Na našu jučerašnju priču iz Turnja, o tome kako ugostitelj Josip Kadija ulaže 2,5 milijuna eura u hotel u centru mjesta, a Općina sv. Filip i Jakov na čelu s načelnikom Zoranom Pelicarićem (HDZ) nije u stanju uvesti minimalne komunalne standarde na obližnje javne površine, iako se radi o povijesnoj jezgri pod konzervatorskom zaštitom, reagirao je Danijel Šarić, vlasnik fast fooda, kojeg smo u tekstu spomenuli kao primjer jedinstvenog komunalnog nereda koji vlada u okruženju budućeg hotela sa četiri zvjezdice.
Šarićev poslovni objekt, naime, nalazi se na mjestu na kojem Općina želi napraviti mjesni trg, a kuriozitet je da jedini pješački prijelaz preko ceste na rivi u središtu Turnja izravno vodi u njegov štekat. A s druge strane ceste, baš na početku pješačkog, je dječji vrtić! "Tako je već deset godina, prije nego što se počeo graditi hotel" tvrdi Šarić, misleći valjda da su stara loša rješenja vremenom postala bolja.
A možda je stvarno u pravu, možda mi nismo bili u stanju prepoznati taj jedinstveni graditeljski izraz i one žardinjere postavljene na zebri točno ispred ulaza u njegovu terasu. Takav arhitektonski "ansambl" može se vidjeti možda još jedino u centralnoj Africi. I da svima bude po guštu.
Šarić je od nas zatražio demantiji jer smo, pazite ovo, njegovu čudnovatu nastambu nazvali kontejnerom, a on tvrdi da se radi o "lijepo uređenoj i održavanoj montažnoj kućici" u kojoj on zarađuje svoj kruh već 17 godina. Štoviše, da za svoju nastambu ima uredne papire i Općini plaća najam, što je uistinu zabrinjavajuće. Naime, da jedan takav neprimjereni objekt na takvom mjestu u centru povijesne jezgre pod kulturnom zaštitom uopće može dobiti bilo kakvu dozvolu, a Općina to naplaćivati, skandal je sam po sebi! Usporedili smo to s postavljanjem montažnog javnog WC-a na Narodnom trgu u Zadru, naravno s dozvolom, što mu se nije baš svidjelo. Naprotiv, stao je nabrajti da se slične nakardne nastambe, kontejneri, montažne kućice, etc., nalaze i u centru Sv. Silip i Jakova (također nadležnost načelnika Pelicarića), kod Ilirijinih hotela u Biogradu, itd., itd., kao da tuđi komunalni nered može opravdati sramotnu komunalnu situaciju u Turnju. U kojoj on, da ga citiramo, "zarađuje svoj kruh".
Ali tu se nije zaustavio. Gospodin Šarić je našao za potrebnim, onako usput, malo ogovarati Josipa Kadiju, a nama predbacivati da smo s njim u prijateljskim odnosima (jednako koliko smo i prijatelji s gosp. Šarićem, op.a.), da smo trebali pitati mještane Turnja (što?), drugu, teću stranu, kao da se komunalni nered u Turnju ne tiče isključivo načelnika Pelicarića i njegovoh službi s kojima Šarić, sudeći po urednim papirima i plaćanju najamnine već duži niz godina, očito nema nikakvih problema...
Posebno je zanimljivio što nas je tijekom telefonskog razgovora gospodin Šarić nekoliko puta podsjetio "kako se radi novinarski posao" i kako je on nekada, s 18-19 godina, negdje radio kao novinar. Naravno da u ovoj zemlji svi znaju bolje raditi tuđi posao, pa tako i gospodin Šarić naš novinarski, što ne znači da smo mu mi spremni sugerirati kako da vodi svoj fast food, od koga treba dobavljati sastojke za hranu koju prodaje i s čime je sve treba kombinirati da bi bila ukusnija. O čemu bi se također dalo lijepo pisati...