Ribarstvo na Jadranu će ili biti održivo, ili ga neće biti, poručuje Šime Mršić, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, najavljujući konferenciju “Održivo ribarstvo i akvakultura”, koja se, u organizaciji Hanza Medije i podršku Ministarstva poljoprivrede, Zadarske županije, Grada Zadra, Hrvatske gospodarske komore i tvrtke “Cromaris”, u srijedu održava u Zadru.
Mršić je podrijetlom iz Biograda, a kao diplomirani inženjer agronomije u Ministarstvu je zadužen za vođenje triju velikih i zahtjevnih sektora: Uprave za ribarstvo, Uprave za šumarstvo, lovstvo i drvnu industrija te Uprave za veterinu i sigurnost hrane.
Gospodine Mršiću, može li se reći da je hrvatski model ribarstva održiv ili bi ga takvim tek trebalo učiniti? Kako vi ocjenjujete današnje stanje ribarstva na Jadranu?
– Regulacija ribolova u RH provodi se kontrolom ribolovnih napora. To prije svega znači kontrolom ograničenja u korištenju pojedinih ribolovnih alata, broja plovila, njihove veličine i kapaciteta, te količine određenih alata, ali i prostorne i vremenske regulacije korištenja ribolovnih alata. Takav regulacijski sustav, posebno prostorni i vremenski, unapređuje se iz godine u godinu. Vrlo je važno napomenuti da se regulacijski sustav temelji na znanstvenim istraživanjima. Odnosno praćenju stanja u moru, što znači da se prostorne i vremenske zadatosti prilagođavaju područjima i razdobljima mrijesta pojedinih vrsta. Isto tako, sve više pažnje posvećuje se zaštiti područja na kojima se primijeti pojava nedorasle ribe. Ovaj sustav je izrazito kompleksan i zahtijeva stalne sustave monitoringa, međutim, iskustvo iz proteklih godina govori nam da može biti itekako učinkovit.
Isto tako, napomenuo bih da se ulaskom u EU u Hrvatskoj primjenjuje zajednička ribarska politika te Hrvatska aktivno sudjeluje u donošenju mjera upravljanja i na europskoj i na regionalnoj razini.
Je li Hrvatska uspostavila model održivog ribarstva?
– Hrvatsko ribarstvo ide prema održivom ribarstvu jer bez održivog ribarstva neće uopće biti ribarstva.
Što to znači, koliko smo daleko od zacrtanih ciljeva?
– Sadašnji trendovi i aktivnosti Ministarstva poljoprivrede već sada idu k održivom ribarstvu. Spomenuo bih samo jedan primjer, zaštitu Jabučke kotline, gdje je uspostavljen trajni režim održivoga gospodarenja, što se ispostavilo kao vrlo bitna i značajna odluka. Naime, znanstveni monitorinzi potvrdili su da su tamo uočeni pozitivni pomaci u smislu brojnosti i strukture populacija ključnih vrsta na tom području, a tu prije svega mislim na oslića i škampa, što nam govori da se ribarski fond može brzo obnoviti, ali samo održivim upravljanjem i monitoringom.
Kojim instrumentima Ministarstvo raspolaže za poticanje održivog ribarstva? Postoji li sustav za provođenje mjera održivog razvoja?
– Sustav postoji, a u njemu je, smatram, najbitnija svijest kod ribara. Oni su doista postali svjesni da neće biti ribarstva na Jadranu ako ne gospodare resursom na održivi način. Naravno, postoje i financijski instrumenti iz Operativnog programa za pomorstvo i ribarstvo kojima potičemo ribare. Podsjetit ću da smo iz tog fonda financirali 420 dana privremene obustave ribolova s ciljem zaštite morskih resursa. Privremene obustave su ciljane, u razdoblju mrijesta i rasta ribe, kako bismo osigurali dugoročnu održivost ribolova s njegova biološkog aspekta.
Kako Ministarstvo financijski pomaže ribarski sektor?
– Kontinuirana financijska potpora daje se cjelokupnom sektoru, koji uključuje i ulovni sektor, sektor akvakulture te sektor prerade proizvoda ribarstva i akvakulture, a sve to u cilju osiguravanja likvidnosti za daljnje poslovanje te očuvanje radnih mjesta. Navedene potpore uključuju državne potpore i potpore putem Operativnoga programa za pomorstvo i ribarstvo. Iznos isplaćenih državnih potpora na godišnjoj razini iznosi više od 50 milijuna kuna, a potporom su obuhvaćeni svi sektori ribarstva, od gospodarskog ribolova na moru, akvakulture i prerade proizvoda ribarstva i akvakulture te lokalnih akcijskih skupina u ribarstvu (FLAG-ova).
Operativni program za pomorstvo i ribarstvo Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2014. – 2020. jedinstveni je dokument koji sadržava prioritete i ciljeve koji se trebaju ostvariti uz pomoć mjera strukturne politike u ribarstvu sufinanciranih sredstvima potpore iz EFPR-a. Financira se kroz Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), u iznosu od 345 milijuna eura. Do sada je kroz ovaj Operativni program ugovoreno više od 2,6 milijardi kuna (102 posto ukupne financijske alokacije) te je isplaćeno više od 1,4 milijarde kuna (52 posto).
Dodatno, radi jačanja otpornosti i održivosti ribara, proizvođača i prerađivača u sektoru ribarstva i akvakulture za vrijeme trajanja kriznih situacija, za mjere ublažavanja posljedica pandemije COVID-19 za 2020., 2021., i 2022. godinu, iz Operativnog programa te kroz državnu potporu iz državnog proračuna Republike Hrvatske ukupno će se isplatiti gotovo 250 milijuna kuna. I najnovijim, jesenskim paketom mjera ove Vlade predviđena su značajna sredstva za pomoć sektorima ribarstva i akvakulture.
Zadarska županija je najsnažnija ribarska županija na obali po izlovu i uzgoju bijele i plave ribe, po registriranoj ribarskoj floti te sjedištima najvećih domaćih tvrtki za uzgoj i preradu morske ribe. Razvija li se ribarstvo u Zadarskoj županiji u skladu s principima održivog ribarstva?
– Kad gledamo pozitivne gospodarske aspekte, uvijek se volimo pohvaliti da je Zadarska županija najribarskija županija. Međutim, ukupni ribolov ne odnosi se samo na razinu Zadarske županije jer ribari iz Zadarske županije love po cijelom Jadranu. Ribari iz Zadarske županije ponašaju se u skladu s mjerama održivog ribarstva i možda su najdalje otišli u smjeru uspostave održivog ribarstva. Tako je i kad je u pitanju akvakultura. Svjesni smo činjenice da je naš Jadran poluzatvoreni sustav i da je vrlo osjetljiv kad je u pitanju flora i fauna, poglavito u kontekstu klimatskih promjena. Svjesni smo činjenice da će u slučaju povećanja zagrijavanja doći do promjena i flore i faune, možda i dolaska nekih neželjenih invanzivnih vrsta. Osim toga, ustanovljena uzgajališta podliježu brojnim studijama zaštite utjecaja na okoliš te njihove održivosti.
Kroz Operativni program za pomorstvo i ribarstvo nastojimo potaknuti stvaranje dodatne vrijednosti na proizvode ribarstva i akvakulture kako bismo s manjom količinom primarnog proizvoda dosegnuli viši financijski efekt.
Drugim riječima, postoji prostor za povećanje broja uzgajališta i količina ribe, no gdje je “plafon”?
– Sigurno je da će se ići u smjeru povećanja kapaciteta u akvakulturi, ali ne drastično puno. Ako usporedimo razdoblje od 2016. sa sadašnjim stanjem, imamo rast proizvoda marikulture gotovo za 50 posto. Cilj novog Operativnog programa je podizanje dodatne vrijednosti, da što manje prodajemo primarni proizvod, a što više ugrađujemo sati znanja u proizvode i tako kompenziramo financijski efekt.
Tako bismo povećanjem kvalitete proizvoda kompenzirali manje proizvodne količine u akvakulturi u odnosu na konkurentne zemlje?
– Tako je. Cilj je, primjerice, da ne izvozimo svježu srdelu, nego da je ovdje obradimo, recimo filetiramo, i tako podignemo dodatnu vrijednost proizvodu. Imamo dosta dobrih takvih primjera u Zadarskoj županiji, ali i cijeloj Hrvatskoj. Mislim da su ljudi svjesni što znači dodatna vrijednost, koliko se ulaganje u takve sadržaje isplati, te da većina ide u tom smjeru.
Naime, ribari i uzgajivači su itekako svjesni što znači ograničeni resursi. Mi na mjesečnoj razini imamo sastanke sa svim podsektorima u sektoru ribarstva na kojima se jasno komuniciraju želje, ali prije svega mogućnosti razvoja sektora.
Udio ribarskog sektora u nacionalnom BDP-u možda nije velik, ali u priobalnim mjestima i županijama je značajan čimbenik gospodarske stabilnosti. Može li ribarstvo biti poticatelj nacionalnoga gospodarskog rasta?
– Kod donošenja mjera upravljanja u sektoru uvijek se ide u smjeru uspostave održivog ribolova u svim segmentima. Tu bih istaknuo i uvažavanje socioekonomskih prilika, odnosno omogućavanja da se uz mjere uspostave održivog ribarstva sačuva i ribarski sektor. Koji je bez obzira na udio u BDP-u vrlo bitan za priobalne ruralne zajednice.
Kada su u pitanju resursi, svi prirodni resursi su ograničeni, pogotovo resursi iz mora, kojima odgovorno i promišljeno upravljamo. Tu bih prije svega istaknuo važnost suradnje sa znanstvenom zajednicom. Uspostava održivog ribarstva je dugoročan proces, a iz znanstvenih istraživanja nastojimo izvući najbolje podatke, odnosno pouke u kojem smjeru treba razvijati naše ribarstvo. Ne srljamo, nego se doista radi detaljno i takav način rada pokazuje se uspješnim kroz promjenu stanja na terenu, ali i među ribarima i u akvakulturi. Komunikacija među svim akterima u sektoru je vrlo dobra u oba smjera.
Koliko vrijedi hrvatska ribarska industrija?
– Vlada Republike Hrvatske je ribarstvo i akvakulturu proglasila strateškom granom gospodarstva, što govori o velikoj važnosti ove djelatnosti za cjelokupno gospodarstvo. Unatoč prošlim godinama obilježenim pandemijom i tržišnim poremećajima, pokazatelji u sektoru ribarstva i akvakulture pokazuju i dalje pozitivne trendove. Već dulji niz godina Hrvatska bilježi pozitivan trend u vanjskotrgovinskoj bilanci proizvoda ribarstva u količini, a pogotovo u vrijednosti izvoza. Usporedbom 2021. godine i 2019. godine, izvoz je vrijednosno porastao za 31 posto.
Također, bilježimo i nastavak stalnog trenda rasta proizvodnje u akvakulturi i u 2021. godini. Proizvodnja u 2021. godini iznosila je više od 26.500 tona, dok je vrijednost te proizvodnje bila 1,19 milijardi kuna. U odnosu na 2016. godinu, proizvodnja u akvakulturi porasla je čak 53 posto u količini te 45 posto u vrijednosti.
Republika Hrvatska se s potrošnjom proizvoda ribarstva nalazi na sredini ljestvice potrošnje država EU-a. Vidljiva potrošnja proizvoda ribarstva i akvakulture po glavi stanovnika (per capita) u Republici Hrvatskoj iznosila je u 2020. godini 19,30 kg po glavi stanovnika, dok je u 2018. godini iznosila 18,06 kg, te 2019. godine 20,02 kg po glavi stanovnika.
Veći morski ulov
Što se tiče gospodarskog ribolova na moru, u 2021. godini vrijednost prve prodaje proizvoda ribarstva iz morskog ribarstva je neznatno niža (-3 posto) u odnosu na prethodnu 2020. godinu, te iznosi 392.061.274,77 kuna, što na prodanu količinu od 59.304.455,92 kilograma daje najveću prosječnu vrijednost proizvoda ribarstva u prvoj prodaji (6,61 kn/kg). Prosječna vrijednost proizvoda ribarstva (morski ulov) prema trenutačnim podacima za 2022. godinu iznosi 9,4 kune, što je povećanje od 42 posto u prvih šest mjeseci ove godine. •