Cvjećari prodaju upola manje krizantema: ‘Što ne prodamo do Dana mrtvih, ide ravno u smeće. Nije nam ni uvoz više najveći problem...‘

Proizvodnja krizantema je jako zahtjevna, ali isplativa. Barem je tako bilo do ove jeseni i korona-krize. Međutim, sada je sve poremećeno.

Dalmatinski proizvođači krizantema muku muče kako prodati svoje cvijeće, jer ono što se ne utrži do Dana mrtvih ide ravno u smeće. Do sada ih je uglavnom gušio uvoz i jeftino cvijeće po trgovačkim centrima, ali ove godine i uvoz je manji. Jednostavno, u situaciji kada se pazi na svaku kunu i gleda kako spojiti kraj s krajem u korona-krizi cvijeće je postalo luksuz koji sebi mnogi ne mogu priuštiti.

Cvjećarstvo je veliki rizik, možda i najveći u poljoprivrednoj proizvodnji. Cvjećarima nije bilo dobro ni bez pandemije, a sada se bore za preživljavanje. Vrijeme uz blagdan Svih svetih, kad se posjećuju grobovi pokojnika, prilika je da se nešto i zaradi, uglavnom prodajom krizantema koje se kod tradicionalno nose na groblja. Nažalost, ove godine je korona poremetila i odlaske na posljednja počivališta pokojnika. Tako cvjećari bilježe i upola manju prodaju krizantema.

Nema budućnosti na groblju

– Ljudi nemaju novca, svi su zabrinuti za budućnost zbog korone i to nam je najveći problem – kaže nam proizvođač krizantema iz Splita, Miroslav Šarić, koji očekuje da će ove jeseni prodati upola manje cvijeća u odnosu na prošlu godinu.

– Proizvodnja cvijeća je intenzivan proces koji se ne može zaustaviti. Ako se zatvori voda, onda će se sve osušiti. A krizanteme se kod nas kupuju samo za Svi svete. Što se ne proda propadne – kaže Šarić.

Ipak, domaće proizvođače krizantema dijelom spašavaju njihovi stari kupci, koji imaju naviku kupovati aranžmane i pitare izravno od njih. Oni će ih zapravo i spasiti u ovoj korona-krizi.

Željko Čulina krizanteme proizvodi na svom obiteljskog poljoprivrednom gospodarstvu u Posjedarju već 23 godine. Kaže da krizanteme zahtijevaju puno truda i rada. Ovdje nema brzog bogaćenja – zaključuje Čulina.

Svi s kojima smo razgovarali naglašavaju da je proizvodnja krizantema veliki rizik jer isključivo ovisi o vremenskim uvjetima na koje se ne može utjecati. I onda, kada se sve poklopi i krizantema procvjeta koncem listopada, slijedi nova muka – kako je prodati. Branko Kudrić iz Sinja ove je jeseni proizveo oko tisuću pitara krizantema multiflora. Kaže da ljudi paze na svaku kunu, pa oni koji su kupovali više pitara sada kupuju jedan.

– Oko krizanteme se mora raditi pet mjeseci, paziti je i uzgajati, zalijevati, čuvati od štetnika. To je iznimno zahtjevan posao. Igra se na kartu s vremenom jer krizanteme moraju procvjetati upravo pred blagdan Svih svetih. Ako procvjetaju prije, nije dobro, ako zakasne, opet nije dobro – govori nam Kudrić, koji naglašava da se svake godine dio krizantema koje se ne prodaju baca u smeće. On krizanteme prodaje po cijeni od petnaest do pedeset kuna, ovisno o veličini pitara.

Opasna konkurencija

– Mislim da bi naši ljudi trebali kupovati cvijeće od hrvatskih proizvođača, da se sačuvaju radna mjesta – smatra Kudrić, koji opstaje jer se ne bavi samo krizantemama. U proljeće proizvodi sadnice poma, paprika, krastavaca.

Ipak, trgovački centri uvoze velike količine svih vrsta krizantema, koje su u pravilu jeftinije u odnosu na one proizvedene na domaćim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, što u konačnici u ovoj krizi privlači kupce. Proizvođači s kojima smo razgovarali smatraju da bi trgovački lanci trebali uzimati krizanteme od hrvatskih proizvođača, pa tek ono što nedostaje uvoziti iz europskih zemljama.

Oni ne mogu konkurirati uvoznim krizantemama jer su troškovi proizvodnje, primjerice energenti i voda, daleko veći negoli u EU zemljama. Ovako dolazimo do paradoksalne situacije: proizvođači ne mogu krizanteme davati besplatno, oni koji bi ih kupili nemaju novca, pa umjesto na grobovima pokojnika krizanteme završavaju na – smetlištima.

Vlado Kos/CROPIX