Tek otvoreni restoran, a već najbolje ocijenjen!?

Jedan nekadašnji noćni klub u Zadru prometnuo se u restoran, a da mu je krenulo više nego dobro, svjedoči rekordan broj pozitivnih ocjena na jednom od najutjecajnijih internetskih servisa, gdje korisnici usluga restorana i barova ostavljaju svoje ocjene temeljene na dojmovima koje je na njih ostavio taj ugostiteljski objekt.

Ima takvih primjera puno i ništa u tome nema neobično i sporno, jer su već odavno takve recenzije postale najmoćnije "oružje" restorana i barova u borbi s konkurencijom. Što više dobiju pozitivnih komentara i "zvjezdica", što se bolje rangiraju na ljestvicama najbolje ocijenjenih ugostiteljskih objekata, imaju bolje preporuke za posjet. Današnji gosti više ne šeću gradom kako bi ugledali zgodan restoran pa ušli na ručak ili coctail. Oni jednostavno pogledaju u mobitel, pronađu najbolje rangiran restoran na internetskom servisu, pa puste da ih do njega dovede mobitel GPS-om i tako bez razmišljanja uđu na ručak ili na coctail.

Internet, digitalija i mobiteli upravljaju životima, ali i turizmom i ugostiteljstvom. Zašto ne, nema, ponavljamo, u tome ništa sporno, jer tko dobro radi, ima odličnu spizu, izvrsnu uslugu, prihvatljive cijene, ugodan ambijent, volju i želju osoblja da ugode svakom gostu, imaju pravo i na odlične ocjene, preporuke gostiju i bolji posjet.

Samo što neki zadarski ugostitelji upozoravaju da se u zadnje vrijeme pojavljuju prijevare u davanju recenzija i ocjena. Objašnjavaju to vrlo jednostavno: kako je moguće da neki tek otvoreni lokal ima već skoro stotinjak ocjena excellent (izvrstan)? Sve sami hvalospjevi, jedan do drugog posjetitelji se nadmeću u tome tko će više ishvaliti hranu, uslugu, osoblje, cijene, lokaciju, ugođaj... S takvim se ocjenama tek otvoreni restoran, za kojega nitko od gostiju još nije dobro ni čuo, automatski popeo na listu najboljih restorana u Zadru, a oni koji rade godinama, trude se, bore za svakoga gosta i svaku recenziju, zaostaju daleko iza novopečenog.

Više recenzija od računa

Među ugostiteljima kruži uvjerenje da se prijevara sastoji u tome što se pomoću određenih internetskih alata, a i nešto novca, mogu vrlo lako "kupiti" pozitivne recenzije koje onda dovode goste kao pčele na med. Nešto slično lajkovima na društvenim mrežama (koji se također mogu kupiti, pa imamo najčitanije portale u Zadru za koje nitko ne zna), tako i restorani i barovi sebi "bildaju" recenzije i na umjetan, a zapravo nepošten način, stječu naklonost publike i - novac.

- Čuo sam za takve primjere, kolege ugostitelji se žale da neki u vrlo kratko vrijeme znaju dobiti ne na desetke i stotine, već i na tisuće odličnih recenzija i ocjena. A to je zapravo lako raskrinkati. Trebalo bi usporediti broj fiskaliziranih računa toga lokala, s brojem najviših recenzija u istom razdoblje, pa bi se vrlo lako vidjelo tko ima više recenzija od računa i tko vara, a tko je prevaren, što bi trebalo biti čak i kažnjivo. Zapravo, u svemu ovome nisu meta ugostitelji koliko – gosti, jer oni se dovode u zabludu. Ugostitelji trpe ekonomsku štetu, ali se goste vara, a takvi slučaju uopće nisu usamljeni. Ja osobno nemam za svoj bar "Brazil" koji postoji više od 20 godina nikakav rang na internetskim servisima niti me to zanima, ali sam čuo da navodno postoje ljudi koji su plaćeni da pišu lažne pozitivne recenzije. A ako je to točno, onda se tu više nema što dodati – kažeRobert Kovačević, zadarski ugostitelj i predsjednik Ceha ugostitelja.

U biznisu se ne preže ni pred čim, pa ako postoji takva mogućnost, zašto je ne iskoristiti, kad je ionako (polu)legalna? Ne postoji nikakav sud, inspekcija ili policija koja bi sankcionirala takvo ponašanje, pa se iz dana u dan rasplamsava sve veći internetski rat među lokalima. On je nevidljiv i virtualan, ali ništa manje "krvav" i surov od onog stvarnog.

Kad idući put ukucate na internet neki novi restoran, pa u startu od 100 recenzija vidite 99,99 pozitivnih, razmislite je li to baš tako ili vas netko zapravo mulja. Ali pitanje je tko će o tome uopće promisliti kad tako zdušno vjerujemo mobitelima, tabletima i društvenim mrežama. Hodamo vođeni GPS-om kao guske u (internetsku) maglu, mislimo i – jedemo, ono što nam se servira, a ne ono što sami biramo.