U emisiji Novi dan televizije N1 gostovao je profesor Jure Zovko s Instituta za filozofiju i Sveučilišta u Zadru, ujedno i član HDZ-ova Odbora za znanost. Gospodin Zovko ovaj je tjedan, s Ivanom Đikićem, prijavio ministra obrazovanja Pavu Barišića da je prilikom izrade doktorske disertacije plagirao samoga sebe. U emisiji Tihomira Ladišića objasnio je zašto je duboko razočaran jučerašnjom odlukom parlamenta.
“Ne mogu biti zadovoljan, jer sve te inicijative pokrenute da prvi čovjek u znanosti, ministar, ne bude osoba koja je plagirala, nisu u rodile plodom. To je tužna stvar i zabrinjavajuće je. Iznenadilo me što se taj jako mali broj sveučilišnih profesora – nikad ih manje nije bilo u Saboru – indolentno ponašao. Mostov se nije ni javio za riječ, a akademik Reiner je rekao da to nije plagiranje. Gospodo, saborski odbor je rekao da se radi o plagijatu!”, rekao je Zovko.
Most se voli pozivati na moral, a glasali su suzdržano
Kada je riječ o slučaju Barišićevog autoplagiranja, zbog kojeg su on i Đikić prijavili ministra u Augsburgu, naglašava da se ne radi samo o Barišićevom plagiranju vlastitog rada, već o dva koja je priložio doktorskoj disertaciji, ali i člancima koje je objavio u drugim publikacijama. Zamoljen je da komentira podršku koju je ministar Barišić peticijama dobio iz akademskih krugova.
“Ružno je to. Mislim da iza svega stoji Šeks. Ako vam dolaze masovne podrške studenata i profesora, u prvom redu sa Sveučilišta u Osijeku, to me podsjeća na ružna vremena totalitarnog sustava, koja bismo trebali zaboraviti. Nije lijepo da se gospoda iz Mosta, koja se pozivaju na moral, postupe na ovaj način: oni su imali najviše arsenala, a šutjeli su cijelo vrijeme. Ja sam im osobno dostavio jako puno materijala, ali ne o Augsburgu za kojeg smo se kolega Đikić i ja dogovorili da nećemo pričati u javnosti. Augsburg je stvar akademske zajednice i povjerenstva i tijela treba pustiti da rade”, izjavio je Zovko.
Plenkoviću manjka akademske i političke kulture
Jure Zovko u razgovoru s Tihomirom Ladišićem napominje da se ministar Barišić poziva na krive pravilnike i podsjeća da bi se trebao pozivati na pravilnik iz 1986. prema kojemu je disertacija izvorni znanstveni rad, koji ne smije sadržavati ranije objavljene dijelove. Na pitanje kako zna da je Vladimir Šeks iza peticije, odgovara: “Javila mi je sinoć Mata Hari iz HDZ-a.” Zovko se slaže da je i oporba podbacila u Saboru.
“Dobro sam informiran da su neke kolege brifirale i informirale SDP-ove zastupnike prije početka Sabora, međutim, moj dojam je da gospoda u Saboru nisu sposobni ni ono što im je pripremljeno adekvatno prirediti da bi informirali građane i uvjerili zastupnike. Kolega Đikić i ja smo pisali premijeru zbog pravorijeka u Augsburgu. Mi ne znamo kakav će on biti, ali je o tome trebao ozbiljno razgovarati, a nije”, ispričao je Zovko.
Profesor Zovko smatra da je ponašanje premijera Plenkovića nedolično. “To je ružno, ne pamtim da se ijedan premijer tako obrušio na ijednog znanstvenika, a kamoli tako uglednog, kao što je učinio Plenković. To je sramota i to je pomanjkanje akademske i političke kulture. Optuživati jednog čovjeka koji se deklarira kao katolik i demokršćanin da je ljevičar… Što i da je bio ljevičar i komunjara i ne znam što sve ne, kao da bi zbog toga njegov argument bio slab?”, kazao je Zovko.
Most je imao listu 19 grijeha ministra Barišića
Đikićevo svrstavanje u oporbu od strane Barišićevih apologeta smatra smiješnim. Oštro napada nereagiranje Mosta. “Imate paradoksalnu činjenicu da kolega Đikić ima preko 20 tisuća citata, a ministar znanosti ni jednoga. Ponavljam: ministar znanosti ni jednoga. Zar to samo nije razlog da on ne bude ministar?”, pita se profesor Zovko.
Osim toga, Zovko navodi kako Barišić ima mnoštvo afera, za koje smatra da su gospoda iz oporbe trebala upozoriti. “Most je imao listu 19 grijeha ministra, šutjeli su o tome. I sada pričaju o moralu i pozivaju se na neki Augsburg. Kako ih nije stid? Krajnje je to neodgovorno od gospode koja se poziva na moral u politici. Milijan Brkić im nije mogao biti ministar branitelja zbog plagijata diplomskog rada, a ovdje može biti potpredsjednik Sabora, je li? To je isti taj Most, isti ti ljudi”, kazao je Zovko.
Karamarko se konzultirao sa znanstvenicima
Upitan je misli li da su Mostovci bili suzdržani da ne bi ugrozili vladu, odnosno narušili njenu vjerodostojnost. Ne slaže se s tom tvrdnjom. “To je trik na koji su Mostovci nasjeli, da im je Plenković prijetio raspuštanjem i novim izborima. Ali ako bi netko izašo na izbore zato što mu je Vlada srušena zbog ministra plagijatora, mislite li da bi dobro prošao na izborima?”, odgovara Zovko.
Na pitanje kako se našao u odboru za znanost, ali i za kulturu HDZ-a te kako to da nije kontaktiran odgovara da je bilo bolje u vrijeme Karamarka. “U odboru za kulturu sam podnio ostavku. Čujte, to je bilo u zlatna vremena kada se konzultiralo znanstvenike – paradoksalno, to je bilo zlatno doba Tomislava Karamarka, koja su prošla. Sad se radi na ukidanju odbora”, kazao je.
Zovko kaže da je emotivno vezan uz HDZ
Odbacuje da je on trebao biti ministar HDZ-a. “Nikada, o tom se pričalo, ali ja to ne bih preuzeo. Bio sam pomoćnik ministra sedam godina i to je za mene izgubljeno vrijeme, za znanost, odnosno posao koji volim. Nisam nikada bio član HDZ-a, ali sam blizak, vezan za HDZ, čak lagano i emotivno. Jedno od najljepših vremena je bilo kada je Karamarko pokušao stvoriti vladu u sjeni kroz odbore”, priča Zovko.
No, Zovko kaže da ga je Karamarko razočarao kad ugledne ljude iz odbora nije postavio za ministre. “Međutim, za razliku od Plenkovića, on nas je konzultirao i pitao koga želimo za ministra znanosti. Mi smo predložili Šustara i to je prihvaćeno. Ovdje bi odbor, naravno, bio protiv, ali nas nitko nije ni pitao. To govori kako se Plenković odnosi prema kulturnoj eliti i znanstvenicima i odboru koji totalno ignorira”, smatra Zovko.
Od kriminalne do plagijatorske organizacije
U svojoj zadnjoj kolumni napisao je kako je HDZ evoluirao od prigovora da je zločinačka i kriminalna organizacija u plagijatorsku organizaciju. “Ako u jednoj stranci imate potpredsjednika Sabora koji je plagijator, ministra plagijatora i kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, tu nas može samo ‘milost božja’ spasiti. Najugledniiji svjetski filozofi su peticiju potpisali, a iz Hrvatske akademske zajednice gotovo nitko”, nastavlja Zovko.
Smatra da traženje nulte tolerancije na plagiranje ne smije biti svedeno na jefitno politiziranje. “Ako se traženje nulte tolerancije za plagiranje tumači kao politiziranje, ako se mene naziva ekstremnim ljevičarom, Đikića komunjarom, savjetnikom Jovanovića – a to nije od ulice, nego prigovor akademika, ministra samog! To su laži i klevete zbog kojih se u civiliziranom svijetu podnose ostavke”, zaključuje Zovko.
Braćo Hrvati, ubijmo se!
“Ugledni profesor iz Londona je lijepo rekao: Braćo Hrvati, ubijmo se! Ozbiljno. Boris Lenhard je to rekao. Ja sam već izvjesio konopac na svom balkonu. On je naveo primjer Sveučilišta Stanford gdje se studente educira i naveo je Barišićev primjer, lijepo je pokazao je da su kriteriji Stanforda daleko stroži i oštriji od Barišićevih. On je tu napisao da ćemo u budućnosti na ministrovom primjeru učiti studente o plagiranju. Saborski odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, po meni, nije bio dovoljno hrabar da kaže da su svi prigovori četiri filozofa koje su naveli prijavitelji zapravo sve plagijati”, sumira profesor Zovko.
Dodaje da oni nisu mogli ignorirati činjenicu da je Schlesinger, živući autor, rekao da je plagiran. Kaže da je to nemoguće ignorirati. “I zato je Odbor bio prisiljen donijeti odluku, ali ona je minimalistička i kolega Đikić je upozorio da ne smijemo slučaj reducirati na fusnotu, jer nije riječ samo o fusnoti. Drugo, ako čitate Kantovu Kritiku čistog uma, glavne stvari su vam u fusnoti!”, navodi Zovko.
Barišićeve plagijatorske zgode i nezgode
Po njemu jest najtužnija stvar što je Sabor “blagoslovio” varanje u akademskoj zajednici. “Dolazi do posvemašnjeg moralnog relativizma, ako se plagijat relativizira na priču o fusnoti. Pogledate taj časopis Dokhos u kojemu je on navodno to ispravio. U civiliziranom svijetu, ako je u nekom časopisu došlo do propusta, onda se u sljedećem se broju navodi što je bila pogreeška. Međutim, ovo je bila još jedna u nizu Barišićevih prijevara”, oštar je Zovko.
“On je, naime, 2011. prijavljen za plagijat. On je k’o fol, u časopisu gdje je sam u redakciji i koji izlazi svakih pet godina, mislim da je to i zadnji broj koji je objavljen, napisao da je objavljen prije 2010., no na rubovima se jasno vidi da je izdan 2012. godine. Dakle, on je imao vremena da ubaci i članak i fusnotu, ali je i pritom napravio glupost, što je uočio kolega Đikić i u tom tekstu je plagirao”, navodi Zovko.
