Hrvatska pred imunizacijskom ofenzivom: što je cilj Plenkovićeve ‘Operacije Lipa‘ i hoće li vlada uspjeti u par mjeseci cijepiti 70 posto građana?

Nakon što se Covax program nabave i distribucije cjepiva naočigled raspao, pa ga je glavnina zemalja Europske unije postupno zamijenila programom „svatko za se travu pase“, oprezne zaokrete u pravcu imunizacijskoga suverenizma ovih dana demonstrira i Hrvatska.

Premijer Andrej Plenković najprije je jučer ujutro otvorio vrata ruskome cjepivu, potvrdivši kako je u pregovorima s predstavnicima Ruske Federacije dogovorio mogućnost isporuke znatnih količina, čim potrebna odobrenja preparatu izda Europska agencija za lijekove (EMA).

Nedugo potom ruski je veleposlanik u Zagrebu Andrej Nesterenko izjavio za RTL da je dogovor na operativnoj razini već došao do točke da se za deset dana Zagrebu može isporučiti najmanje milijun potrebnih doza.

Ministar zdravstva Vili Beroš ubrzo je cijeloj priči dodao još jedan verbalni akcelerator, kazavši da će Hrvatska u nabavu Sputnjika V možda krenuti i prije nego stignu službena EU odobrenja. Povrh svega, u medije su se probile kuloarske najave da uz Sputnjik V Vlada realizira i dodatne kontakte s Kinezima, od kojih će također ubrzanim postupkom nastojati nabaviti dovoljne količine njihova cjepiva Sinopharm.

Bez obzira na konspiraciju i dosta slojevito informiranje, i laicima postaje jasno da se Hrvatska nalazi usred velike političke akcije kojoj je cilj namaknuti što veće količine cjepiva protiv Covida-19 u što kraćem roku. Dugoročni plan Andreja Plenkovića je, neslužbeno doznajemo, prilično ambiciozan: Vlada već do lipnja kani procijepiti od 60 do 70 posto svih hrvatskih građana.

Operacija „Lipa“, kako taj plan možemo krstiti u slobodnom novinarskom žargonu, navodno je na razini Banskih dvora imala već čitav niz konzultativnih razrada i „štabnih“ sastanaka. Njezinu nužnost premijeru i političkom vrhu ne nalaže samo logika društvene dešperacije zbog trajanja koronakrize i nadolazećih lokalnih izbora: nameće je, povrh svega, ozbiljnost ekonomskog i fiskalnog trenutka.

Zbog pandemije hrvatski je javni dug povećan za 30 milijardi kuna, objavljeno je jučer, te će do kraja godine narasti na više od 330 milijardi. Proračunski manjak u 2021. iznositi će, istodobno, oko tri posto BDP-a. Državnoj blagajni ove godine na naplatu stiže oko 50 milijardi kuna starih zaduženja, a dvije veće obveznice od 1,6 milijardi dolara već u ožujku.

Nije država iz hira otvorila vrata kladionica, casina i igara na sreću, nego pred projekcijama da će ubrzo za nasušne stvari ponestati para. Prostora za igranje gospodarskih igara s daljnjim „lockdownovima“ u Hrvata više naprosto nema, a nadolazeća turistička sezona jedini je mogući spas uvelom financijskom krvotoku.

Treba pokušati učiniti sve da se život koliko-toliko normalizira, a jedini put ka tome vodi stazom posutom iglama. I metaforičkim i stvarnim, koje će cjepivo iz raznih bočica implementirati u građanske nadlaktice.

Najgori scenarij za cijelu zemlju bio bi kad bismo za par mjeseci bili prisiljeni kolektivno slušati stari hit Bijelog dugmeta: „Lipe cvatu, sve je isto ko i lani.“ Još jednu korona jesen ne bi lako preživjeli ni najvitalniji među nama.