Alen Talić tridesetogodišnji je mladić iz Zenice koji zbog duchenne mišićne distrofije posljednje četiri godine ovisi o respiratoru.
- Nekada imam osjećaj da sam živim treći, različiti životni vijek. Prvi je bio kada sam hodao u djetinjstvu. Drugi, život uz korištenje invalidskih kolica u tinejdžerskoj dobi i ranim dvadesetim i treći život, trenutni, u krevetu na respiratoru...- kazao je za portal Buka te ispričao sve o svojem životu, ali i o tome da se prisutan na društvenim mrežama gdje svakodnevno objavljuje isječke iz svoga života.
Objavom toga sadržaja motivira ljude da na život gledaju s vedrije strane te podiže svijest o životu na respiratoru i osobama s invaliditetom. Njegov stav je da se u javnosti još uvijek ne priča dovoljno o osobama s invaliditetom te da postoje predrasude koje se on nada razbiti.
- Jedan sam od rijetkih u BiH koji je uspio da napusti bolničke zidove u ovakvom stanju. Koliko želim prikazati detalje mog života, toliko želim da govorim za one koji ne mogu, s nadom da se nešto u budućnosti poboljša. Ako ništa, bar da natjeram na razmišljanje što više ljudi, a možda i pojedinaca na nekim visokim mjestima- kazao je.
- U početku sam imao poteškoća da prihvatim svaki ''novi'' život koji me čekao, bilo je jako teško, i meni i mojim roditeljima. Uz njihovu podršku, kao i uz podršku moje mlađe sestre Ajle, oduvijek sam uspijevao prebroditi strahove i prepreke. U mene su usadili pozitivu i volju, vratili me u društvo, među moje prijatelje. Dali su mi priliku da živim koliko je god moguće normalno. Smatram da su mi tad poklonili svo potrebno oruđe da guram sam sebe, radim na sebi, da izdržim sve što život obruši na moja pleća u budućnosti. Još uvijek ne mogu reći da sam u potpunosti uspio, jer bolest je, kao i život, borba bez prestanka- dodaje mladić kojem mnogo znači kada mu se jave stranci i kažu mu koliko mu se dive zbog hrabrosti koju ima.
- Ja cijeli svoj živog slušam koliko sam borben, uporan, hrabar i, iskreno, često se osjećam neugodno zbog toga, nisam ljubitelj toga. Prvenstveno, jer nemam potrebu za takvim komplimentima, ja sam samo neko ko se trudi izvući ono najbolje iz nesretne situacije. A postoji mnogo hrabrih i upornih mladih ljudi koji se bore sa teškim bolestima, nažalost, nisam ja jedini. Jedna od takvih osoba je draga mi drugarica Dženita H. koja je jedna od najpozitivnijih osoba koje poznajem. I mnogo puta kada pomislim na odustajanje, sjetim se nje- kaže.
Alen je, poput svojih vršnjaka, školovan. Završio je i osnovnu i srednju školu što nije uvijek bio lagan zadatak. Primjerice, kako bi uopće imao pristup školskoj zgradi njegovi roditelji su morali organizirati i financirati izgradnju rampe.
- Ključno je kako se ja osjećam, a oduvijek sam se osjećao zdravim u potpunosti, upravo zbog tih iskustava iz osnovne i srednje škole - druženje, izlasci, pokoje bježanje sa časa, prva zaljubljenost i slomljeno srce, uobičajene tinejdžerske stvari“, ističe Alen i prisjeća se svog druga iz škole koji je, nažalost, prerano izgubio svoj život: „Živ sam i moram da cijenim to, a nažalost, neki iz mog školskog društva nisu danas više s nama. Iz poštovanja prema porodici, ne bih da navodim imena. Samo ću reći da je u pitanju moj drug iz klupe iz osnovne škole, koji je bio jedan od najuspješnijih bh. alpinista. O njemu kao osobi sve govori događaj kojeg pamtim sa časa geografije. Sjedio sam u kolicima i nisam mogao čitati kartu sa zida poput druge djece. Kada sam se požalio nastavnici, ona je rekla da ću onda morati to naučiti. Taj moj drug iz klupe je ustao i bez riječi mi prišao i stavio atlas na krilo, a nastavnica se, čini se, postidjela i zašutila. U tom smislu su me tretirali jednako. Iako A.G. nažalost više nije s nama, ta i slične uspomene žive u meni. Takođe, školovanje je donijelo i prijateljstva koja traju i dan danas - Neven D. je uz mene već gotovo 25 godina, od 1. razreda osnovne škole, a Marin R. je prijatelj već 15 godina, od 1. razreda srednje škole- ispričao je.
Alen želi biti uspješan i objavljivan pisan te već sada radi na tri romana, a piše i pjesme koje jednoga dana želi spojiti u knjigu poezije. Obožavatelj je glazbe i skuplja ploče.
- Svaki dan je prilika da se otkrije i nauči nešto novo. A ukoliko ga koristimo u prave svrhe, internet je riznica neograničenog znanja. Sve što mi je potrebno da nadograđujem svoj um je kompjuterski miš i pristup internetu. Nedavno mi je prijateljica otkrila jedan zanimljiv citat - rad i nada spašavaju čovjeka od pada. Smatram da je to zbilja istina. To je vrlo često ono što mene drži da ne padnem- zaključuje.