Zagreb, Vir, Biograd... određuju iznose turističkog poreza, a onda novac odlazi u mjesta odakle vlasnici apartmana dolaze, u Zagreb, Karlovac, Osijek...!

Sva predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave u Zadarskoj županiji trebala su za 2019. godinu donijeti odluke iz članka 17. Zakona o porezu na dohodak kojima se propisuje visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu do 31. siječnja 2019. godine.

Kao što je poznato, do promjena je došlo temeljem novoga Zakona o porezu na dohodak, kojega je Sabor izglasao u paketu s ostalim zakonima tzv. Marićeve reforme. U konačnom prijedlogu Zakona stajalo je da su predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave obvezna za 2019. godinu donijeti odluke iz članka 17. ovoga Zakona kojima će se propisati visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu do 31. siječnja 2019. godine, te ih dostaviti Poreznoj upravi najkasnije do 15. veljače 2019. godine.

Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave ne donese odluku u propisanom roku, visina paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu, određuje se u iznosu od 750 kuna, umjesto 300 kuna koliko je iznosio do tada, što je povećanje od 250 posto u odnosu na dotadašnju visinu paušala.
Kako te promjene utječu na zadarske iznajmljivače, pitali smo predsjednika Udruge iznajmljivača privatnog smještaja Zadar, Daniela Radetu.

- Što se tiče visina paušalnog poreza u Zadarskoj županiji, većina predstavničkih tijela gradova i općina donijeli su odluku da se cijena paušalnog iznosa neće mijenjati. Iznimke su napravljene u Općini Kolan gdje je iznos paušala čak i umanjen, dok je Općini Polači uvećan zbog neodržavanja sjednice vijeća na 750 kuna. Nažalost, grad Biograd se nije vodio politikom koji su zagovarali ostali gradovi i općine pa su također povećali iznos paušala prema postojećim turističkim zonama.

- Kakav je stav vaše Udruge po pitanju paušalnog poreza iznajmljivačima? - pitali smo Radetu.

- Stav Udruge je jasan i ovaj problem smo komunicirali još od samog trenutka kada je prijedlog zakona krenuo u proceduru. Gradska uprava je u ovoj priči od samog početka vidjela priliku za dodatni proračunski prihod, no naš zadatak bio je putem javnog djelovanja argumentirati sve probleme koje bi dodatno poskupljenje moglo izazvati. Smatrali smo kako je logičnije da iznajmljivači umjesto dodatnih nameta ta ista sredstva investiraju u svoje smještajne kapacitete kao bi na taj način dodatno obogatili turističku ponudu. Tako se doslovno do zadnjeg dana špekuliralo o poskupljenju, a u tom smjeru su dolazile i izjave prema javnosti iz gradske uprave. Nakon što smo uspjeli pokrenuti širu raspravu i stvoriti određeni pritisak, vrlo brzo smo dobili odgovor gradonačelnika kako poskupljenja ipak neće biti. Ovim putem se moram zahvaliti svim medijima koji od samog početka pratili rad naše Udruge na ovu temu paušala i koji su prepoznali važnost suprotstavljanja činjenica i argumenata malih iznajmljivača. Ovo je naša mala pobjeda u borbi protiv sustava koji nema jasnu viziju na koji način provoditi nacionalnu politiku razvitka Hrvatske kao turističke destinacije. Iste te vizije nema ni u drugim privrednim granama pa smo nažalost danas u poziciji da se i ovako malim stvarima moramo veseliti – ističe Radeta.

Sporan je ostao i način na koji se prikupljeni porez dijeli. Naime, prema dostupnim informacijama, taj porez odlazi jedinicama lokalne samouprave u kojoj je prijavljen vlasnik smještajnih kapaciteta, a ne jedinici lokalne samouprave na kojoj je taj porez ostvaren. Po toj logici porez vlasnika apartmana u Zadru koji je iz Zagreba, odlazi u Zagreb, a ne u Zadar...

- Da, to je još jedan apsurd zakona i postavljalo se pitanje čiji su bili stvarni interesi povećanja paušala. Ta nelogičnost zakona bila nam je još jedan dodatni argument protiv poskupljenja. U ovom trenutku prema novom zakonu lokalna zajednica bez obzira na visinu iznosa paušala nema nikakve koristi od osoba prijavljenih u nekim drugim sredinama. Sve ove suprotstavljene činjenice su dokaz o srljanju u krive odluke, zakone i reforme u kojim uvijek nastradaju mali građani. Njihova bezidejnost o tom kako namaknuti dodatna proračunska sredstva uvijek se na kraju svede na dodatna poskupljenja – mišljenja je Radeta.

Cijena paušalnog iznosa za grad Zadar naposlijetku je ostala ista i radi se o iznosu od 300 kuna po ležaju. Je li to dobro ili loše?

- Ovom odlukom možemo biti zadovoljni iako je taj iznos prema zakonu mogao biti i manji. Teško je govoriti koliko je ona pravilno raspodijeljena jer zone kao što smo prethodno rekli više nemaju smisla. Ako povučete paralelu između dva smještajna objekta kao što je mali stan u gradu ili kuća s bazenom na periferiji tada ćete vrlo brzo doći do te nelogičnosti o zonama. Što se tiče iskorištenosti, tu je situacija možda i puno lošija. Nažalost, zbog manjka stručnosti čelnih ljudi zadarskog turizma, bez jasne strategije i vizije kako bi turizam u Zadru trebao izgledati, debelo zaostajemo za drugim gradovima. Turizam u Zadru se događa i prepušten je stihiji. Nema nikakvih ideja, strategija ni planova u kojem smjeru bi se trebali razvijati kao destinacija. Nedostaje nam puno toga! Kad bolje razmislimo onda se i sjetimo kako nam nedostaje jedna uređena i sadržajna gradska plaža. I to već godinama! Nisam siguran koliko ćemo još morati čekati da se netko od njih sjeti kako nam je bar jedna uređena gradska plaža prijeko potrebna kako bi opstali na ovom zahtjevnom tržištu – kaže Radeta.

Pokušali smo doznati koliki su ukupni iznosi nameta iznajmljivačima (porez, boravišna pristojba, ostale pristojbe...) i to za iznajmljivače koji nisu u sustavu PDV-a, te za one kojim jesu obveznici PDV-a?

- Mali iznajmljivači su najčešće prijavljeni i funkcioniraju kao kategorizirana domaćinstva koji nisu u sustavu PDV-a. To znači da sve troškove koje imaju nažalost ne mogu pravdati na niti jedan način. Tu se također javlja problem što u poslovanju domaćinstva država tretira fizičke osobe kao firme (d.o.o.) bez ikakvih dodatnih zakonskih prava. Tako u slučaju da iznajmljivači moraju ostvariti suradnju s nekom stranom firmom tada umjesto njih moraju plaćati i porez na uslugu jer država još nije osmislila model kako da se naplati od te iste strane firme koja posluje u Hrvatskoj. Treba napomenuti da se u tom slučaju iznos provizije na uslugu oporeziva po stopi od 25 posto što u ovom slučaju iznajmljivačima predstavlja veliki trošak – zaključuje Radeta.

Sličnoga je mišljenja i Denis Barić, predsjednik Otočnog sabora, koji je primjedbe otočana na izmjene turističkih nameta nedavno javno iznio na konferenciji za novinare u Šibeniku.

- Zatražili smo od jedinica lokalne samouprave koje u svom sastavu imaju otoke sa specifičnim položajem i otočno prioritetna područja da kod donošenja odluke o visini paušala za ta područja donesu odluku o najnižoj sumi tj. 150 kuna po krevetu i smještajnoj jedinici u kampu. Koji su to otoci sa specifičnim položajem? To su otoci i dijelovi otoka kojima se sjedište jedinice lokalne samouprave nalazi na kopnu ili na drugom otoku. Očekujemo od gradova i općina koje imaju navedene otoke u svom sastavu da ne gledaju samo prema Zagrebu i sredstvima iz državnog proračuna, nego neka pogledaju kako je na njihovim otocima i neka sad kod donošenja odluke o visini paušalnog poreza za male iznajmljivače pokažu da vode brigu o otočnom stanovništvu i opstanku turističke gospodarske grane na otocima. Tako bi svojim otočanima, malim iznajmljivačima pomogli i smanjili troškove i ako znamo da na tim otocima turizam traje svega 40 dana, kazao je Barić koji je i sam primijetio nelogičnosti oko mjesta naplate poreza.

- Nadamo se da otočani, iznajmljivači, neće ispaštati kod donošenja odluke o visini paušala radi novog zakona gdje se paušalni porez vodi kao porez na dohodak, a ne kao komunalni porez. To znači da iznajmljivač plaća porez po mjestu prebivališta vlasnika, a ne po mjestu gdje se i nalazi sama nekretnina. Tako bi se naplata paušalnog poreza slijevala u grad ili općinu gdje je vlasnik prijavljen i gdje živi, a ne na mjestu gdje se i nalaze apartmani - nekretnina gdje se i obavlja turistička djelatnost, što naravno dovodi do manjih prihoda lokalnoj zajednici gdje se nalazi nekretnina, dodao je Barić.

Na otoku Viru, gdje je među 1.600 iznajmljivača koji imaju više od 12 tisuća registriranih turističkih kreveta, velik broj onih koji imaju prijavljeno prebivalište u drugim gradovima, shvaćaju da će taj porez završiti u drugim jedinicama lokalne samouprave.

- Zašto onda općina Vir i druge općine i gradovi uopće donose visinu tog poreza? To je totalna nelogičnost, spuštati na lokalnu razinu, a onda isti taj porez odnositi u druge gradove i općine, koji nemaju nikakve veze s našim turizmom. Boravišna pristojba je nešto drugo, ona se plaća turističkoj zajednici na području gdje se ostvaruje, ali porez koji se kvalificira kao porez na dohodak, nažalost završit će u drugim jedinicama lokalne samouprave. Politički teret bačen je na ovaj način na jedinice lokalne samouprave, a korist od toga ti gradovi i općine neće imati. Velik broj investitiora i vlasnika apartmana nema boravište na Viru, a to nije samo naša specifičnost već i drugih sredina. I to je naša hrvatska decentralizacija! Odnosno - decentralizacija ovlasti, ali bez para. Vi donesite odluku, a pare će nama! O toj se famoznoj decentralizaciji priča već 30 godina. Još od 1993. godine se priča o tome kako će se spustiti na lokalne razine 25 posto sredstava što je minimalan iznos u Europskoj uniji, pa sve do 50 posto koliko raznim transferima na kraju ostane na lokalnoj razini. U Hrvatskoj je to dan-danas ispod 10 posto, uključujući grad Zagreb, što znači da je realan omjer ispod 6 posto decentraliziranih sredstava što je neviđen primjer u svijetu. Nema cetraliziranije države od Hrvatske, gdje za svaki papir moraš ići u Zagreb i tražiti dopuštenje, a i svi su novci gore. I onda država folira i pušta dimne bombe kako su problem općine, gradovi, županije, a oni akumuliraju zajedno s gradom Zagrebom manje od 10 posto fiskalnih sredstava. Primjer toga je upravo ovaj turistički porez – zaključuje načelnik Općine Vir Kristijan Kapović.