Kao u beskonačnom danu: svakog dana, svakog jutra, ista slika prometnog kaosa na Narodnom trgu.
U jednom je trenutku iza 8 sati, što dostavnih vozila što osobnih automobila, što kombija što kamiona Čistoće, na Trgu bilo 12 vozila!
Natječu se tko uhvatiti bolju poziciju za iskrcaj robe, tko će prije ući u Kalelargu, voze slalom kroz štetkate i oko kandelabra, jedan drugome presijecaju put, trube, serviraju tone ispušnih plinova uz jutarnju kavu...
Tko je ovdje lud? Naravno pješaci, jer misle da mogu slobodno hodati u pješačkoj zoni. Nećemo sad spominjati bicikliste i romobiliste. Nego samo one koji naivno misle da u zoni zabrane protovanja vozila mogu slobodno prolaziti bez straha da će ih netko ili nešto pregaziti.
Zašto ih ima toliko? Zato što mogu. Zato što je tako odlučila gradska uprava.
Pisali smo sto puta, evo sad i sto prvi, i, što će se promijeniti? Vjerojatno ništa. Kao i do sada.
Opet će biti obećanja kako će se to dovesti u red, kako se radi na tome, na ovome i onome, pa kako će se to, ovo i ono, kada bude još i ono što se čeka, napraviti da to bude kako bi htjeli da bude, uz, naravno, uvjet da to ipak bude kada mi mislimo da bi najbolje bilo da to bude, a za što nam još treba nešto malo vremena...
Znači k*****a, kazao bi Ričard.
Uglavnom, da su u pitanju samo dostavna vozila, prometnije je ujutro na Trgu i Kalelargi nego na Bulevaru.
Odavno smo se sprdali kako bi na Kalelargi trebalo napraviti kružni tok ili semaforizirano križanje. Ipak je nezgodno da u takozvanoj pješačkoj zoni pod kamion podleti neki pješak. Iako je i toga bilo...
Zanimljiva je ta mudrolija: znamo da nešto ne valja, ali to nećemo ni pokušati popraviti, sve dok se ne stvore preduvjeti, izglasaju odluke, promjeni ovo, dobije ono... U takvim obećanjima na uvođenje reda prođu godine, a mi čekajući da ih netko napokon uvede i dosljedno provede i dalje proživljavamo beskonačan dan.
I ne samo na Narodnom trgu.