Bivši sudac u kojem buja virus diktature djeluje kao da je na faksu 'picavao' s predavanja o ustavnom pravu; Stručnjaci pojašnjavaju zašto su njegove ideje opasne

Na prvu, izgleda kao da je bivši sudac na faksu "picavao" s predavanja o ustavnom pravu.
Mislav Kolakušić u nedjelju je izabran za zastupnika u Europskom parlamentu. No, on tvrdi da su mu birači – njih 84 tisuće – zapravo dali svoj glas da bude – hrvatski premijer. Uz to, namjerava postati i idući predsjednik Republike.

A nakon što pobijedi na parlamentarnim izborima, Sabor će ga izabrati za predsjednika Vlade. Sebi će, nije naodmet ni to napomenuti, zadržati i funkcije ministra unutarnjih poslova. Kao i onu ministra pravosuđa.

Tko je Mislav Kolakušić, bivši sudac čiji je angažman na ovim izborima od samoga početka kontroverzan? Glasove je preoteo Živom zidu i Mostu, a osim europskog zastupnika planira biti i premijer volonter 

Opasno gomilanje fotelja

– To još nikad nisam čuo. Da netko hoće biti i europarlamentarac, i predsjednik Republike, i šef Vlade, i šef policije, i šef suda. Toga u demokracijama nema. To je diktatura – komentirao je za Slobodnu Dalmaciju politolog prof. dr. Anđelko Milardović.

Napominjući pritom da ovakvo gomilanje fotelja može biti prilično opasno. I da bi Kolakušić, kao pravnik po struci, trebao poznavati Ustav.

Politički analitičar prof. dr. Ivan Rimac smatra da su neke od Kolakušićevih izjava "u najmanju ruku neozbiljne, pa i nekomponentne".

– Ovaj titraj simpatije za Kolakušića dolazi od skupine glasača koji čekaju nekog mesiju da riješi sve probleme. Problema je puno, ali njih ne može riješiti jedan čovjek. Osim ako ne napravi suspenziju demokracije. Odnosno, uvede diktaturu. A to bi u ovom trenutku bilo pogubno za krhku demokraciju u Hrvatskoj – ističe Rimac.

I pritom podsjeća na tzv. alžirsku krizu, kada su u Francuskoj suspendirali demokratsko političko odlučivanje i pozvali De Gauella da "riješi situaciju".

– U Francuskoj je to ostavilo traga, i povjerenje u politički sustav u toj zemlji ne može biti jednako visoko kao, primjerice, u Britaniji, koja ima demokratski kontinuitet. A to što se zbilo u Francuskoj minorno je prema diskontinuitetu demokracije koji je Hrvatska imala.

Zato takva logika nije dobra za naš politički sustav – ističe Rimac. Kolakušić je, prema njegovim riječima, u jednom trenutku izgledao ozbiljno: kritizirao je pravosuđe i upozoravao na korupciju. No, upozorava ovaj stručnjak, trebalo bi mu biti jasno da kao premijer ne može biti ministar u još pet resora.

Korak do kaosa

– Ako već puca tako visoko, on mora iza sebe imati veliku organizaciju, suvisao program i ponuditi rješenja. Naše probleme neće riješiti jedan čovjek koji bi zasjeo na sve funkcije kako bi o svemu mogao odlučivati. Upravo suprotno: tek tada će ljudi početi bježati iz Hrvatske. Jer nakon toga dolazi diktatura koja će voditi u kaos – zaključuje Rimac.

I trgovci na Pazaru koji nikada nisu čitali zakone ni polagali pravosudne ispite vjerojatno znaju da takav koktel političkih funkcija nije moguće koncentrirati u jednoj osobi. Osim ako nisi Hitler ili Staljin.

Zna to, dakako, i Kolakušić. Nije glup.

On, zapravo, iz situacije koja mu trenutno ide na ruku pokušava izvući najviše. Dalija Orešković nije uspjela, Živi zid je na koljenima. Most također.

Kolakušić, koji je u izbore za EU ušao kao autsajder, odličan rezultat sada pokušava iskoristiti kao vjetar u leđa za pridobivanje što više glasova u predsjedničkoj utrci. A onda i za osvajanje što većeg kolača na parlamentarnim izborima.

Politika čvrste ruke, koju zagovara Kolakušić, ima svoje poklonike. U zemlji ogrezloj u korupciji, u kojoj se političke elite 30 godina nisu uspjele obračunati s tom pošasti – nego su je, štoviše, i same poticale – to i nije tako nelogično.

Pljačka stoljeća

Kolakušić je shvatio da je konačno došlo njegovih pet minuta. Sudac Trgovačkog suda koji je slavu stekao tvrdnjom da su Linićeve predstečajne nagodbe "pljačka stoljeća" bio je 2015. u igri za Karamarkova ministra pravosuđa. No, taj se transfer, zbog još uvijek nerazjašnjenih razloga, na koncu ipak nije realizirao.

Kandidirao se Kolakušić i za suca Ustavnog suda. Nije prošao. Želio je postati i članom Državnog sudbenog vijeća. Bez uspjeha.

Sada, kad mu je nešto konačno pošlo za rukom, ovu priliku ne želi propustiti. Bez obzira na cijenu koju bi demokracija pritom trebala platiti.

Tko su njegovi poklonici: Hodak, Lovrinović, kirurg iz Šibenika, Akcija mladih iz Zadra

Desnici sklon odvjetnik, nesuđeni guverner HNB-a, magistrica pomorskog prava koja se natjecala za gradonačelnicu Zadra, šibenski kirurg, bivša šefica ogranka Živog zida u Sisku…

To je krug ljudi u kojemu se kreće Mislav Kolakušić, i koji su ga podržali na ovim europarlamentarnim izborima. Netko objavom na Facebooku, netko sudjelovanjem na njegovoj listi.

Na Kolakušićevu stranu stao je tako poznati zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. Podržao ga je i saborski zastupnik Ivan Lovrinović, predsjednik stranke Promijenimo Hrvatsku, koji ima ambiciju preuzeti HNB, čiji je žestoki kritičar.

Potporu Kolakušiću dala je i Akcija mladih iz Zadra. Njihova vijećnica u zadarskom Gradskom vijeću Marijana Botić bila je na njegovoj listi. Kao, uostalom, i šefica ogranka te stranke u Sukošanu Petra Žitko. Na listi je bio i Alan Sanković, načelnik općine Lovran, također iz Akcije mladih. Nada Tušak, bivša predsjednica ogranka Živog zida iz Siska,

Zagrepčanin Milan Puharić, inženjer iz Lovrinovićeve stranke Promijenimo Hrvatsku, te Kristijan Stipaničev, specijalizant abdominalne kirurgije iz Šibenika, također su bili Kolakušićevi kandidati za EU parlament.

Prema neslužbenim informacijama, bivši sudac usko surađuje i s Dušanom Cvetanovićem, bivšim aktivistom Živoga zida i Slobodne Hrvatske, te nekadašnjim kandidatom na manjinskim izborima. Koji mu je pripomogao osnovati udrugu "Antikorupcija", a potom i istoimenu internetsku stranicu koja je posljednjih mjeseci intenzivno propagirala Kolakušića.