Uopće nije stvar u Rozgi, nego u rozgama. Cijela se popularna kultura porozgila, što je tragično za djevojčice i žene. Stoga, jedan od razloga što volim Adele je u tome što nemam pojma kako izgleda njezin dekolte
Ovaj se tjedan dogodilo nešto što sam smatrao nemogućim - prvi put u životu poslušao sam čitavu pjesmu Jelene Rozge. Iako se čini simpatičnom osobom, njezin mi je glazbeni opus oduvijek bio prilično antipatičan. Narodnjački melos, razgolićenost, tekstovi s isforsiranim rimama koji mi vuku na nečiju zadaćnicu u 3b. I to osnovne škole. Ne sumnjam da klan Huljić zna procijeniti što raja voli pa im valjda zato serviraju tekstove za čije praćenje i razumijevanje ne moraju koristiti baš nijedan jedini IQ bod, ali ja volim da mi se barem omakne korištenje mozga dok slušam glazbu. I OK, ne moramo se slagati oko svega i mnogi će reći da nema ništa loše u nedužnoj zabavi, zar ne?
E, pa ima! Jer nema baš ništa nedužno u poruci Rozgina hita "Moderna žena".
Iako je pjesmu objavila prije mjesec dana, tek se ovaj tjedan digla prašina jer su mediji prenijeli neke komentare teksta koji fantastično opisuje modernu ženu. Ali samo ako živi u 17. stoljeću. "Ja sam pristala da se provedeš, tu i tamo da neku zavedeš, kao moderna žena, znam to muškarcu treba."
Mora se priznati da je to prekrasan tekst. Ona je samosvjesna i sigurna žena pa dopušta svom muškarcu da se provede. Ali samo ako je povremeno. Ako niste znali, tako moderna žena svom muškarcu daje potrebnu slobodu. Pa to čak znaju i Amer i Rus.
I kako prekrasno pjeva kasnije "to je nasljedna crta". Jer znamo da su novija znanstvena istraživanja dokazala da se šalabajzerski, prevarantski gen nasljeđuje kod muškaraca. No, kako ona ipak drži do sebe, neće mu ostati dužna pa će uzvratiti zavođenjem mlađeg: "Al' da ispadnem žrtva, neću živa ni mrtva. Žena k'o ja se snađe, još umije i zna da zavede mlađe".
Ne mogu zamisliti prikladniju reakciju na preljub, osim da i ti odmah uzvratiš istom mjerom. I to s mlađim. Jer na priglup potez nema ništa pametnije nego odgovoriti jednako priglupo. Ako to nije zrelo ponašanje moderne žene, ne znam što jest.
Ranije sam bio nešto ležerniji u doživljavanju ovakvih intelektualnih bisera, ali onda sam postao tata. I to djevojčice. I osjećao bih se potpuno promašenim ocem da mi kćer počne slušati sličnu glazbu i stihove. Osjećao bih se neuspješno ne zato što smatram da u svemu mora biti poput mene i da mora poštovati moj glazbeni ukus, nego zato što želim da poštuje sebe, a ako će joj ove odvratne riječi biti nit vodilja, to bi značilo da ne poštuje sebe.
I nisam i neću postati jedan od onih roditelja koji će okrivljavati društvo ili loše uzore za problematično ponašanje vlastite djece. Smatram da su roditelji glavni i odgovorni u odgoju i ako mi posao obavimo kako treba, nema tih rozgi koje to mogu pokvariti. Ali ipak bi nam društvo moglo olakšati posao, majke mu mile!
Možete nam češće servirati primjere žena koje su uspjele zahvaljujući intelektu, a ne dekolteu. Možete uzdizati izvrsne učenice i inovatorice, a ne starletice. Možete dati pozornost ženama koje se nisu odrekle integriteta, a ni odjeće, da bi uspjele.
Ženama koje igraju po svojim pravilima, a svejedno su uspjele u životu. Ženama koje su svjesne da glavni životni cilj nije udaja za bogatog muškarca, nego život pun bogatih iskustava.
Jer uopće nije stvar u Jeleni Rozgi. Ona je pronašla dobru formulu - lagane haljinice, lagane note, tekstovi koji se lagano pamte za lagane umove… Uostalom, kako kaže u pjesmi, diplomirala je probleme pa se ni neće zamarati mojom kritikom. Uopće nije stvar u Rozgi, nego u rozgama. Cijela se popularna kultura porozgila, što je tragično za djevojčice i žene. Jedan od razloga što volim Adele je u tome što nemam pojma kako joj izgleda dekolte. Odlično je da ima sjajan glas i da sama piše pjesme u kojima postoji nešto autentično, ali kao tata, zadovoljio bih se i samo da nije tragično razgolićena statua. Sretan sam što postoji barem jedna planetarno uspješna pjevačica koja nije twerkala do vrhova top-lista.
I bez obzira na to što sam 100 posto uvjeren da je roditeljski utjecaj presudan za razvoj naše djece, bilo bi sjajno kada bismo imali više zdravih uzora. No, znate već da nisam raspoložen za jadikovanje. Kad već nema dovoljno zdravih uzora, preostaje nam da odgojimo djecu koja će biti zdravi uzori drugima, zar ne? Jer možemo stalno govoriti o svemu što nam otežava odgoj ili tu istu energiju možemo iskoristiti da otkrijemo kako biti najbolji mogući roditelj. Moj odabir je jasan!