U 2020. očekujmo i dalje odgovornu fiskalnu politiku. Pritom će važnu ulogu imati daljnje porezno rasterećenje građana i poduzetnika... Privlačenjem sredstava iz EU fondova realizirat će se čitav niz različitih infrastrukturnih projekata te aktivnosti istraživanja i inovacija, čime će se ujedno jačati naš razvojni potencijal...
Ovako je krajem prošle godine, u jednom od tada brojnih osvrta na učinjeno u 2019. i s pogledom u dolazeću 2020. govorio Zdravko Marić, ministar financija, poručujući kako su "stabilne javne financije i strukturne reforme najbolji odgovor na rastuće neizvjesnosti".
Samo, u tom trenutku ni u najgoroj noćnoj mori, ni u najgorem stvarnosnom bastardu lošeg SF-a i jeftinog horrora, Marić nije mogao sanjati da će 2020. obilježiti pandemija koronavirusa.
A ona mu je, poput kakve pijavice, poharala sve dotad posložene "kockice" (primjerice, poreznu reformu je započeo pripremati još za mandata Tima Oreškovića) i vratila ga, kao i čitavu Vladu, gotovo doslovno na nulu. Ugrozila stabilnost javnih financija, zaustavila strukturne reforme. Uostalom, imali smo usred svega i izbore, otprije poznate kao razdoblje u kojem se o reformama tradicionalno više govori nego što ih se provodi.
Danas, gotovo devet mjeseci kasnije, a uoči sutrašnjeg pregleda stanja u proračunu na Vladi, ministar Marić govori: "Srpanj, sada i dobar dio kolovoza, što se tiče fiksaliziranih računa, pokazuje nešto malo bolju sliku nego što smo originalno očekivali, ali nije namjera išta uljepšavati, godina je takva kakva jest!".
Krajem srpnja, Marić je obznanio kako su porezni prihodi od početka godine do tog trenutka podbacili nekih 14 do 15 posto u odnosu na lani u istom periodu, ocijenivši kako je punjenje proračuna "na tragu Vladinih očekivanja" i da su "stvari ipak pod kontrolom".
Dug opće države iskazan prema metodologiji ESA 2010 krajem travnja ove godine dosegnuo je rekordno visokih 304,9 milijardi kuna, otrilike u isto vrijeme objavila je Hrvatska narodna banka...
Imamo li sve to na umu, gledano iz aspekta državnih financija, ne čudi što je Marić uoči svojih novih poteza poručio kako "određene mjere, tzv. posebne okolnosti, imaju svoj vijek trajanja". A to će reći: "Moramo osigurati funkcioniranje države, sustava i likvidnost. Poduzeli smo mjere, država je isplaćivala potpore, odgađala poreze i davanja, ali sve ima vijek trajanja. Produljili smo rokove što se tiče neprovedbe ovrha. Pratimo situaciju, pred nama je nekoliko važnih koraka - priprema proračuna za iduću godinu, nešto poreznih izmjena..."
Dakle, gospodarstvo se polako "skida" s (državnog) respiratora. Život bi mu trebale olakšati nove porezne promjene. Samo, pitanje je tko će sve od poduzetnika to preživjeti. Tko nakon svega ima dovoljno snage da nastavi s poslovanjem i nadoknadi propušteno i propalo...
Ono što je čak i dobro u čitavoj situaciji je to da će korištenje Hrvatskoj dodijeljenih 10 milijardi eura iz europske blagajne, tj. iz Fonda za oporavak, morati biti vezano isključivo uz reforme i investicije. Kako reče Marić, raspoređeno na vremensko razdoblje od četiri godine. A to bi posustaloj ekonomiji trebalo dati životnog daha.
Usto, na nastavak reformi ovu Vladu obvezuje i to što se RH u travnju 2019., u okviru Programa konvergencije za razdoblje 2019.-2022., obvezala na smanjivanje udjela javnog duga u BDP-u na razinu ispod 62 posto.
Još krajem siječnja, čitali smo sa zadovoljstvom Eurostatovo izvješće po kojem je javni dug na razini EU-a i eurozone mjeren udjelom u bruto domaćem proizvodu u trećem kvartalu 2019. bio blago smanjen u odnosu na prethodna tri mjeseca, a Hrvatska se svrstala među zemlje EU-a s najvećim padom... Marić je imao razloga za zadovoljstvo.
A onda je, rekosmo, stigla pandemija, a on je postao ministar čiji je resor možda i najgore poharan njezinim posljedicama, ne računamo li zdravstveni, koji je ipak na prvoj liniji "bojišnice" s virusom: ukupni javni dug (prema metodologiji ESA 2010) krajem prvog ovogodišnjeg tromjesečja iznosio je 298,8 milijardi kuna, ili 74,3 posto BDP-a i 1,1 postotni bod veći udio u BDP-u nego krajem prošle godine.
HNB je danas izišao s očekivanjem po kojem će ove godine hrvatski BDP pasti 9,7 posto, dok će se udio javnog duga u BDP-u povećati sa 73 posto na 87 posto do kraja ove godine, što se poklapa i s Vladinim projekcijama, temeljenim na prognozi pada BDP-a od 9,4 posto...
Sve to može biti povod za rezigniranje, ili za daljnje, možda čak i intenzivnije, bavljenje reformama, makar ovoga puta u pandemijskim uvjetima "umjerenog napretka u granicama zakona". Reklo bi se, situacija je dovoljno zeznuta da odustajanje i kalkuliranje (recimo, ovoga puta zbog dolazećih lokalnih izbora) zapravo i nisu opcija.
Radišni Marić, ministar kojemu studioznost osigurava njegov ekonomski znanstveni background, a njegovu političku karijeru (barem zasad) nisu obilježile nikakve afere, jednostavno mora nastaviti započeti posao, tj. staviti se u ulogu "ponavljača" i graditi srušene kule iznova.
Uostalom, kao veliki ljubitelj košarke i bivši igrač momčadi Oriolik-Jasinje iz Slavonskog Broda, dobro zna da početno osjetno vodstvo, jednako kao i "propadanja" u minuse od 10, pa i 20 koševa, ne moraju značiti baš ništa za konačni ishod ako se ne predaješ i strpljivo gradiš vlastitu igru. A Marić je i kao košarkaš i kao ministar na poziciji – razigravača, "playmakera", onoga čiji potezi i pregled igre diktiraju tempo čitave ekipe, u ovom slučaju Vlade.
Naposljetku, i premijer Plenković je sklon košarci. I zato, momci, hajde da vas vidimo, ova se utakmica igra pod prilično nepovoljnim okolnostima, od kojih su mnoge naprosto zadane, ali nema mjesta za bilo kakve izgovore.
