Svađa predsjednika Republike Zorana Milanovića i ministra obrane Marija Banožića traje već tjednima, a u najnovijoj etapi ratuju ne samo izjavama, Facebook objavama, nego i – pismima. Predstojnik Ureda predsjednika Republike Orsat Miljenić optužio je Banožića da vojnicima koji prate predsjednika ne isplaćuje dnevnice. Banožić je uzvratio da, dok je on ministar, MORH neće pokrivati nesposobnost i rastrošnost Ureda predsjednika.
Načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj još ranije se dopisom požalio Banožiću da ga ovaj "strateški zlostavlja kao čovjeka i vojnika" zbog situacije s Počasno-zaštitnom bojnom.
I dok se državni vrh zabavlja svađama i svađicama oko paradne postrojbe koju je izmislio Franjo Tuđman, i koju je u to doba čitava javnost ismijavala, u Oružanim snagama vrvi od pravih problema. Od kokaina u zapovjednom kadru specijalaca u splitskoj Lori, preko niza samoubojstava u vojsci do zastarjele opreme. Dok traju svađe u vrhu vlasti, tim se problemima, čini se, nitko ozbiljno ne bavi.
Nabava aviona
– U isto vrijeme dok svi gledaju nove epizode ovog političkog sukoba, u tišini u Saboru prolazi proračun za iduću godinu. Iz proračuna se već vidi gdje je problem. Kada pogledamo generalno financiranje obrane, jasno je da, mimo nabave vojnih aviona, proračun posljednjih godina stagnira – kaže nam vojni analitičar s portala Obris.org Igor Tabak. Nabava aviona je investicija koja je, prema njegovim riječima, bila jako potrebna, ali je provedena izuzetno netransparentno.
– Zadnje vrijeme u sustavu obrane se primjećuje manjak transparentnosti, i to otežava ikakvo suvislo praćenje resora. Ta netransparentnost je trenutno na razinama koje u Hrvatskoj nisu viđene već jako puno godina – upozorava Tabak. Uz to, teško je ne primijetiti disbalans grana koji postoji unutar obrambenog sustava.
– Kopnena vojska je najveća. Ona sudjeluje u najviše aktivnosti i u nju je ponešto investirano: nabavljena su nova oklopna vozila Patria, kupljeno je nešto rabljene opreme, dobivene su neke donacije, u prvom redu američkih vozila MRAP, ali to je samo krpalo neposredne rupe, podignulo mobilnost i gubitak vatrene moći. Ipak, činjenica je da većina ostalih sredstava tek čeka zahvate. Treba dovršiti i prenaoružavanje pješaštva. Hrvatska godinama pokušava kupovati domaće puške, ali nikako da njima opremi cijeli sastav – analizira Tabak. U mornaricu je, pak, ulagano puno puno manje.
Ogroman problem
– Nabavljena su dva rabljena broda koja su bila otpisana u Finskoj, a mi ih sada koristimo kao nove. Sagrađen je jedan prototip broda za obalnu stražu, ali to nije osnova mornarice. Naša flota se zasniva na prastarim raketnim topovnjačama, sa raketama koje su na kraju životnog vijeka – upozorava Tabak. Zrakoplovstvo posljednjih godina najbolje prolazi, od klirinškim dugom nabavljenih transportnih helikoptera Mi-171, do američke donacije Kiowa Warrior helikoptera, a na početku smo i nabave Black Hawk helikoptera.
– Borbeni avioni su sad ugovorom nadomješteni, a tek treba vidjeti kako ćemo novu, izuzetno naprednu tehniku, uklopiti u postojeći, puno manje napredni sustav HRZ-a, koji je navikao raditi s tehnološkom razinom od prije 50 ili 60 godina, a sad će odjedanput biti prisiljen napraviti skok u 21. stoljeće – naglašava Tabak. I taj skok, upozorava on, ovisit će o ljudima.
– Investiranje u ljude je dobar dio obrambenog proračuna i to zasad barem rubno osigurava dio popune. To je ogroman problem. Teško je privući ljude u životni okvir koji je drukčiji od ostalih profesija. Hrvatske vojnike kao kvalitetne ljude traže i inozemni privatni sektori, a tome nikako ne pomažu sukobi iz kojih se vidi kad se čak i redovno zaprimljeni radni zadaci ne plate, jer se neki političari ne mogu dogovoriti u okviru svojih područja moći – zaključuje Tabak.
