Zadarski azil na Žmirićima već desetljećima djeluje ilegalno, a dok se nestrpljivo čeka najavljena izgradnja novog skloništa za pse, brigu i utočište u posljednje dvije i pol godine zlostavljanim, odbačenim i napuštenim psima pruža Udruga za dobrobit i zaštitu životinja „Zadarske šapice“. U razgovoru s mladim volonterkama doznajemo kakva je situacija u azilu, problemima koji ih muče te u čemu vide rješenje za smanjenje priljeva novih napuštenih pasa.
Za ove slatke njuškice vrijedno se brinu volonterke, njih desetak od kojih je pet stalnih, dok ostale uskaču vikendima. Riječ je o mladim djevojkama koje uz svoje svakodnevne obaveze, školovanje i poslove posvećuju svoje slobodno vrijeme i neizmjernu ljubav prema životinjama kako bi im olakšale i uljepšale dosadne dane u azilu. Tijekom našeg susreta izjasnile su da se ne vole medijski eksponirati jer smatraju da to nije njihov posao već žele da u prvom planu budu psi i njihove potrebe. Njihov dobrovoljni rad i volja u dvije i pol godine rada omogućili su psima krov nad glavom u kućicama s ograđenim boksovima, šljunkom te ponekom nadstrešnicom.
Trenutno se u azilu nalazi oko stotinjak pasa, no kažu da ih je prije bilo znatno više, čak 340, a brojka se smanjila udomljavanjem. Vode se politikom da ne primaju pse ako nemaju mjesta jer nema smisla puniti azil i držati ih po pet ili šest u boksu.
- Primamo pse ukoliko ima slobodnog mjesta i ukoliko im se možemo posvetiti za kvalitetan život – kažu volonterke.
Kada prođete pored njihovih kaveza, dočekaju vas na zadnje dvije noge mašući repom i uporno cvileći da baš njima priđete istovremeno gurajući njuške i šape da osjete ljudski dodir. U njihovim pogledima i dalje ima nade u ljude, bez obzira što su ih baš ljudi odbacili.
Volonterke ističu da se rad azila isključivo financira putem donacija dobrih ljudi, ali ponajviše im u radu pomaže njemačka udruga Einsame Pfoten. Da njih nema, ističu volonterke, azil ne bi izgledao ovako kao što danas izgleda. Ova njemačka udruga pomaže im u izradi termopanelskih kućica, vrata, boksova i ograda, donaciji hrane za pse, a osim toga snose i veterinarske troškove.
Nedostatke hrane i ostalih potrepština rješavaju apelima na društvenim mrežama na kojima se građani vrlo rado odazovu, a kažu i da mediji uskaču i pomažu kad zatreba. Također problemi se mijenjaju s godišnjim dobima, ljeti je velik problem nedostatak nadstrešnica koje bi trebale štititi pse od sunca i općenito od oborina, no zimi se jedino javlja potreba za dekicama koje građani vrlo rado doniraju. Tu je i Crveni križ Biograd koji ih redovito opskrbljuje.
Ono što ih najviše raduje je udomljavanje pasa, a posebno onih sa „velikim stažem“ u azilu jer najčešće imaju slabije šanse za udomljavanjem. Zahvaljujući udomiteljima punih razumijevanja i osviještenosti te njihovom interesu za rad sa starijim psima, udomili su velik dio starijih njuškica. Sad u azilu glavnu riječ vode „neki novi klinci“ kako ih volonterke od milja nazivaju.
Smatraju da se problem konstantnog priljeva pasa u azil može jedino riješiti kastracijom.
- Kad bi ljudi počeli kastrirati svoje pse i paziti da ne dolazi do razmnožavanja nekontroliranih legla, smanjio bi se i broj pasa smještenih u azilu. Većina ljudi to ignorira, njima je to nehumano, dok im je humano baciti ih u kutiju i ostaviti u šumi – naglašavaju volonterke.
Na kraju poručuju svim ljubiteljima životinja koji žele imati psa da ne kupuju nego da udome i time omoguće ljepši i pristojniji život ovim dlakavim ljubimcima.
