Ništa nismo znali i ne želimo prišivanje odgovornosti, mantra je koju već tjednim slušamo od odgovornih tijela, službi i pojedinaca u aferi Ledana. Koju god novu neugodnu istinu otkrije portal Zadarski.hr, šutnja postaje sve dublja, prebacivanje odgovornosti između hadezeovskih pročelnika na putu je da postane zasebna olimpijska disciplina, a pokušaji ofenzivnog djelovanja prema medijima, kao onaj nedavni gradonačelnika Dukića, brzo se nasukavaju na hridi tvrdoglavih činjenica: svi u sustavu dobro su znali što se događa u Ledani od prvog dana i svi odgovorni su to disciplinirano ignorirali, što ukazuje na duboki stupanj političke korupcije koja je zarobila neovisno funkcioniranje državnih i lokalnih institucija u Zadru. Ali i na smišljenu profitnu politiku gradske uprave koja je javni prostor svih Zadrana privatizirala u korist bogaćenja pojedinih stranačkih ljubimaca.
U prilog gore navedenim tvrdnjama, kako jedan od dokaza, vratimo se na trenutak u srpanj 2013., kada je skupina stanara Poluotoka isfrustrirana bukom, neredima i kaosom koje su stvarali Ledana i Svarog, zadarskim redakcijama uputila otvoreno pismo pod naslovom ”Zadar nije Niš!”
Pismo je objavljeno na lokalnim portalima 24. srpnja (eZadar) i 29. srpnja (Antena), a stanari u njemu upozoravaju odgovorne i javnost na brojne nepravilnosti u poslovanju Ledane (za Svarog nismo još provjerili), iste one koje je Zadarski.hr dokumentirano razotkrio u zadnjih nekoliko tjedana, brže i efikasnije negoli policija, DORH, komunalni redari i državni inspektori u zadnjih deset godina zajedno.
Vrijeme je to gradonačelnika Božidara Kalmete, predsjednik Turističke zajednice Grada Zadra (TZGZ) je Branko Ganzulić, a direktor Zvonko Šupe.
Budući da njihovo obraćanje Državnom inspektoratu nije dovelo do željenih rezultata, stanari u blizini Trga pet bunara odlučili su svoj problem javno obznaniti. Pišu kako su na to primorani zbog zbivanja na području Perivoja kraljice Jelene Madijevke i Trga pet bunara.
„Kako su razuzdane zabave i koncerti iza 24 sata postali pravilo na tom prostoru, kao stanari i građani smo tražili provođenje zakona i zaštitu od Državnog inspektorata, no uzalud. Naime, važeći zakoni u Republici Hrvatskoj koji se odnose na regulaciju i definiciju obavljanja ugostiteljske djelatnosti te uvjetima pod kojima se ona ima obavljati izgleda da ne vrijede za objekte Ledana i Svarog” pišu stanari podsjećajući kako je u Zakonu o ugositeljskoj djelatnosti potpuno jasno i nedvojbeno da glazba na terasama mora biti ugašena točno u ponoć, ali da se to ne poštuje u spomenuta dva objekta. Naprotiv, po isteku radnog vremena bara, oba objekta nastavljaju s radom ali kao noćni klub, iako bi se svi gosti tada morali premjestiti u zatvoreni dio, a ne nikako ostati na terasi, kao što je praksa u Ledani i Svarogu. Zbog toga je, kažu, buka od preglasne glazbe uvećana bukom njihovih gostiju što stanarima okolnih zgrada predstavlja nepremostiv problem.
„To traje do tri-četiri sata ujutro! Državni inspektorat je upozoravan i na nedopuštenu razinu buke. Na toj lokaciji se, također u posljednje vrijeme održavaju koncerti za koje se donosi dodatna oprema, odnosno zvučnici, a nezakonito se postavljaju i scenska svjetla i disko rasvjeta čime se taj prostor pretvara u privatnu diskoteku” žale se nadalje stanari dodajući kako vlasnici tih klubova po važećim zakonima nemaju ni minimalne uvjete za rad kao disko klubovi, no da im to nije bila prepreka kod ishođenja dozvola. Ističu kako nikomu od njih nije jasno kako i na koji način je na prostoru Ledane podignut PVC šator s obzirom na to da je riječ o povijesnom, zaštićenom perivoju koji je ujedno i prvi hrvatski perivoj.
„Ovim putem želimo osigurati miran san, poštovanje i provođenje zakona Republike Hrvatske i zaustaviti nered. Od mjerodavnih službi očekujemo da stvari vrate u zakonske okvire, a ako postoje nezakonitosti prilikom izdavanja dozvola, da utvrde imena osoba koje su ih izdale jer smo bili svjedoci izdavanja nevaljalih i lažnih isprava te zloporabe položaja i ovlasti. Koliko smo upoznati, oba prostora zauzimaju i veću površinu od ugovorene. Zadar nije Niš!” poručili su na kraju ogorčeni stanari svoje javno obraćanje.
Stanari su znači već u srpnju 2013., dakle u drugoj godini rada Ledane, ispravno detektirali sve kritične točke njenog inkriminiranog ”poslovnog modela”: dozvola za privilegirano radno vrijeme i prekoračenje buke dobivena od gradonačelnika koja je kafiće (na Poluotoku) pretvorila u noćne klubove na otvorenome, iako je riječ o javnoj površinu u neposrednoj blizini stambenog dijela povijesne jezgre; prekoračenje radnog vremena; poslovanje na većoj javnoj površini od zakupljene; nedostatak minimalnih uvjeta za, kako kažu, disko klub; preseljenje klupske zabave u zatvoreni prostor; postavljanje razne opreme i šatora u Perivoj bez suglasnosti konzervatora...
Svi bitni elementi nezakonitog poslovanja Ledane već su tog srpnja 2013. bili poznati svima odgovornima, pogotovo inspekcijskim službama, no nitko ništa nije poduzeo da temeljem iznesenih činjenica nešto od toga provjeri, ispita, nekoga pozove na odgovornost. Primjerice, da gradonačelnik pita direktora Nasada što se tamo uistinu događa, da direktor Nasada usporedi ugovore o zakupu i stvarno stanje u Perivoju, da državni inspektori provjere odgovara li zakupljena površina minimalnim uvjetima, da netko pošalje komunalne redare u nadzor, da konzervatori kroz prozor svog ureda pogledaju što im se događa pod nosom, da netko od tih "faca" osobno ode i uvjeri se jesu li njihovu sugrađani u pravu ili stvarno pretjeruju...
Naprotiv, tadašnji direktor TZGZ Zvonko Šupe čak si je dao za pravo da tim drskim stanarima održi lekciju s visoka i potronizirajućim tonom objasni što je zapravo turizam, a njihove optužbe proglasi napornim žuganjem, svake godine u isto vrijeme. Maltene kao da su neprijatelji Zadra, a on je taj koji najbolje zna što je za grad i građane dobro.
Šupe tako najprije mudro kaže „kako moramo imati na umu da je Zadar turistički grad”, pa onda nastavi:
„Takva mjesta i događanja u njima nužna su. To je jednostavno potrebno u vrijeme turističke sezone jer je dio turističke ponude grada. Mislim da je suvišno obrazlagati jer je logično da to tako mora biti ako želimo zaraditi nešto od turizma. A osim toga, tako je u svim gradovima uz more”, kazao je Šupe napominjući kako je jednako i u susjednim zemljama. Nije rekao u kojim.
U Državnom inspektoratu novinarima Antene rekli su „kako je briga o buci na tim lokacijama posao policije, komunalnih redara i sanitarne inspekcije, no saznajemo i kako su svi oni reagirali na pritužbe stanara te da nisu pronašli ništa sporno”.
I eto nas gdje smo i danas. Pranje ruke od prvog dana, okretanje glave, ignoriranje pritužbi, podcjenjivanje građana i zdravog razuma. Slučajno ili namjerno? Zbog nesposobnosti odgovornih ili zbog političke zaštite koju uživa Ledna?
Da bi ponudili kakve takve odgovore na ta ”tekuća pitanja”, pismu stanara treba dati vremenski kontekst. Iz Šupine izjave naime jasno je kako je Ledana od početka u javnom životu Zadra dočekana s neskrivenim oduševljenjem, predstavljena je kao nešto između otkrića izmjenične struje i mane s neba za zadarski turizam, pa je politički establišment odmah pohitao taj fenomen i izniman trud vlasnika nagraditi zasluženim priznanjima.
Tako je u prve dvije godine rada Ledana dobila čak dvije nagrade ”Nasmiješeno sunce” koju zajednički dodjeljuju gradonačelnik Grada Zadra i TZGZ najuspješnijim pojedincima i tvrtkama u ostvarenju turističke sezone. „Akcijom Nasmiješeno sunce” - kako piše u javnom pozivu - „ocjenjuje se razina uređenosti turističko-ugostiteljskih i uslužnih djelatnosti, kao i kvaliteta usluga koju pružaju, te se posebno ocjenjuje rad djelatnika u pojedinim segmentima usluge”.
Nagrada za prošlu turističku sezonu dodjeljuju se na kraju godine, u prosincu, a u prosincu 2012. gradonačelnik je bio Zvonimir Vrančić, direktor TZGZ Zvonko Šupe, a predsjednik Branko Ganzulić. Oni su bilo toliko fascinirani Ledanom da su „caffe baru i noćnom baru Ledana L&B, Riva Liburna d.o.o. Zadar” dodijelili „posebno priznanje za izniman doprinos uspješnom odvijanju turističke sezone 2012. godine”.
Na ovom mjestu nije nevažno istaknuti činjenicu da su Branko Ganzulić i Marina Dujmović Vuković nećaci Petra Šale, jednog od utemeljitelja HDZ-a, bivšeg državnog pravobranitelja, za vrijeme rata i sve do smrti 2018. jednog od najutjecajnijeg političara porijeklom iz Zadra. Dujmović Vuković je supruga Mihe Vukovića, suvlasnika Rive Liburna, i bivšeg direktora gradskih tvrtki Poduzetnički inkubator i Nasadi (2003.), čovjek dakle sa stranačkim akreditivima, dok je njena karijera od sutkinje i predsjednice Prekršajnog suda u Zadru, do državne tajnice u Ministarstvu pravosuđa, a potom i šefice ureda župana Stipe Zrilića, svima dobro poznata. Riva Liburna, kao i Dujmović Vuković, bili su donatori HDZ-a na izborima.
Već iduće 2013. godine, posebno priznaje za izniman doprinos nije bilo dovoljno, pa je Ledana u prosincu proglašena „najboljim noćnim barom i lounge barom” u Zadru. Gradonačelnik je Božidar Kalmeta, a predsjednik i direktor TZGZ-a ostali su isti, Ganzulić i Šupe.
Nagradu im je dalo posebno povjerenstvo u sastavu: predsjednik Alan Kociper, pročelnik UO za gospodarstvo i poduzetništvo Grada Zadra te članovi Snježana Dražina, predstavnica HGK Županijske komore Zadar, Zvonko Šupe, direktor TZGZ i Dubravko Milin, predstavnik Udruženja obrtnika Zadar, a u obrazloženju se navodi sljedeće:
„Ledana je otvorena u svibnju 2012. godine i kroz nepune dvije godine rada osvojila je imidž nezaobilaznog mjesta za zabavu i druženje u Zadru, kako tijekom dana tako i tijekom noći. Poseban ambijent, odlični koncerti i razna kulturno-zabavna događanja, bili su i više nego dovoljni da Ledanu učine i jednom od glavnih tema stranih novina”.
Je li ovo dovoljno za zaključak kako je gradska politika od prvog dana izravno pomagala etabliranju i poslovnom pozicioniranju Ledane u u odnosu na druge ugostitelje, predstavljajući je kao izniman sadržaj turističke ponude s kojim se Zadar treba ponositi, unatoč pritužbama građana i očitim nepravilnostima za koje nisu marili, iako je od prvog dana radila mimo zakona, sve do danas, punih 11 godina?
Podsjetimo, te 2012. Ledana ima dva ugovora s Nasadima, jedan za poslovni prostor od 67 kvadrata (na pet godina) i drugi sezonski za javnu površinu od 100 kvadrata. Za unutrašnji prostor dobili su minimalne uvjete, ali su prešutjeli da je bitno veći, dok su za vanjski prostor ishodili prvi i jedini put minimalne uvjete. Iduće godine Ledana ima dva ugovora za javnu površinu, godišnji na 75 kvadrata za prostor tzv. Paviljona i 25 kvadrata za sezonski zakupa (ukupno 100 kvadrata). Na prostoru Paviljona podižu objekt (natkriti šank i podij), a zauzeta površina ima zapravo 154 kvadrata. Minimalne uvjete dobivene za sezonu 2012. prenose na 2013., ali nitko ne zna kako to stvarno funkcionira (nema skice), a samo prostor paviljona, kojeg cijelog koriste, je 54 kvadrata veći od izdanih minimalnih uvjeta. Uostalom, čemu gnjavaža s tim minimalnim uvjetima za svaku novu javnu površinu, kad im je na raspolaganju bio cijeli Perivoj, što su obilato i koristili, kad bi ga zatvoriti i naplaćivati karte za koncertne programe.
Pokazuju to fotografije s brojnih događanja održanih prve dvije godine u Ledani koje se mogu pronaći na stranicama portala Tulumarka i nekih lokalnih medija. Na njima se jasno vidi da je Ledana te 2013. koristila gotovo cijeli Perivoj za potrebe lokala i organizaciju događanja, a smjeli su koristiti samo 100 kvadrata.
Ali ni pismo ogorčenih građana, ni fotografije, ni zdrave oči, ništa nije dalo uvjeriti gradonačelnike Vrančića i Kalmetu, direktore Nasada Grdovića i Ugrinića, državne inspektore, komunalne redare i sve odgovorene u nizu, da shvate kako je u Ledani nešto opasno pošlo ukrivo. Ili je zapravo od početka išlo točno onako kako je trebalo?
Da stvari do kraja dovedemo do apsurda, dovoljno je malo bolje pročitati službeno obrazloženje nagrade ”Nasmiješeno sunce” koju je Ledana dobila 2013. za najbolji noćni bar. Počinje ovako: „Ledana je otvorena u svibnju 2012. godine i kroz nepune dvije godine rada...”
Ako je Ledana otvorena u svibnju 2012., onda je i otvorena nezakonito! Naime, prema podacima koje smo dobili od Nasada, prvi ugovor o zakupu javne površine između Nasada i Rive Liburna sklopljen je za korištenje površine od 100 kvadrata za razdoblje od 1. lipnja do 30. rujna. Taj ugovor „sukladno odluci Grada Zadra o davanju u zakup javnih površina, sklapa se od 1. lipnja 2012. godine”, kraj citata.
Dakle, ako je Ledana otvorila u svibnju, a ugovor je počeo važiti tek od prvog lipnja, tih prvih mjesec dana u maju Ledana je radila protuzakonito!
Reći ćete, koga više briga, to je stota stvar koju su radili protivno zakonu, ali su radili, i još uvijek rade, i ništa im se nije dogodilo... Ii bit ćete u pravu!
Kao šlag na torti ovog perverznog igrokaza između neospornih činjenica i izbjegavanja odgovornosti, dodajmo još jedan kuriozitetan detalj. Iduće, 2014. godine, nagradu ”Nasmiješeno sunce” u kategoriji najuređenijeg vrta dobila je komunalna tvrtka Nasadi i to, pazite dobro, za Perivoj kraljice Jelene Madijevke! Genijalno, zar ne.
Nagradu ponosnom dobitniku, direktoru Lenku Ugriniću, osobno su uručili gradonačelnik Kalmeta i predsjednik TZGZ Ganzulić.
Da ne bi bilo zabune, to je isti onaj Lenko Ugrinić koji je kao direktor Nasada od 2013. do 2020. s Rivom Liburna potpisao više od 30 ugovora o zakupu javnih površina, bez da je provjerio imaju li minimalne uvjete i odgovara li površina zakupljenog poslovnog prostora uvjetima za noćni bar. Zapravo, možda je provjerio i možda je znao, ali možda nije smio ili nije htio to promjeniti. Zašto, ostavimo to mašti cijenjenih čitatelja.
To je isti onaj Lenko Ugrinić koji je odgovarajući na pitanje gradskog vijećnika Mladena Malte, u dopisu od 4. rujna 2017., gdje nabraja sklopljene ugovore s Rivom Liburna za tekuću godinu, na kraju ničim izazvan napisao sljedeće: „Mišljenja smo da je park na ovaj način pozitivno oživljen, te da ga građani i turisti više posjećuju i koriste”. Nismo provjerili, ali sigurni smo da nije pritom mislio na one stanare iz okolice Perivoja i Trga pet bunara koji su prosvjedovali 2013. jer ih je dobar dio te 2017. zasigurno već bio odselio s Poluotoka ili prodao stanove za apartmane.
To je isti onaj direktor Nasada Lenko Ugrinić kojeg Mladen Malta spominje u svojoj kaznenoj prijavi zadarskom Općinskom državnom odvjetništvu. Koji je, kada ga je Malta pitao: „Zar ne vidite da se radi o puno većoj površini koju koristi Ledana?”, odgovorio kako „on tamo baš ne zalazi i da mu se čini kako je to sve u redu i da je to briga i obveza komunalnog redarstva, a ne njegova (i kroz medije je davao takve izjave pravdajući sebe)”.
To je isti onaj Lenko Ugrinić koji je u ugovorima o zakupu javne površine s Rivom Liburna imao antologijski Članak 9 u kojem stoji da „Nadzor nad provedbom odredbi ovog ugovora o zakupu javne površine, sukladno odluci o zakupu javnih površina Grada Zadra vrše komunalni redari”. Legendarni Članak 9 za kojeg je Robertino Dujela, gradski pročelnik za komunalne djelatnosti, ustvrdio da ga treba izbaciti iz ugovora jer Grad Zadar nije potpisnik ugovora, nego Nasadi i Riva Liburna, zbog čega je upitna njegova pravna valjanost, a Grad Zadar takav ugovor ni na što ne obvezuje.
To je u dlaku isti onaj Lenko Ugrinić koji se nije javljao na naše pozive i poruke, iako ih je pročitao, i znao je da ga tražimo zbog Ledane...
Činjenice su tu, svi su sve znali od prvog dana, da su htjeli mogli su odmah, prve godine, uvesti zakoniti red: od tadašnjeg Ureda državne uprave koji je znao da Ledana koristi veću površini nego što je navedena u ugovoru, preko konzervatora koji su šutke gledali kako noćni klub gazi zaštićeni povijesni perivoj, preko komunalnih službi koje nisu provodile nadzor, preko direktora Nasada i članova Nadzornog odbora koji nisu nikad preispitivali poslovni odnos Nasada i Rive Liburna, pa do državnih inspektora koji su bili slijepi pored zdravih očiju, policije koja je u 11 godina dvaput intervenirala zbog narušavanja javnog reda i mira, državnog odvjetništva koje u pet godina nije ništa napravilo iako je u rukama imalo dokaze, do gradonačelnika i gradske uprave koja je potaknula cijelu ovu kriminalnu aferu, a devijacije nezainteresirano promatrala okrećući palčevima.
Mogli su odmah, transparentno i odgovorno, natjerati Lednu da radi po zakonu. Ali nisu. Zašto? Možda zato što im je tako odgovaralo, što je nezakonito poslovanje Ledane o kojem su više manje sve znali, punilo nečije džepove?
Srećom da netko nije kriv, jer da jest, Ledana danas možda ne bi radila. A ona je, kako vidimo, vrjednija i od ljudskih života.