Zadarske benediktinke izgubile su pravo vlasništva nad stepeništem ispred svog samostana i crkve Sv. Marije na Trgu Opatice Čike na Poluotoku u sudskom sporu kojeg je protiv njih prije osam godina pokrenuo Grad Zadar.
Iako je sedam skalina koje povezuju Trg opatice Čike s ulicom Šimuna Kožičića Benje i Ulicom Madijavaca, tik uz Forum i crkvu Sv. Donata, u zemljišnim knjigama bilo upisano na zadarske koludrice, u novom sudskom postupku utvrđeno je da su ipak u vlasništvu Grada Zadra.
Presudom sutkinje Trgovačkog suda u Zadru Ane Markač utvrđeno je da je Grad Zadar pravo na stepenište stekao – građenjem, što su benediktinke po pravomoćnosti presude dužne priznati uz brisanje vlasništva sa njihovog imena.
Grad Zadar je još 2014. godine ustao vlasničkom tužbom protiv zadarskih benediktinki zbog utvrđenja prava vlasništva nad stepenicama koje su nezaobilazni turistički motiv grada Zadra.
Trgovački sud u Zadru je 2015. donio presudu u korist benediktinki, što je potom potvrdio i Visoki trgovački sud 2018. Grad Zadar je potom tražio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava što je 2020. prihvatio Vrhovni sud i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Vrhovni sud je, među ostalim, tražio da se u novom postupku utvrdi kada je izvršena deposedacija Grada Zadra iz sporne nekretnine, te jesu li benediktinke na bilo kojih način štitile svoje pravo.
Trebalo se i pojasniti pravni status stepenica, odnosno je li riječ o nekretnini koja je javno dobro u općoj uporabi, nerazvrstana prometnica ili neka druga površina javne namjene.
Posebno je bilo potrebno utvrditi jesu li sporne stepenice građevinski objekt u skladu s propisima koji su vrijedili u vrijeme gradnje, je li sporna nekretnina nacionalizirana, kao i je li izgradnjom stepenica nositelj prava korištenja izgubio bilo kakva prava na spornoj nekretnini, s učincima kao da je proveden postupka izvlaštenja.
Grad Zadar je u sporu navodio kako su benediktinke bile pogrešno upisane na stepenište koje je od 1945. javna površina, odnosno stepenište koje je izgradio prednik Grada Zadra, a koje koriste svi građani. Naveli su i kako benediktinke nikada nisu tražile posjedovnu niti vlasničku zaštitu, jer za to nisu imale nikakvog pravnog osnova, te da Grad Zadar održava cjelokupnu javnu površinu i to na način da vrši renoviranje i popravku ploča.
Benediktinke su u postupku navele kako povjesnica tužbe Grada Zadar vrvi netočnostima, među kojima je i ta da stepenište postoji od 1945. godine. Tvrde kako je točno da je stepenište sagrađeno neposredno prije otvaranja muzeja Stalne izložbe crkvene umjetnosti 70-tih godina prošlog stoljeća.
Pojasnile su kako je cjelokupan postupak pregovaranja i pripremanja izgradnje Stalne izložbe crkvene umjetnosti i Arheološkog muzeja bio pisano dokumentiran.
Nisu tražile posjedovnu niti vlasničku zaštitu jer su očito smatrale da se ništa niti ne gradi, budući je tu ranije bila izgrađena zgrada u njihovom vlasništvu. Smatrale su da se samo uređuje prostor ispred Crkve i Muzeja u svrhu dostojanstvenog svečanog otvaranja, te da slijedom toga onda Skupština Općine Zadar nije mogla niti biti pošten graditelj jer je znala da nema pravo graditi na čestici 'Zadar-stari'. Navele su kako nikada nisu bile deposedirane, već suprotno, što je poznato i Gradu Zadru, jer je Grad sa svojim prednikom precizno i u pisanom obliku i kroz tada propisanu proceduru uređivao svoje odnose, a sam prednik tuženika da se pisano obvezao da će urediti građevinsku parcelu sukladno tada važećim propisima.
Sud je, međutim prihvatio građevinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka, dipl.ing. građevine Tomislava Jurina koji je u postupku utvrdio da sporna nekretnina predstavlja javne stube, tj. javnu površinu koja je namijenjena za kretanje većeg broja ljudi i koja povezuju Trg opatice Čike s ulicom Šimuna Kožičića Benje i Ulicom Madijavaca. Zaključio je da se radi o javnom dobru u općoj uporabi, a kojim upravlja i koju održava upravo Grad Zadar.
O tome je iskazivao i svjedok Ivan Vidić zaposlenik Čistoće Zadar, navodeći kako djelatnici te gradske tvrtke održavaju sve javne površine na Poluotoku u Zadru, pa između ostalog i stepenice i plato ispred crkve Sv. Marije. Rekao je kako troškove održavanja i čišćenja snosi upravo Grad, kao i da nikada nije bio zaprimljen prigovor od strane benediktinki da se taj prostor ne čisti.
Osim brisanja vlasništva, presudom Trgovačkog suda u Zadru, benediktinke u roku od osam dana moraju nadoknaditi i trošak sudskog postupka u iznosu od 65.371,54 kuna. Sud je, međutim, odbio Gradu platiti dodatnih dvije tisuće kuna troškova za građevinsko vještačenje, jer je za to vještačenje najprije zatražen iznos od tri, a nakon postupka pet tisuća kuna.