Višegodišnja pravna bitka oko koncesije nad Marinom Zadar između države i ‘Tankerkomerca‘ dobila je svoj epilog i na Ustavnom sudu RH.
Tvrdeći kako su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava, ‘Tankerkomerc‘ se žalio Ustavnom sudu RH prošle godine, dva mjeseca nakon presude Visokog trgovačkog suda RH, prema kojoj mora predati u posjed države zemljišne čestice luke posebne namjene ‘Marina Zadar‘. Uz to je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe koja je protiv tvrtke, u međuvremenu, ipak pokrenuta 10. siječnja. Riječ je o više od pet milijuna kuna duga koje tvrtka ima prema državi zbog neplaćanja koncesije.
Na osnovi dugogodišnjeg korištenja i velikih ulaganja, ‘Tankerkomerc‘ je smatrao da je Marina ‘njegova‘, dok je država nakon određivanja granica pomorskog dobra inzistirala da tvrtka Marinu koristi bespravno i bez koncesije kao temeljne zakonske pretpostavke za korištenje bilo kojeg pomorskog dobra.
Drugo vijeće za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudaca Rajka Mlinarića, zamjenika predsjednica Vijeća, te sudaca Mate Arlovića, Snježane Bagić, Josipa Leke, Davorina Mlakara i Miroslava Šumanovića kao članova Vijeća, utvrdilo je 24.studenog da su presude kojima je ranije utvrđeno kako ‘Tankerkomerc‘ drži Marinu bez pravne osnove, korektne.
Potvrdili su da ‘Tankerkomerc‘ nikada nije bio zakoniti vlasnik pomorskog dobra, te da mu je pravo korištenja luke prestalo jer nije udovoljio uvjetima za konverziju tog prava u koncesiju na luci posebne namjene, nakon čega luku s punom svijesti o tome drži u posjedu bez pravne osnove. Sukladno tome tvrtki je odbijena i ustavna tužba za odgodu ovrhe.
Država je još 2014. godine protiv ‘Tankerkomerca‘ podnijela pravu vlasničku tužbu kojom je tražila predaju luke jer je ‘Tankerkomerc‘ drži u posjedu bez pravne osnove.
Navedeno je kako su luka i njezino lučko područje upisani kao pomorsko dobro u zemljišne knjige na temelju 2013. pravomoćnog i izvršnog rješenja o utvrđivanju granica lučkog područja; te na temelju osporene presude Županijskog suda u Zadru koja je potvrdila presudu i rješenje Općinskog suda u Zadru a kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev države protiv ‘Tankerkomerca‘ radi utvrđenja da izgrađena zemljišta predstavljaju pomorsko dobro.
‘Tankerkomerc‘ je tvrdio da su te zemljišne čestice postale njegovo vlasništvo jer mu je odlukom Skupštine Općine Zadar iz 1982. godine dodijeljeno pravo korištenja na pomorskom dobru. Kako su naveli, to pravo je u postupku pretvorbe pretvoreno u pravo vlasništva u skladu s mjerodavnim Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća. Tvrdili sukako su ih kupili u postupku privatizacije od Hrvatskog fonda za privatizaciju u skladu s mjerodavnim Zakonom o privatizaciji čime su stekli pravo vlasništva građenjem na lučkom području.
Uz to je ‘Tankerkomerc‘ tvrdio kako nije dužan Marinu predati u posjed dok mu država ne nadoknadi vrijednost ulaganja u lučko područje i infrastrukturu.
U daljnjem tijeku postupka država nije osporavala pravo na naplatu nužnih i korisnih troškova, no osporila je pravo zadržanja ili retencije posjeda luke navodeći da je ‘Tankerkomerc‘ nepošten posjednik jer je svjestan kako zadržava posjed luke godinama bez pravne osnove i ne plaćajući naknadu za gospodarsko iskorištavanje, odnosno koncesiju. Također je istaknuto kako prema zakonu nije moguće steći vlasništvo na zemljišnoj čestici pomorskog dobra građenjem.
Obrazloženo je kako je spor trajao dugo upravo zbog postupanja ‘Tankerkomerca‘ koji je luci pravno osporavao čak i status pomorskog dobra, te je tvrdio da je njezin vlasnik i na njoj zasnovao niz založnih prava za korist trećih vjerovnika.
Istaknuto je kako je ‘Tankerkomerc‘ unatoč pravomoćnim presudama kojima je utvrđen status pomorskog dobra i nezakonito stjecanje vlasništva, priredio ugovore o prodaji luke trećim osobama, nakon čega je nadležni državni odvjetnik ishodio privremenu mjeru zabrane raspolaganja lukom kako bi spriječio njezino otuđenje.
U zaključku se pak navodi kako su svi postupci o navodnom vlasništvu ‘Tankerkomerca‘ na zemljišnim česticama lučkog područja kočili provedbu postupka dodjele koncesije dok se pravomoćno ne odluči o statusu pomorskog dobra što su osporavali.