Da bismo znali koliki će udar pretrpjeti naš kućni budžet, cijene svih proizvoda i usluga moraju biti jasno istaknute. Isto bi trebalo vrijediti i za Državni proračun, no, iako se zna koliko se iz njega izdvaja za zdravstvo, školstvo, plaće i mirovine,…. ukupan iznos koji se godišnje izdvaja za Katoličku crkvu nije poznat. Jedno je sigurno, država štedi na svojim građanima, dakle na onima koji pune proračun, dok se, kada je riječ o Crkvi koja ne plaća porezna sve prihode, ponaša kao pijani milijarder, piše portal 100posto.
Naime, uz fiksnih 600 milijuna kuna, koje građani Hrvatske, prema Vatikanskim ugovorima, godišnje plaćaju Svetoj Stolici, crkvene apetite moraju zadovoljiti i jedinice lokalne uprave i samouprave. I dok se sekularne udruge financiraju od članarina i dobrovoljnih priloga, javnim se novcem financira i dio od čak dvije tisuće udruga povezanih s Crkvom. Kada se sve to zbroji, prema nekim procjenama, iz džepova svih građana, ne samo vjernika, nego i ateista, agnostika i pripadnika drugih vjeroispovijesti, za Crkvu se godišnje izdvaja više od milijardu kuna.
Ne čudi, stoga, što je sve je više onih koji smatraju da takvoj praksi treba stati na kraj te da državno, čim prije, treba odvoji od crkvenog. U Zagrebu se 14. listopada, na Trgu svetog Marka održava i prosvjed protiv Vatikanskih ugovora, pod sloganom - DOSTA JE BILO! HOĆEMO RASKID!, iza kojeg stoji Pokret za Sekularnu Hrvatsku: Udruga Protagora, udruga LiberOS, Ateisti i Agnostici Hrvatske, inicijativa Nisam Vjernik i drugi.
Može li se Hrvatska osloboditi financijskog ropstva?
Da li se, doista možemo osloboditi financijski preteškog tereta, koji opterećuje proračun ionako prezadužene zemlje, koliko bi čitava tak postupak trajao i što bi, u konačnici, značio za Hrvatsku, pitali smo zagrebačkog odvjetnika, Alana Sorića, člana Upravnog odbora udruge Protagora.
„Eventualni raskid, ili barem revizija, prije svega podliježu političkoj odluci. Ukoliko bi do nje i došlo, potrebno je pokrenuti prilično kompliciranu i dugotrajnu proceduru, sukladno Bečkoj konvenciji o međunarodnim ugovorima. Dakako, ugovorne stranke se mogu i izravno dogovoriti, što je predviđeno u samim Vatikanskim ugovorima koji izrijekom navode kako svaka od stranaka može inicirati pregovore o izmjeni ugovora. Ako ti pregovori ne budu uspješni, pokreće se postupak raskida, sukladno spomenutoj Konvenciji. Tvrdnja da ugovore nije moguće raskinuti, jer bi tada Hrvatska morala Crkvi vratiti svu oduzetu imovinu, nije točna. Kada bi Crkva to pravo ostvarivala samo temeljem Vatikanskih ugovora, bilo bi to kršenje ustavnog načela jednakosti pred zakonom“, kaže Sorić.
Plenković u Vatikanu nije mogao ništa, prvi je na potezu Sabor!
Na pitanje, je li premijer Plenković, za nedavnog posjeta Vatikanu, mogao napraviti bar mali, početni korak u smjeru rasterećenje hrvatskog proračuna, od tereta Vatikanskih ugovora, odgovara:
„Bez prethodne odluke Sabora, sam premijer trenutno nije moga ništa poduzeti. Konačan tekst ugovora ratificira Sabor. Nakon pokretanja same inicijative za raskid Vatikanskih ugovora, stvari se ne bi promijenile preko noći, pretpostavljam da bi postupak trajao i nekoliko godina, ovisno o držanju stranaka. Budući da se ne zna kolika su točno davanja iz proračuna jedinica lokalne uprave i samouprave, a samo Zagreb, primjerice, za Crkvu daje milijune, ne zna se niti koliko bi sam raskid olakšalo život hrvatskom proračunu. To, dakako, ovisi o tome što bi konkretno bilo dogovoreno, no, s obzirom na to da se radi o ogromnim iznosima, svaka ušteda bi bila itekako značajna“, kaže Alan Sorić.
Lova do krova
Odvjetnik nam je pojasnio i što konkretno uključuju Vatikanski ugovori :
„Prema Vatikanskim ugovorima, iz godišnjeg proračuna se Crkvi mjesečno daje iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama, pomnoženim s brojem župa koje postoje u Hrvatskoj. Tim su ugovorima pokrivene, primjerice, plaće župnika, kapelana po bolnicama,….dakle, to je nekakav paušal koji se izdvaja. No, uz to, postoje i davanja koja nisu u okviru tih ugovora, kao što su razne donacije, potpore i slično. Tu je i financiranje vjeronaučnih udžbenika i plaće vjeroučitelja, naknada za oduzetu imovinu, financiranje vojnog ordinarijata, medija, donacije zemljišta za izgradnju vjerskih objekata…. Također i neke, od preko 2000 udruga povezanih s Crkvom, dobivaju javna sredstva. To su stavke koje nisu fiksne i koje se plaćaju i iz lokalnih proračuna, a ne samo iz državnog. Upravo stoga je vrlo teško, pa čak i nemoguće, znati točan, ukupan iznos koji se slijeva Crkvi“, pojašnjava Sorić.
Ističe i kako, svi građani, a ne samo vjernici iz svog džepa direktno financiraju i kršenja Ustavom propisane sekularnosti kao što su, nastava katoličkog vjeronauka u školama, prijenosi vjerskih svetkovina u javnim medijima, agitiranje svećenika za neke političke stranke, zaštita svećenika od kaznenog progona….
Na prosvjedu u subotu, tražit će se, stoga, da se poštuje Ustav Republike Hrvatske kojim je, između ostalog, propisana odvojenost vjerskih zajednica od države te da se konačno stane na kraj netransparentnom financiranju crkvenih institucija sredstvima iz državnog proračuna i novcem svih građana.
„Ne želimo obrazovanje u službi religijske indoktrinacije, diskriminaciju građana temeljenu na njihovim svjetonazorima, financiranje nastavnih programa u kojima se djecu uči kako su za holokaust krivi ateisti i financiranje nastavnih programa u kojima se djecu uči kako sekularnost znači zatiranje prava na vjeroispovijest“, poručuju organizatori subotnjeg prosvjeda.