Slika prva: Podaci nacionalnog "antikorona stožera" od jučer, srijede 18. studenog, u 10 sati glase: u posljednja 24 sata bilježimo rekord (!!!) od 3251 novog slučaja zaraze koronavirusom (to je 169 više od prethodnog vrhunca zabilježenog 12. studenoga), a preminulo je još 38 osoba.
Slika druga: Prema procjenama novinara koji su godinama pratili vukovarsku kolonu sjećanja jučer je u njoj sudjelovalo oko deset tisuća ljudi.
Slika treća: "Sto ljudi, sto ćudi, svatko ima svoja promišljanja, dio ljudi se nije držao mjera. Neki možda smatraju da su im maske nepotrebne, neki imaju zdravstvenih problema pa im maske smetaju, znam nekoliko ljudi...", komentirao je veliki broj ljudi u koloni koji nisu koristili nikakve zaštitne maske niti se držali odstojanja, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
"Vjerujem kako će sve proći onako kako treba", rekla je zamjenica vukovarskoga gradonačelnika Ivana Mujkić.
Svi se nadaju, svi nešto vjeruju, svi nešto misle kako ovih 10 tisuća ljudi neće, povratkom u svoja mjesta, izliti dodatnu litru benzina na korona plamen koji je, baš jučer, dostigao erupciju u Hrvatskoj. E da, kad oni, a stručnjaci su svi redom, tako kažu onda nema razloga ne vjerovati im.
A što kažu stvarni stručnjaci. Eto, Krunoslav Capak, čovjek kojem se dokazano vjeruje, uoči vukovarske obljetnice pričao je o epidemiološkom okviru koji podrazumijeva 500 ljudi u koloni, pa šetanje u odvojenim skupinama, pa COVID redari, ali odmah i poručio kako je tu brojku izrekao u šali jer, eto, neće valjda netko brojiti. Eto, nije nitko brojio. Barem ne nakon deset tisuća. Više nije imalo smisla.
Uzalud su bile sve molbe, upozorenja, objašnjenja kako je u ovakvoj situaciji daleko primjerenije iskazati poštovanje prema žrtvi Vukovara i Vukovaraca na drugi način, svatko u svom gradu. Govorili su o tome i epidemiolozi, ali i političari koji su upozoravali na opasnost, pozivali na razum... Ništa nije upalilo.
Jest kolona bila malo manja nego inače, ali opet, okupilo se 10 tisuća ljudi, nesumnjivo je to bio jedan od najvećih skupova ovog mjeseca u cijeloj Europi. Koja se zatvorila, uvukla u sebe, pokušava spasiti što više ljudskih života, a evo taman jučer su naši sjeverni susjedi, Mađari, objavili kako izvanredno stanje produljuju do 8. veljače! A u Hrvatskoj kao da se ništa ne događa.
I što će biti sutra? E sutra, tj. sljedećeg tjedna, kad je uspješno završena akcija Vukovar, Stožer će opaliti žešće mjere pa će ljude, koji su bili odgovorni i poštovali su (kakvi naivci) sve dosadašnje upute Stožera, istjerati iz omiljenih im kafića, iz teretana, iz kina, možda i s ulica, škola i dječjih igrališta.
Kao što je to bilo na proljeće kad smo se hvatali za glavu jer je broj oboljelih dnevno prelazio, ma zamislite, stotinu. Ili, što bi rakao Šprajc, čak pola stotine u gradu Zagrebu u jednom danu.
Kakve će na kraju biti posljedice ovako masovne kolone sjećanja u Vukovaru, znat ćemo za desetak ili 15 dana. Nadajmo se, vjerujmo i slično, da ćemo nekom pukom srećom izbjeći erupciju novih slučaja oboljenja.
No, neovisno od toga posljedice po vjerodostojnost ljudi koji se svakodnevno obraćaju javnosti iz antikorona Stožera su jednostavno porazne. Izgubili su svako moralno i stručno pravo da od ljudi, koji su do sada strpljivo i disciplinirano poštovali sve, pa i one ponekad bizarne i pretjerane mjere, ali i razumljive jer u proljeće nitko nije znao s čime smo se to suočili, dakle izgubili su svako pravo da od tih odgovornih ljudi traže neka nova odricanja.
Jer kad može njih deset tisuća, zašto ne bi to moglo i ostalih četiri milijuna građana Hrvatske?