Svjedok je dužan govoriti istinu, ne smije ništa prešutjeti a davanje lažnog iskaza kazneno je djelo. To već sigurno znate. Moguće je da znate i za blagodat nesvjedočenja i privilegirane svjedoke. Naravno da svjedok nije dužan odgovarati na pitanja kojima bi sebe ili svog bliskog srodnika izložio kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. Nemate vi brige s tim pravima i obvezama svjedoka, to je briga i dužnost suda, on upozorava, on upozorenje unosi u zapisnik. No što je s okrivljenikom? Kad bi postojala dužnost da i on govori istinu i ništa ne prešućuje o onom za što ga se tereti, gdje bi nam bio kraj? Mnogi bi sami sebe uredno otpremili u ustanovu zatvorenog tipa ili bar dali aktivni obol da ih se temeljito i pošteno kazni. piše HAK.
Kako takva obveza ne postoji u pogledu okrivljenika, oni se u svojim obranama "vade kako znaju i umiju", batrgaju, poriču počinjenje kaznenih djela, prometnih i inih prekršaja, smišljaju i iznose priče i scenarije koje bi ih, po njihovom mišljenju trebale osloboditi krivnje ili im bar omogućiti najmanju moguću kaznu, ukoliko već drugačije ne ide nego baš kažnjavanjem. Možda priča prođe! Ponekad je velik ulog u igri. Kada je u pitanju kazna zatvora u trajanju od četiri godine zbog počinjenja kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu o kojoj je povodom žalbe odlučivao Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu K 553/2020-7 (15.2.2022.) naravno da se pokušava prezentirati scenarij koji bi bio spas od gubitka slobode tijekom dužeg perioda.
Prometna nesreća koju je prema stavu suda uzrokovao optuženik s najmanje 1,49 alkohola u krivi uslijed nepropisnog pretjecanja koje je za posljedicu imalo udar u drugo vozilo, slijetanje u cestovni jarak, kaotično prevrtanje zbog kojeg optuženik ispada iz vozila, a oštećenik djelomično kroz krovni prozor. Taj oštećenik za kojeg je utvrđeno da je bio pod utjecajem 3,29 alkohola u krvi od ozljeda je i preminuo. Tko je vozio? Kod ovakvih prometnih nesreća, nije to jednostavno za utvrditi! Ukoliko je vozio preminuli oštećenik, nema kazne ni zatvora za optuženika koji je ispao iz vozila. Kaotično prevrtanje i ispadanje optuženika iz vozila onemogućilo je prometnom vještaku da se decidirano izjasni tko je bio vozač. Optuženik tvrdi u žalbi da on nije upravljao vozilom kada je došlo do prometne nesreće već da je to bio pokojni oštećenik! Optuženik tvrdi da on nije ispao kroz krovni prozor već kroz suvozačka vrata, što znači da je bio suvozač.
Okolnost što je preminuli oštećenik ostao zaglavljen u krovnom prozoru prema stavu optuženika upućuje na zaključak da je on zapravo bio vozač. Mrtva usta ne govore! Ne svjedoče, ne kazuju tko je bio vozač! Strašna situacija, strašan prizor! Na sudu je da ocijeni i procijeni što je istina a što laž. Ovdje je sud ovakvu obranu optuženog ocijenio neprihvatljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti budući je u suprotnosti sa iskazima svjedoka. No, nitko od saslušanih svjedoka nije vidio da vozi upravo on, već su samo vidjeli iz lokala da optuženik ulazi na vozačku stranu, a oštećenik na suvozačku. Što je nakon toga bilo? Jesu li se u međuvremenu mijenjali? Tu je optuženik vidio svoju priliku za spas od života iza rešetaka. Četiri godine zatvora. Optuženici imaju pravo na obranu i na svoje verzije. Istinite ili ne? Tko bi im zamjerio. Sud je tu da sudi i utvrdi što je istina a što ne.
Sudsko medicinski vještak upravo u tom predmetu rekao je ono što je mnogima poznato na strani vozača veće su šanse za preživljavanje i manje ozljede: "Vozač, u pravilu, i inače ima bitno povoljnije izglede kod prometnih nesreća jer ukrućivanjem tijela i odupiranjem (rukama o obruč upravljača, leđima o naslon sjedala i nogama o podnicu) može umanjiti opseg svojih ozljeda u odnosu na osobu na mjestu suvozača, a u konkretnom slučaju očito je da su ozljede glave koje je zadobio optuženik bile daleko manjeg opsega od onih koje je zadobio oštećenik koji je od tih ozljeda i preminuo. I u konačnici takva optuženikova obrana da je preminuli bio za upravljačem, a ne on, nije prošla kod Vrhovnog suda koji je utvrdio da osuda optuženika na četiri godine zatvora opravdana.
Mašta okrivljenika! Samo joj je nebo granica, a o pomno kreiranim detaljima koji bi izmaštanu priču trebali učiniti vjerodostojnijom, ne treba ni trošiti riječi. Kada se nekoga uhvati s rukama u pekmezu i kad mu se zbog tog čina izrekne kazna, zna se pribjeći ne samo neistinama u obrani, već i upiranjem prstom u neosnovano i protupropisno postupanje policije. Krenu se dijeliti lekcije i uvjeravati sud u protupravno postupanja policije koja je utvrdila počinjenje prometnog prekršaja. Ne može policija činiti što ju je volja i ona mora poštivati zakone i propise, tako u pravilu glasi obrana kada se nastoji polučiti uspjeh "zamjenom teza". Samo znate što, postoje scenariji koji baš ne piju vodu!
Ni policija, ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu sastavljeni od nasumično odabranih pojedinaca kojima se olako može "prodati rog za svijeću". Znate li što kaže sud kad mu se prezentira obrana u kojoj se primarno ukazuje kako "policija nije imala ovlast" na opisani način utvrditi prometni prekršaj iako iz svih okolnosti slučaja proizlazi ono očito i bitno? Jednostavno, sud u presudi obranu okrivljenika ocijeni kao neuvjerljivu i usmjerenu na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Upravo je takvu ocjenu dao obrani okrivljenika Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u presudi Ppž-2286/2022 od 23. 3. 2023.
Riječ je zanimljivom slučaju u kojem je okrivljenik nastojao osporiti pravo policije da od njega kao suvozača zatraži predočenje vozačke dozvole! Ne zvuči suludo, zar ne? Zašto bi policija od suvozača tražila vozačku dozvolu! Treba se prije davanja odgovora na ovaj upit prisjetiti poslovice prema kojoj valja dva puta mjeriti, a jednom sjeći. Nužno je imati u vidu sve činjenice, a onda osporavati ovlast policije da postupa na stanoviti način.
Ljudi su kreativni. Nadahnuti recimo, scenama iz brojnih filmova u kojima se najčešće u kakvoj žestokoj potjeri, vozač i suvozač zamjene mjesta tijekom vožnje! Međutim, ovdje nije bio taj slučaj. Ni potjere, ni zamjene tijekom vožnje. Znate situacije u kojima ste svjesni da kršite prometni propis ugledate policiju i nastojite izaći iz zabranjenih sfera, bilo da se počnete vezivati sigurnosnim pojasom, ispuštate iz ruke mobitel, smanjujete brzinu. Takva je otprilike bila i ova, osoba za volanom zna da nema vozačku, odnosno da vozi iako nije stekla pravo na upravljanje vozilom! Nikada nije položila vozački ili mu je ukinuta i oduzeta vozačka dozvola zbog prikupljenih negativnih prekršajnih bodova, nebitno, pa se mora ponovno na polaganje.
Policijski službenik uočava vozilo kojim upravlja muškarac, a na suvozačkom mjestu sjedi ženska osoba. Nema namjeru zaustaviti to vozilo, međutim vozilo se zaustavlja kao i on, ispred mjesne trgovine te se muškarac i žena zamijene za upravljačem. Upravljat će ženska osoba.
Policijskom službeniku to je bilo sumnjivo, odlučuje zaustaviti vozilo i zatražiti dokumente od muškarca kojeg je prethodno vidio kao vozača. Konstatira da on nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom! Reklo bi se, nema vozačku! Prvostupanjski sud proglašava ga krivim, izriče novčanu kazna u iznosu od 10.200,00 kuna a povrh toga i zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci i plaćanje troškova prekršajnog postupka.
Okrivljenik podnosi žalbu i ističe da je dvojbeno može li se odnosni prekršaj utvrditi na opisani način. Naime, okrivljenik navodi da je u trenutku kada je policijski službenik zaustavio vozilo, njime upravljala ženska osoba, stoga policijski službenik nije imao ovlast od suvozača okrivljenika tražiti da mu predoči vozačku dozvolu.
Visoki prekršajni sud u obrazloženju presude dao je zeleno svjetlo takvom postupanju policajca. Navedeno je kako se: "radi se o policajcu koji je obavljao svoju službenu dužnost, te je prometu neposredno opažao ponašanje okrivljenika i činjenica na koju upire žalitelj da nije istodobno kad je utvrdio da muškarac upravlja, vozilo i zaustavio i od njega kao vozača tražio dokumente, u konkretnom slučaju nije relevantna jer se sama zamjena za upravljačem okrivljenika i njegove supruge dogodila neposredno nakon toga i istu je ponovno neposrednim opažanjem utvrdio isti policijski službenik koji je svoje profesionalno postupanje jasno i uvjerljivo objasnio". Osim toga, okrivljeniku u prilog nije išla ni činjenica da je i ranije kažnjavan zbog istovrsnog prekršaja, a riječ je o jednom, kako sud kaže, od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu.
U predmetu PPž-6326/2022 Visokog prekršajnog suda okrivljenik koji je upravljao motornim vozilom nakon što mu je pravomoćnim rješenjem vozačka dozvola oduzeta, dakle bez vozačke svoje postupanje pravdao je primjerice navodom "da je bio prisiljen sjesti za volan jer je njegova žena hitno morala dati jesti njihovom djetetu (još uvijek doji) jer je jako plakala pa je ona prvo stala sa strane na cesti pa je on sjeo za volan da ne bi kraj ceste ugrozili sebe i druge sudionike u prometu te se na prvom parkiralištu zaustavio, a tada je naišla policija. Nije loš scenarij, ali ni ta priča nije pila vodu, jednostavno nije prošla kod suda.
Činjenica je da se svima mili izvući neku korist za sebe na način da se drugog namami na tanak led, prevari, nasamari, prevesla, nasanjka, nadmudri, prevede žednog preko vode. Okrivljenicima nije zabranjeno ni braniti se šutnjom ni neistinom, samo je drugi par rukava, hoće li time polučiti uspjeh.