Dolazi velika promjena za one koji vole komentirati i čitati komentare ispod članaka na našim portalima. Pojedince čekaju masne kazne

Zakon o elektroničkim medijima (ZEM) bit će, doznajemo, usvojen na prvoj idućoj sjednici Vlade. U odnosu na prvi prijedlog koji je zimus doživio niz kritika od medijskih profesionalaca, pa i opće javnosti, konačni tekst ZEM-a donosi nekoliko značajnih izmjena od kojih će, vjerojatno, najveću pozornost izazvati pokušaj suzbijanja govora mržnje na hrvatskim portalima.

Ministarstvo kulture i medija prihvatilo je kritike novinara, urednika i vlasnika medijskih kuća, pa za govor mržnje masne kazne neće dolaziti na adrese medija već u poštanske sandučiće stvarnih autora komentara čiji sadržaj krši odredbe hrvatskih zakona.

Podsjetimo, u prvoj verziji ZEM-a pisalo je da je "pružatelj elektroničkih publikacija odgovoran za cjelokupni sadržaj, uključujući i onaj koji je generirao korisnik". To je značilo da bi mediji u potpunosti odgovarali, pa u konačnici mogli biti i brutalno kažnjeni, među ostalim, i zbog rasističkih ili komentara koji potiču na nasilje – komentara koji se objavljuju na portalima ispod novinarskih tekstova, a pišu ih mahom anonimne osobe. Za takav sadržaj koji “visi” na portalima ispod autorskih tekstova, u prvoj verziji zakona, bila je predviđena kazna u rasponu od 100 tisuća do čak milijun kuna, piše Jutarnji.

Ministarstvo je u potpunosti izmijenilo sporni članak i ubuduće će za komentare odgovarati njihovi stvarni autori.

Zauzvrat vlasnici medija – ako ne žele biti kažnjeni - morat će u potpunosti promijeniti pravila igre za svoje čitatelje-komentatore. Točnije, morat će registrirati korisnika i “na jasan i lako uočljiv način upozoriti ga na pravila komentiranja i na kršenje propisanih odredaba".

Udrugu novinskih izdavača upitali smo jesu li zadovoljni modificiranim zakonskim rješenjem, što će sve izdavači morati napraviti pri registraciji čitatelja-komentatora, kako će ta registracija izgledati u praksi te u kojoj će mjeri biti smanjen prostor za širenje govora mržnje na portalima.

- Ovim zakonskim rješenjem izdavači su dužni korisnika registrirati te u dijelu članka prije komentara na jasan i vidljiv način upozoriti na pravila komentiranja. Udruga izdavača pozdravlja prijedlog jer smatramo da će tako komentari ipak biti omogućeni, pošto je u prvoj verziji uz isključivu odgovornost nakladnika, te visoke kazne, bilo izvjesno da si mnogi neće moći priuštiti tehnološka, kadrovska i organizacijska rješenja kako bi osigurali da se Zakon poštuje. Kako nije točno definiran način na koji se treba registrirati korisnik, svaki izdavač izabrat će rješenje koje će mu najbolje poslužiti kako bi poštivao Zakon. Neki izdavači su uveli i sustav naplate sadržaja na svojim stranicama, pa je pretpostavka da će iskoristiti tehnologiju koja stoji iza toga i za korisnike koji se nisu odlučili na digitalnu pretplatu, ali će se morati registrirati kako bi mogli komentirati objavljeni sadržaj. Pretpostavka je da će princip registracije podrazumijevati kreiranje korisničkog ID-a (identifikacijskog broja, nap. a.) te ostavljanje e-maila i postavljanje lozinke čitatelja.

Ako registrirani korisnik ostavi komentar koji će biti u suprotnosti sa Zakonom, odnosno sadržaj koji potiče na nasilje ili mržnju, koji potiče na kaznena djela terorizma, kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju, izdavač je dužan komentar ukloniti. Također, izdavač može korisniku onemogućiti daljnje komentiranje. Uvijek je moguće da će osobe koje ostavljaju komentare koji se mogu okarakterizirati kao govor mržnje, nakon zabrane komentiranje kreirati novi ID, pa će se priča ponoviti, no ipak je napravljen korak koji će otežati ostavljanje neprimjerenih komentara i nadamo se potaknuti konstruktivnu razmjenu mišljenja. To je, uostalom, i cilj komentara, koji su u samim počecima zamišljeni kao komunikacija s čitateljima i njihova povratna reakcija na sadržaj, a ne poligon za govor mržnje i vrijeđanje na vjerskoj, spolnoj, nacionalnoj ili nekoj drugoj osnovi – kaže direktorica Udruge novinskih izdavača Natali Komen Bujas.

Komentar izmijenjenog članka ZEM-a zatražili smo i od Hrvatskog društva novinara (HND).

- U prvoj verziji ZEM-a zakonodavac je svu odgovornost za govor mržnje u komentarima pod tekstovima namjeravao prebaciti na medije, a za to je bio propisao i rigorozne novčane kazne. HND je tada u svojoj analizi prijedloga ZEM-a između ostalog problematizirao taj članak 93. jer je takav, bez dopuštanja alternative, vodio strogoj penalizaciji, a potom i ukidanju komentiranja uopće, što bi bilo jako loše po slobodu govora. Tvrdili smo da se odgovornost nakladnika za komentare čitatelja može utvrđivati onda kada nisu ispunjeni neki uvjeti, odnosno ako korisnika prije ostavljanja komentara nije proveo kroz postupak složene registracije i identifikacije, ali mu i vrlo jasno dao do znanja što podrazumijeva širenje govora mržnje.

Naš je prijedlog prihvaćen. Što se tiče alata kojima će se ta registracija provoditi, siguran sam da su nakladnici s njima vrlo dobro upoznati i da će ih znati i htjeti primijeniti. Nisam siguran da je tekst zakona mjesto na kojem se oni taksativno navode, vjerojatnije je to pravilnik. Pritom nakladnik i dalje ima obavezu administriranja komentara, i dalje postoje pravila komentiranja, samo bi sada trebalo lakše doći do prekršitelja. A na pitanje hoće li se ovime smanjiti govor mržnje samo treba podsjetiti da se on desetljećima nekažnjeno promovira u javnom govoru, istupima istaknutih političara, javnih osoba pa čak i institucija. Neprihvatljivo je da cijeli ceh plate mediji – kaže čelnik HND-a Hrvoje Zovko.

Prvi prijedlog Zakona o elektroničnim medijima izazvao je i ogromne kritike televizijskih kuća, koje su još ranije, tijekom javnog savjetovanja, uputile brojne kritike, primjedbe i prijedloge za poboljšanje zakona. Mnoge televizijskim nakladnicima važne primjedbe Ministarstvo kulture i medija, jasno je to iz komentara koje smo dobili od dviju vodećih hrvatskih komercijalnih televizija, očito nije uvažilo niti u konačnoj verziji ZEM-a.

Između mnogih točaka konačnog prijedloga zakona koje se tiču televizijskih kuća izdvojili smo neke od najbitnijih. Tako se u članku 65. propisuje da je umjesto udjela u gledanosti kao dominantna uloga na tržištu određen udio od 40 posto u udjelu godišnjih prihoda svih pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija, a da se pri izračunu u obzir uzimaju prihodi koje Hrvatska radiotelevizija ostvaruje isključivo obavljanjem komercijalne djelatnosti. Članak 68. koji je zabranjivao vertikalnu integraciju brisan je, te je uvedena obveza da televizijski nakladnici s nacionalnom koncesijom moraju javno objaviti ponudu za prijenos svojih nenaplatnih televizijskih kanala za operatore elektroničkih komunikacija, a da ukupnu naknadu izračunava Vijeće za elektroničke medije u suradnji s Hrvatskom agencijom za mrežne djelatnosti. Dodan je i novi članak 93. koji propisuje obvezu operatoru da ako postane pružatelj medijske usluge emitiranja programa putem satelita, kabela, interneta... “mora osigurati da udio hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 10 posto ukupnog godišnjeg bruto prihoda koji je ostvario u prethodnoj godini”.

Novu TV i RTL pitali smo kako komentiraju izmjene navedenih triju točaka zakona, što to u praksi znači za njihovu kuću, te koje od njima vrlo važnih primjedaba na prvi nacrt zakona neće biti prihvaćene ni u konačnoj verziji ZEM-a?

- Konačni prijedlog ZEM-a na žalost pokazuje kako se najmanje vodilo obzira prema poziciji televizijskih nakladnika jer upravo ovim, ali i nekim drugim, odredbama se ograničava sloboda poslovanja televizijskih nakladnika. Naime, iako je primarni zadatak novog ZEM-a bio unošenje odredbi Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama u hrvatsko zakonodavstvo, a koje su svojim duhom bile na tragu liberalizacije i deregulacije obveza televizijskih nakladnika naspram digitalnih medija (Internet, VOD), u novi su ZEM uvrštene i ove odredbe koje imaju suprotan učinak. Primjerice, brisanje zabrane vertikalne integracije je uobičajena situacija u većini europskih zemalja te je takva odredba i bila očekivana, no rijetko gdje se zbog toga uvodi “must-offer” režim, kao ovaj iz članka 68. ZEM-a. Predmetni “must-offer” režim tako ukida slobodu tržišnog pregovaranja između nakladnika i operatora, a bez prethodno provedene analize tržišnog natjecanja koja bi takvo ukidanje opravdala.

Posljedično, uvođenjem takvog režima ograničava se potencijal vrlo bitnih prihoda televizijskih nakladnika od naplatnog prijenosa svojih programa, dok se s druge strane iste te nakladnike prisiljava na vrlo značajne investicije u hrvatsku neovisnu produkciju. Na taj način nakladnici su dvostruko penalizirani: potencijalnim smanjenjem prihoda i prisilom na ulaganje u segmente poslovanja koji nisu nužno najbolji za nakladnike. Jednako se tako na neki način nakladnici penaliziraju zbog svoje uspješnosti ako uspiju doći do značajnog udjela na tržištu koji je člankom 65. određen kao 40 posto udjela godišnjih prihoda. I kod te odredbe, kao i kod nekih drugih iz ZEM-a, postavlja se i pitanje točnosti izračuna navedenih udjela. Konačno, iz navedenih odredbi vidljivo je kako se samo HRT-ovi komercijalni prihodi uzimaju u obzir, a koji predstavljaju kap u moru sredstava kojima HRT raspolaže. Iako ovo nije predmet ZEM-a, smatramo da bi, upravo radi poboljšavanja pozicije komercijalnih nakladnika trebalo ponovno razmotriti ukidanje komercijalnih prihoda jave televizije – poručuje RTL-a Hrvatska.

Konačnim prijedlogom Zakona o elektroničkim medijima nezadovoljni su i njihovi konkurenti.

- Nova TV je već komentirala navedene točke zakona, a komentari koje smatra osnovanim nisu usvojeni, zbog čega smatra da će se poslovanje na medijskom tržištu koje je ionako otežano pandemijom i razvojem novih medija, dodatno otežati. Pritom su predložene odredbe ZEM-a čije se usvajanje očekuje, prema mišljenju Nove TV protivne kako europskoj pravnoj tekovini, tako i propisima na snazi u RH, primjerice nakladniku s udjelom prihoda od 40 posto zabranit će se daljnji razvoj (otvaranje novih medijskih sadržaja) iako takvu apsolutnu zakonsku zabranu ne propisuje niti Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja u dijelu koji se tiče poduzetnika u vladajućem položaju.

Također, nameće se obveza kupovine domaćeg sadržaja koja je samo naizgled u interesu domaće proizvodnje (jer domaću proizvodnju moraju opravdati i kvaliteta i cijena sadržaja), dok je predloženo rješenje koje se tiče vertikalne integracije i “must offera“ koja odredba u suštini nema nikakvu međusobno uvjetovanu poveznicu i kao takova je nepotrebna, potpuna novina čiji utjecaj je teško predvidjeti, a pritom se nakladnicima ograničava mogućnost slobodnog (tržišnog) određivanja cijene svog proizvoda – stoji u odgovoru Nove TV.