Plan Andreja Plenkovića prilično je jasan. Divljanje cijena goriva njegova Vlada nastoji spriječiti snižavanjem trošarina i ograničavanjem marži, i to za 10 lipa – za motorne benzine i dizelska goriva s dosadašnjih 0,75 kuna na 0,65 kuna.
– U odnosu na trenutnu uredbu, radi se o uštedi od jedne kune po litri benzina, odnosno 90 lipa po litri dizela – pojasnio je premijer Plenković. Uz to, cijene derivata ubuduće će se usklađivati svakih 14, a ne svakih sedam dana, kako je to do sada bio slučaj.
U Banskim dvorima ističu da je dosadašnjim intervencijama Vlade ostvarena ušteda od 2,28 kuna za litru benzina, a 2,72 kune za dizel. Što, kada se gleda cijena od preko 13 kuna, i nije tako malo.
Ceh ovdje plaća država, koja se svjesno odriče dijela svojih prihoda. I kompanije koje prodaju gorivo, a koje će svako ograničavanje marže izravno osjetiti na svojem profitu.
No je li taj smjer doista najbolji?
– Za građane možda kratkoročno jest, ali za kompanije koje proizvode i distribuiraju naftne derivate nije – ističe u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Siniša Koritnik, predsjednik Sindikata naftne djelatnosti INAŠ. Napominje da govori s rezervom jer se ne zna po kojoj cijeni kompanije kupuju naftne derivate. Ono u što je siguran jest da produljenje razdoblja “zamrznute” cijene nikako nije dobro.
– Četrnaest dana je predugo vrijeme u uvjetima kada cijena u jednom danu zna pasti. To znači da ga tvrtka kupi po višoj, a mora ga prodati po nižoj cijeni i tu onda nastaju gubici – pojašnjava Inin sindikalist. A hoće li to onda imati posljedice za radnika na benzinskoj crpki, naglašava on, ostaje da se vidi.
– Radnike u Ini za sada štite kolektivni ugovori. No limitiranje marže odrazit će se na ukupne rezultate kompanije, i do kraja godine vidjet ćemo kakve će to posljedice imati na prihodu i dobiti. Tu onda postoji mogućnost da poslodavac pokrene pregovore o novom kolektivnom ugovoru i na taj način pokuša smanjiti izdatke na toj strani – ističe Koritnik.
Puno bi bolje bilo, smatra on, pustiti tržištu da samo regulira cijenu goriva. A da se Vlada koncentrira na to da pomogne gospodarstvu ili kroz vaučere, ili kroz ograničenje trošarina samo za gospodarstvenike.
– Na taj način se zapravo pomaže i građanima jer cijene svega ostalog onda ne bi odletjele u nebo. Ovako građani kupuju gorivo nešto malo jeftinije. Razlika na jednom spremniku je dvadesetak kuna, što i nije tako puno, dok se Ina, s druge strane, suočava s opasnošću od golemih poremećaja – zaključuje Koritnik.
Bivši predsjednik Nadzornog odbora Ine Damir Vanđelić uvjeren je da Vlada ide krivim putem kada je o intervencijama u trošarine i marže na gorivo riječ. Ovih je dana osnovao Znanstveno-razvojnu inicijativu ZRIN. I ima prilično konkretan prijedlog vezan uz cijenu goriva.
– Jednostavno matematički gledano, za boljitak ukupnih prihoda Republike Hrvatske sada je bolje ne dirati cijene. Na taj će se način u državni proračun sliti dodatnih 2,5 do 3 milijarde kuna.
Tijekom ljeta u Hrvatsku uđe 14 milijuna gostiju, i ako napune samo jedan spremnik goriva, to je čisti prihod državnog proračuna. Ovako, sa smanjenim trošarinama i predebelom državom, taj će novac biti potrebno naći negdje drugdje. Ako ne od turista, onda od poreznih obveznika u RH – upozorava u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Vanđelić.
No to ne znači da država građanima zbog rasta cijena goriva ne bi trebala pružiti ruku pomoći.
– Postoji model koji je dobar i od kojeg svi mogu imati koristi. Nešto slično Austrija je uvela za električnu energiju. Oni su maknuli naknadu za obnovljive izvore energije i odlučili povećati socijalnu kategoriju računa za električnu energiju. Na taj način izravno pomažu građanima da se lakše nose s poskupljenjima – pojašnjava Vanđelić. I s gorivom se može, uvjeren je on, napraviti slično rješenje.
– Tržište treba pustiti da funkcionira, a socijalnu kategoriju drukčije definirati. Svim građanima trebalo bi podijeliti vaučere kada obavljaju tehnički pregled. U centrima za vozila RH postoji softver koji prati godišnju kilometražu i prosječnu potrošnju svakog automobila. Na temelju tih podataka se na fer način može izračunati iznos subvencije. Ona može iznositi, primjerice, do 300 eura.
U toj vrijednosti svaki građanin vlasnik osobnog vozila dobije vaučer koji može iskoristili za kupnju goriva, za registraciju automobila ili plaćanje cestarine. Na taj bi se način povećao prihod državnog proračuna, a građanima vratio dio te visoke cijene goriva – zaključuje Vanđelić.
Cijena goriva otišla je u nebo, a ovakvom subvencijom udar na građane bi se, uvjeren je on, na mudar način ipak ublažio.