Zadraninu M.B. (49) koji je u Centru za dijagnostiku u Zagrebu boravio od 7. rujna do 7. listopada 2013., a u Zatvoru u Zadru od 30. studenoga 2013. do 7. ožujka 2014. godine povrijeđena su ljudska prava.
Ustavni sud RH, gdje se žalio, utvrdio je da je boravio u nečovječnim i ponižavajućim uvjetima zbog čega mu je odobrio novi postupak kojim od Republike Hrvatske traži odštetu od 20 tisuća kuna s pripadajućom zateznom kamatom, što mu je prethodno odbijeno.
U tužbi podnesenoj 26. studenoga 2014. opisao je da je u Centru za dijagnostiku u Zagrebu boravio u sobi veličine oko 20 m2 s još sedam zatvorenika, u neadekvatnim uvjetima. Raspoloživi prostor po osobi bio je ispod minimuma standarda predviđenog zakonskim propisima, a u sobi nije bilo dovoljno prirodnog svjetla i svježeg zraka.
- U sobi je bio i sanitarni čvor - čučavac, koji nije potpuno odijeljen od prostora za prebivanje, te se vidi gornji dio zatvorenika u stajaćem položaju. Obzirom da u sobi ne postoji nikakva ventilacija, prostorom se šire neugodni mirisi, što predstavlja nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvjete.
U istom prostoru poslužuje se i hrana, a za stolom nema mjesta za sve zatvorenike, već su primorani jesti na smjenu ili na krevetima. U takvim sobama provodio je dvadeset i dva sata dnevno, obzirom da u Centru za dijagnostiku u Zagrebu ne postoji soba za dnevni boravak ili mogućnost bavljenja slobodnim aktivnostima- opisao je.
Istaknuo je da je održavanje osobne higijene u Centru za dijagnostiku u Zagrebu uvelike otežano, jer je tuširanje dozvoljeno tek jednom tjedno u trajanju od svega nekoliko minuta u zapuštenoj prljavoj kupaonici, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na način da se nad čučavcem polijevaju vodom iz plastičnih posuda.
U odnosu na boravak u Zatvoru u Zadru naveo je da sobe u kojima je bio smješten ne udovoljavaju zakonskim prostornim i higijenskim standardima, jer je soba bila veličine oko 15 m2, a u njoj je bilo smješteno pet osoba, te su zatvorenici u sobi provodili dvadeset i dva sata dnevno, kao i da se u sobi nalazio i sanitarni čvor - čučavac bez adekvatne ventilacije, koji nije potpuno odijeljen od ostatka sobe pa se sobom šire neugodni mirisi.
Nadalje je istaknuo da se u sobi posluživala i hrana, a u njoj nije bilo dovoljno ni prirodnog svjetla ni svježeg zraka. Održavanje higijene je također bilo otežano, uzevši u obzir mogućnost tuširanja jednom tjedno po nekoliko minuta i nedostatnosti sredstava za održavanje higijene.
Zbog propusta obavljanja liječničkog pregleda po dolasku, mjesec dana boravio je u sobi sa zatvorenikom koji je bio zaražen grinjama i ušima.
Naveo je i da, iako je dvanaest godina prije odlaska na izdržavanje kazne prestao s konzumacijom heroina, te mu nije bila izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, bio primoran odlaziti na sastanke udruge u vezi s liječenjem od ovisnosti pod prijetnjom gubitka pogodnosti telefonskim razgovora, a tijekom pet mjeseci, unatoč zadovoljavanju svih pretpostavki, nije mu bionomogućen ni jedan slobodan vikend. U odnosu na slobodne aktivnosti istaknuo je da mu je bilo omogućeno svega dva sata dnevno na svježem zraku što je zapravo natkriveno potkrovlje zgrade.
Naveo je da se za svog boravka u toj ustanovi osjećao beznadno i iscrpljeno te je otežano spavao.
Iz iskaza Denisa Skitarelića, koji je do 1. siječnja 2015. bio upravitelj Zatvora u Zadru rekao je kako u normalnim uvjetima u jednoj sobi od 15m2 borave četiri zatvorenika, a u slučaju prekapacitiranosti pet, a nekada i šest. To bi bilo povremeno dok se ne oslobodi mjesto u nekoj drugoj sobi. Inače su u sobi četiri ležaja, a donosili bi se i pomoćni ležajevi kada bi broj zatvorenika bio veći od četiri. Sukladno tome odmah bi se smanjio životni prostor zatvorenicima.
Svaka soba ima prozor, samim time i danje svjetlo kao i umjetno svjetlo koje se pali noću. Ljeti se u sobi nalaze ventilatori zbog visoke temperature, a zimi se koristi i grijanje, u sobi se nalazi i jedan radijator (centralno grijanje). Sanitarni čvor se nalazi u kutu sobe tzv. čučavac ili ‘školjka‘. Na odjelu D1 su vrata koja dijele sanitarni čvor od ostatka sobe dok na 1. i 2. odjelu nema vrata- rekao je. Dodao je kako zatvorenik ipak ima intimu jer je sanitarni čvor odvojen zidovima od ostatka sobe. U toaletnom prostoru je ventilacija promjera cca 30x30cm. Navodi i kako su nastojali odvojiti zatvorenike pušače od nepušača.
Zatvorenici imaju pravo dva sata dnevno boraviti na otvorenom prostoru (na terasi na svježem zraku) te dva sata ujutro i dva sata popodne svaki dan mogu biti slobodni na odjelu, mogu se slobodno kretati tim prostorom budući su vrata od soba otvorena. Telefon su mogli koristiti svaki dan budući se telefonska govornica nalazi na terasi i na odjelu. Posjeti su dopušteni četvrtkom, jednu subotu mjesečno, svaku nedjelju i na blagdan, a ne više od 2 puta mjesečno, ali napominje da je to moglo biti i više od dva puta mjesečno ovisno o ponašanju svakog zatvorenika i njegovom radnom angažmanu, dakle individualno. Posjet traje minimalno sat vremena.
Što se tiče slobodnih aktivnosti naveo je kako u Zatvoru nije bilo mogućnosti bavljenjem sportskim aktivnostima, ali se moglo koristiti likovnom radionicom kao i zatvorskom knjižnicom koja ima preko tisuću naslova. Ako bi zatvorenik izrazio želju mogao se baviti režijskim poslovima (čišćenje, rad u kuhinji i si.) i tim željama bi uglavnom i udovoljili.
Ustavni sud je naglasio da se površina prostorije koja je manja od 3 m2 osobnog prostora po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Konvencije. 21.2., te da su uvjeti u kojima je Zadranin boravio nečovječni i ponižavajući.