U zadnja tri mjeseca talijanska Lombardija broji preko 4 tisuće mrtvih od covida. Virus se ne predaje i od danas se zabrane i čvrsta zatvaranja ovdje vraćaju barem do Uskrsa: pokrajina je iznova proglašena crvenom zonom. Posjeti kućama prijatelja i rodbine strogo su zabranjeni, za sport su dopuštene samo pojedinačne aktivnosti na otvorenom, a zatvaraju se i frizeri, saloni ljepote i kozmetički centri.
Sve se čini kao repriza već viđenog filma: prije godinu dana Lombardija je bila u sličnoj epidemiološkoj situaciji, s eskalacijom taman pred Uskrs - piše milanski Il Giornale.
Dubina pandemijske drame danas u sjevernoj Italiji ipak ni približno nije ista: sutra, 18. ožujka, navršava se puni kalendarski krug od potresnih prizora dugačke kolone vojnih vozila koja su natovarena kapsilima mrtve iz Bergama zbog preopterećenosti kapaciteta vozili na spaljivanje u udaljenije krematorije. U samo prva tri tjedna mrtvih je u Bergamu bilo više od 4500. Bile su to slike koje su šokirale Italiju, Europu i svijet. Nažalost, i nakon strahotnih žrtava u razdoblju za nama još su povremeno glasne budale koje strasno šire fame kako je pandemija obična medijska izmišljotina i globalna urota proizvođača cjepiva.
Kojom je brzinom virus lani ekspresno opustošio idilični Bergamo s dubokim bolom svjedoče njegovi preživjeli stanovnici danas. „U jednom jedinom danu prošlog ožujka u svojoj crkvi sam gledao 76 poredanih mrtvačkih kovčega. Bio je to smrtni rekord, i do danas mi pritišće srce poput kamena na grudima“ - sjeća se u ispovijedi Deutsche Welleu svećenik don Marco Carminati iz Crkve sv. Josipa u predgrađu Bergama. Mrtva tijela u kamione su tovarili vojnici u zaštitnim odijelima, i takav je horor trajao puna tri tjedna, nakon čega je broj preminulih počeo lagano padati. Don Marco Carminati je u tom zamahu pandemije izgubio i dva svoja nećaka od samo 34 i 36 godina, te jednu stariju rođakinju.
Doktor Sergio Angeretti sjeća se tih dana u Bergamu kao stravičnog kaosa, jer se o virusu ni u liječničkim krugovima ništa nije znalo. U valovima su umirali i medicinari i pacijenti, te smo tek nakon 20 dana borbe vidjeli nešto poput svjetla na kraju tunela. Danas se o koroni zna puno više, kao i o svim prednostima pravodobno uvedenog lockdowna - kaže Angeretti, no za to je plaćena strahotna cijena.
U doktorovoj bolnici „Papa Ivan 23.” trenutno se brinu o 90 Covid-pacijenata, a prije godinu dana radilo se o nekoliko stotina ljudi i svim popunjenim krevetima, plus vanjskoj poljskoj bolnici. Liječnici Bergama su danas jako iscrpljeni od epidemije, ali su za covid puno spremniji i educiraniji nego lani.
Italija je početkom ovoga ožujka prešla brojku od 100.000 mrtvih zbog koronavirusa. Premda je kolektivna trauma najveća u Lombardiji i Bergamu, gdje gotovo nema obitelji koja nije izgubila nekoga svoga, pandemija još ni izbliza nije gotova. Nadu ulijeva projekt cijepljenja i njime se hrabre preživjeli, no mnogi ljudi su ostali sami, izgubili najmilije, osjećaju snažan strah od druženja i od izlaska na ulicu. O jednome barem nema pogovora: svi su Talijani danas svjesni kako se zabrane okupljanja i mjera distance, nošenja maski i samoizolacije moraju striktno i čvrsto pridržavati. Lani ih je u ovo doba čak 40 posto prkosilo takvom prekidu s normalnim životom. S vremenom su shvatili kako je to isto što i prkositi granatama.
