znak da uskoro kreće konačni obračun i oslobođenje naše Domovine. Sastanke na razini Zbornog područja Split uglavnom smo održavali oko 21 ili 22 sata, a tako je bilo i uoči same operacije Oluja. Održali smo kratak i operativan sastanak 3. kolovoza u 21 sat, na kojem smo usuglasili pojedine detalje oko statusa naših snaga. Na tom sastanku bilo je dogovoreno da snage budu spremne za provedbu predstojeće operacije, a tek usred noći dobili smo zapovijed da operacija kreće u 5 sati. Sve je trebalo biti munjevito, vjerovali smo u spremnost naših snaga i naše sposobnosti, a takva je i bila provedba operacije. Dvije bratske brigade, četvrta i sedma, dobile su plan djelovanja i bile su udarne snage, odnosno bile su na glavnom pravcu napada Zbornog područja Split. Namjera generala Gotovine bila je obuhvatom i što je brže moguće zauzeti Knin, a u tome su ove dvije brigade i uspjele. Bio je uistinu nezaboravan i neopisiv trenutak kada sam s vojnicima ušao u Knin i kada smo se popeli na našu Kninsku tvrđavu.
Jeste li uopće razmišljali o neuspjehu?
I uspjeh i neuspjeh dio su svake vojne operacije. Iako četvrta gardijska brigada do Oluje nije izgubila nijednu bitku, razmišljao sam i o neuspjehu, taj rizik se nije smio eliminirati. Ali usprkos tome Hrvatska vojska, mi zapovjednici, hrvatski vojnici nismo imali pravo na neuspjeh. To je već bila četvrta godina rata, a Hrvatska je prije svega bila ekonomski iscrpljena. Na nama je bila velika odgovornost i morali smo završiti rat, osloboditi zemlju te omogućiti našem narodu da se vrati na svoja ognjišta i da krene obnova cjelokupne države. Zahvaljujući požrtvovnosti hrvatskih branitelja i odličnog političkog vodstva, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, to smo i učinili!
Zato još jednom želim odati veliku zahvalnost svojim prijateljima, suborcima i svim hrvatskim braniteljima za sve što su učinili za današnji mir i slobodu. Domovinski rat je temelj moderne hrvatske države, a hrvatski branitelji njezin su kamen temeljac.
Što ste svojim vojnicima kazali pred sam odlazak u operaciju?
Pred svaku operaciju koju smo planirali bile su mi najvažnija dva detalja - briga o ljudima i briga o tehnici. Prilikom svake operacije nastojali smo maksimalno zaštiti ljude. To je bilo ključno u provedbi svake zadaće i na tome sam najviše inzistirao. Upravo zato smo prilikom prijema svake zadaće radili iscrpnu taktičku pripremu koja se u pravilu sastojala od prikupljanja pouzdanih informacija o terenu, vremenu, neprijateljskim snagama, minskim zaprekama te ostalim čimbenicima koji su bili važni za uspjeh operacije. Imali smo skoro mjesec dana za takvu iscrpnu taktičku pripremu Oluje. Kruna procesa planiranja bilo je zapovjedno izviđanje gdje bi članovi stožera brigade zajedno s ključnim zapovjednicima brigade do najsitnijih detalja razradili svaki segment operacije. Zapovjednicima bojni tako bi dali zapovijed direktno na terenu, a ne u stožeru kao što je to inače bila praksa u svakoj vojnoj organizaciji. Namjera i pristup je bio uvijek isti, izvršiti zadaću u cijelosti, brzo, silovito i moćno. Tako je bilo i za Oluju! Strateški je bilo bitno da 4. i 7. gardijska brigada silovito razbiju neprijatelja i da se Knin zauzme u što kraćem vremenskom roku, a da se pritom prvenstveno vodi briga o sigurnosti naših vojnika. Hrvatski vojnici su duge četiri godine čekali da se dogodi taj dan kada smo donijeli mir i slobodu našem narodu. Znali smo da radimo nešto korisno i posebno za hrvatski narod tako da svoje vojnike nisam morao posebno motivirati. Kao ratni zapovjednik 4. gardijske brigade uistinu sam ponosan na visoke moralne vrijednosti njenih pripadnika kao i na sve hrvatske branitelje!
Želim svim hrvatskim braniteljima i našim građanima čestitati Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.
Je li vas tijekom izvođenja operacije neprijatelj bilo čime iznenadio zbog čega ste u hodu trebali mijenjati planove?
Neprijatelj nas niti u jednom trenutku nije iznenadio, bolje rečeno, mi mu nismo dopustili da nas iznenadi! Na razini Zbornog područja Split imali smo izvrsnu obavještajnu pripremu i vrlo dobro smo znali razmještaj neprijatelja i njihove mogućnosti. Tijekom cijelog rata željeli smo biti brži, bolji i spretniji od neprijatelja. Nismo razmišljali na ustaljen način kao oni, a usto, puno smo vremena posvetili vježbi i obuci. Iako smo 1993. i 1994. godine provodili borbena djelovanja, istodobno smo se dodatno obučavali i podizali naše sposobnosti. Koristili smo svaki trenutak, i danju i noću, na podizanje psihofizičke spremnosti vojnika kao i na uvježbavanje pojedinca, desetine, satnije, bojne te na uvježbavanje združenog djelovanja. Zbog svega toga mnogo puta smo iznenadili neprijatelja, primjerice prilikom našeg izlaska na Dinaru! To je bila ključna strateška odluka prvog predsjednika Franje Tuđmana, ministra Gojka Šuška te generala Janka Bobetka i generala Ante Gotovine. Nije bilo lagano stvorili uvjete da hrvatski vojnik može opstati na Dinari u surovim i teškim zimskim uvjetima. Zbog tih uvjeta smo morali i uspostaviti vojnu bolnicu na Dinari kako bismo mogli voditi skrb o našim ranjenim pripadnicima, probili smo više od 80 km cesta na Dinari, a dovezli smo i tenkove na 1800 metara nadmorske visine. Upotreba oklopa na tim visinama te u tim uvjetima dotad je bila nezamisliva! To su sve bila ogromna iznenađenja koja neprijatelj nije očekivao, a koja su nam omogućila u nastavku rata da oslobodimo našu zemlju.
Kad se osvrnete unatrag, biste li išta mijenjali u provedbi operacije Oluja?
Danas, nakon 25 godina, ne bi ništa mijenjao. Oluja je bila kruna svih pobjeda u Domovinskom ratu, simbol junaštva i zajedništva. Usudio bih se reći da je Oluja najveća vojna operacija u hrvatskoj povijesti. To je bila vrhunski pripremljena i provedena operacija. Knin je oslobođen za manje od 31 sat, a cijela operacija, koja se provodila na više od 11.000 km2, završila je za manje od 84 sata. To je bilo ogromno postignuće.
I ponovno ističem, ključ uspjeha su bili ljudi - hrabri i odlučni hrvatski vojnici i policajci koji su bili predani ostvarenju cilja, a to je oslobođenje Domovine.
Uvijek ističete kako je čovjek, vojnik, glavni razlog uspjeha svih vojnih operacija Hrvatske vojske. Što je to krasilo hrvatskog vojnika u odnosu na neprijatelja?
Kao što sam rekao, tajna pobjede bili su ljudi, hrvatski vojnici i zapovjednici svih razina. Naše vojnike krasilo je domoljublje, ljubav za dom i svoju obitelj. Osim što su imali dobru obuku i što su bili dobro uvježbani, hrvatski vojnici bili su izrazito hrabri, požrtvovni i motivirani. Ono što nas razlikuje od većine drugih vojski svijeta je činjenica da Hrvatska vojska nije naslijeđena, ona je stvorena iz naroda tijekom brutalne velikosrpske agresije na našu Domovinu. Hrvatski branitelji, koji su se odazvali zovu Domovine kada je bilo najpotrebnije, bili su prije svega ratnici s nedostatnim vojnim znanjima. Njih smo slali na školovanja i obuku te smo inzistirali na stezi i disciplini. To su sve pojedinosti koje smo planski provodili kako bismo ratnike postepeno transformirali u vojnike i kako bismo mogli još kvalitetnije izvršavati zadaće. Ono što je krasilo Hrvatsku vojsku je činjenica što su zapovjednici bili stalno s ljudima na terenu. Cijeli zapovjedni kadar vodio je podređene osobnim primjerom, što je bilo izrazito važno. Ne možete tražiti od ljudi da riskiraju živote ako ga i sami niste spremni riskirati!
Više puta ste rekli da je ministar obrane Gojko Šušak jedan od najzaslužnijih za pobjedonosni završetak Domovinskog rata. Koje su to njegove zasluge?
Puno je zaslužnih, ali definitivno jedan od najzaslužnijih za obranu Hrvatske i za pobjedu u Domovinskom ratu bio je ratni ministar obrane Gojko Šušak. On je od prvih trenutaka bio uključen u planiranje i kreiranje pobjedničke Oluje. Iako je bio političar, krasile su ga vojničke karakteristike. Bio je jasan, odmjeren i odlučan. Imali smo sreću što je u tom trenutku na čelu Ministarstva obrane bio takav čovjek koji je mogao u potpunosti pratiti i provesti ideje predsjednika Tuđmana.
Ne smijemo zaboraviti i njegovu ulogu na početku Domovinskog rata kada je, unatoč nametnutom embargu o naoružavanju, ustrojio i naoružao Hrvatsku vojsku. Njegove zasluge u razvoju Hrvatske vojske su nemjerljive.
Uveo je zapadnu doktrinu i u obučavanje i u funkcioniranje vojske. Dao je nama mladim zapovjednicima priliku, vjerovao je u nas te nam je osigurao za vrijeme Domovinskog rata obuku američke vojne tvrtke MPRI za koju su radili umirovljeni američki generali.
Veliki je i njegov doprinos prilikom priznanja Republike Hrvatske od Sjedinjenih Američkih Država. Poznati su njegovi iznimno dobri odnosi s tadašnjim američkim ministrom obrane Williamom Perryjem. Ministar Gojko Šušak bio je osoba koja je povezivala i otvarala za nas u početku često zatvorena vrata!
Ministar Gojko Šušak bio je ministar obrane ukupno 7 godina. Kao bivši ministar obrane vidio sam koliko je to zahtjevna dužnost u miru, a mogu samo zamisliti kako je to zahtjevno bilo u Domovinskom ratu. Drago mi je što smo za mandata prošle Vlade u Ministarstvu obrane preimenovali jednu od ključnih dvorana po ratnom ministru Gojku Šušku.
Oluja je jedna od operacija koja se izučava na vojnim akademijama u Sjedinjenim Američkim Državama. Što Amerikance fascinira u toj operaciji?
Moram priznati da sam se ugodno iznenadio tijekom službenog posjeta američkom ministru obrane u srpnju 2017. godine u Pentagonu. Odmah na početku sastanka ministar Mattis čestitao je tada predstojeću obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja i tada je rekao onu poznatu izjavu da se Oluja izučava u američkim vojnim školama i da je Oluja bila dobro vođena operacija, koju su provele dobro uvježbane i opremljene snage uz dobre političke smjernice te koja je promijenila tijek povijesti. Tog trenutka, kao ministar obrane, ali i kao jedan od zapovjednika u Oluji, bio sam uistinu ponosan. U rješenjima koja su primijenjena tijekom Oluje došla je do izražaja spremnost i sposobnost Hrvatske vojske da u kratkom vremenu smjelim i neočekivanim potezima slome otpor neprijatelja. Primijenjena je moderna doktrina koju je karakterizirao žestok i munjevit udar na bojišnici dugoj oko 630 km, zatim brzina izvođenja operacije, brzi i usklađeni manevar, korištene su za tadašnje vrijeme moderne tehnologije, imali smo precizno djelovanje topništva i uvezanost s besposadnim letjelicama, ali i psihološke operacije, znači cijeli spektar operacija. Ne smijemo zaboraviti ni ratno borbeno zrakoplovstvo koje je djelovalo po točkastim ciljevima. Tako su primjerice MiG-ovi odmah na početku operacije uništili dva strateška čvorišta veze čime smo prisilili neprijatelja da prebaci svoje strateške veze na druga dva pričuvna čvorišta veze koje je Hrvatska vojska prisluškivala. S obzirom na sve to, kada gledamo Oluju sa stajališta vojnog umijeća i doktrine po kojoj je izvedena, onda bez ikakve dvojbe mogu reći da Oluja pripada nečemu što možemo nazvati vrhunski provedenom operacijom i nije čudno što se izučava na američkim vojnim školama.
Je li nakon 25 godina važnost operacije Oluja, ali i drugih vojno-redarstvenih akcija dovoljno objašnjena mladim generacijama? Jesu li one svjesne njihovih važnosti?
Jesu, vidimo to i tijekom obilježavanja važnih obljetnica iz Domovinskog rata. Naši mladi danas znaju da smo Olujom završili rat, osjećaju ponos i zajedništvo i zato sam sretan što mnogo mladih dođe na obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja kao i na druge važne obljetnice. Cijela Vlada, a posebno Ministarstvo obrane i Ministarstvo hrvatskih branitelja, posebnu pozornost usmjerili su na obilježavanje važnih obljetnica, operacija i akcija Hrvatske vojske. Nema obljetnice koju nismo na dostojanstven način obilježili. Tako smo prošle godine prvi put obilježili obljetnicu operacije Zima 94. Posebno je bila veličanstvena 23. obljetnica Oluje i to iz nekoliko razloga. Dan uoči obljetnice, kada je bio prijem ratnih zapovjednika na kninskoj tvrđavi, dva junaka, usudio bih se reći i simboli Domovinskog rata, generali Ante Gotovina i Mladen Markač primili su najviša državna odlikovanja čime im je Republika Hrvatska još jednom zahvalila na svemu što su napravili za nju u ratu, a isto tako i u miru. A na sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i na Dan hrvatskih branitelja, na Kninskoj tvrđavi, Oluju smo prvi put slavili sa saveznicima i partnerima iz Sjedinjenih Američkih Država i Države Izrael. Hrvatsku vojsku danas temeljimo na mladim generacijama i drago mi je da današnje generacije hrvatskih vojnika nastavljaju tradiciju pobjedničke Hrvatske vojske! Mladi danas pokazuju veliki interes za pristup u Hrvatsku vojsku! Tako smo u mandatu naše Vlade imali prvi put tri godišnja ciklusa dragovoljnog vojnog osposobljavanja. Imam puno povjerenje u naše mlade i uvjeren sam da bi i oni danas istim žarom, istom ljubavlju i požrtvovnošću branili Hrvatsku kao i mi hrvatski branitelji devedesetih godina. Isto tako u mandatu prošle Vlade Hrvatsku vojsku proželi smo simbolima Domovinskog rata. Primjerice, na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman”, dvorane i amfiteatri, gdje se obrazuju naši mladi časnici, nose imena po legendarnim ratnim brigadama, a različite razine vojnih škola nose imena po herojima zaslužnima za današnju slobodu Hrvatske. Tako prenosimo na naše mlade časnike pobjednički duh Hrvatske vojske i sve one vrijednosti koje su krasile hrvatske branitelje.
Operacijom Oluja nije oslobođen samo Knin već mnogi drugi hrvatski krajevi. Bi li se središnja proslava trebala održavati svake godine u nekom drugom gradu?
Ima različitih mišljenja kad je u pitanju proslava Oluje, poštujem ih i smatram da svatko ima pravo na mišljenje. Osobno smatram kako središnja svečanost treba biti uvijek u kraljevskom gradu Kninu! U Kninu je krenula velikosrpska pobuna u Hrvatskoj, a oslobađanje Knina bio je glavni cilj Oluje i zato Knin za naš narod predstavlja simbol pobjede u Domovinskom ratu! Slažem se da se vojno-redarstvena operacija Oluja treba obilježavati diljem Hrvatske, ali središnja proslava treba biti u Kninu. Uzmite primjer Sinjske alke i zamislite da se svake godine obilježava u nekom drugom gradu. Samim time Alka bi izgubila smisao. To je tradicija kao što je i tradicija obilježavanje Oluje u Kninu. Hrvatska u Kninu ne slavi rat, slavimo mir, slobodu i sjećanje na naše ljude koji su poginuli za današnju slobodu Hrvatske.
Vidite li vi danas u hrvatskom društvu tu volju, strast želju, zajedništvo koje je bilo prisutno prije 25 godina? Je li se to izgubilo ili je i dalje prisutno?
Domovinski rat je iz našeg naroda izvukao ono najbolje, ujedinio nas je i pokazao da kad smo zajedno i kad imamo zajednički cilj, nema toga što se ne može napraviti. To zajedništvo vidim i danas!
Mogli smo ga vidjeti prilikom razornog potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu, tijekom borbe protiv epidemije koronavirusa, pa i prije kod poplava i požara, sportskih događaja i humanitarnih akcija. Puno ljudi pomaže i solidarno je kao i u vrijeme Domovinskog rata. Kada smo zajedno, nema toga što ne možemo napraviti i svi trebamo nastaviti jačati zajedništvo. Uvjeren sam da ćemo ovu krizu uzrokovanu koronavirusom uspješno prebroditi. Prethodna Vlada odradila je vrhunski posao kad je u pitanju zaštita života naših građana od epidemije koronavirusa, ali i kad je riječ o gospodarstvu. Uvjeren sam da će nova Vlada nastaviti uspješno voditi državu tijekom epidemije i kako ćemo se brzo oporaviti i vratiti gospodarskom rastu koji smo imali prije epidemije.
Bili ste članom prošle Vlade, iz poznatih razloga dali ste ostavku. Sa sadašnjeg stajališta kako gledate na vaš mandat i što očekujete od novog ministra?
Kada s ove pozicije pogledam na svoj mandat mogu reći kako sam istovremeno tužan i sretan. Tužan sam i jako me pogodila smrt naših vojnika i pilota. Baš nedavno, 24. srpnja,bila je obljetnica pogibije skupnika Josipa Briškog. Želim još jednom izraziti sućut obiteljima naših poginulih pripadnika. Vojni poziv je težak i zahtjevan i nažalost ovakve tragedije se događaju.
Kada pogledam Hrvatsku vojsku danas i usporedim je s onom na početku svoga mandata onda s tog aspekta uistinu mogu biti zadovoljan i ponosan. Vratili smo Hrvatsku vojsku u Sinj, Ploče, Varaždin, Pulu i u herojski grad Vukovar. Posebno sam ponosan i što smo MiG heroja Domovinskog rata Rudolfa Perešina, nakon 28 godina vratili u Hrvatsku. Prethodne četiri godine puno smo napravili za poboljšanju života i rada pripadnika Hrvatske vojske. Želim se zahvaliti prošloj Vladi na čelu s predsjednikom Andrejom Plenkovićem na svemu što je učinio za Hrvatsku vojsku. Smatram kako smo Hrvatskoj vojsci vratili pobjednički sjaj kakav je imala u Domovinskom ratu!
Hrvatska vojska je živi organizam, ona je jaka, ali i ranjiva i nju se mora konstantno graditi i razvijati. Ona mora biti fokusirana na budućnost. Zato sam uvjeren kako će novi ministar obrane Mario Banožić nastaviti raditi na poboljšanju materijalnih prava naših vojnika, dočasnika i časnika, pri čemu je važno da se izbori za adekvatan obrambeni proračun i čvrsto vjerujem kako će se Hrvatska vojska nastaviti razvijati kao moderna vojna sila sa suvremenom tehnikom i zadovoljnim ljudima.
U dosadašnjem dijelu karijere ministar Banožić bio je na odgovornim dužnostima gdje je pokazao da zna, može i želi raditi u korist građana Republike Hrvatske. Uvjeren sam kako će tako i nastaviti te mu želim puno uspjeha na zahtjevnoj i odgovornoj funkciji ministra obrane u Vladi Republike Hrvatske.
Ovogodišnja 25. obljetnica vojnoredarstvene operacije “Oluja” bit će specifična zbog nekoliko stvari. Jedna od njih je što će prvi put na obilježavanju Oluje biti i predstavnik srpske nacionalne manjine, gospodin Milošević. Kako komentirate tu odluku?
Smatram kako je gospodin Milošević, kao potpredsjednik Vlade, donio dobru odluku kada je odlučio sudjelovati u obilježavanju Dana pobjede, dana domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja u Kninu. To je dobra odluka i za naše društvo i za odnose sa srpskom nacionalnom manjinom i dajem apsolutnu potporu predsjedniku Vlade, gospodinu Plenkoviću na uloženim naporima kako bi došlo do ovakve odluke.
Potpredsjednik Vlade i ministar branitelja, Tomo Medved, bit će na obilježavanju u Gruborima i smatram kako je to jasna poruka svima u Hrvatskoj ali i u svijetu kako ova Vlada poštuje sve žrtve Domovinskog rata. Rat pripada prošlosti i moramo se okrenuti budućnosti te svi zajedno raditi na izgradnji još bolje i još uspješnije Hrvatske!