Ustavni sud RH odbio je tužbu u kojoj su se zadarski Narodni muzej i ravnateljica Renata Peroš žalili kako u postupku na Prekršajnom sudu u Zadru nije utvrđen stupanj njihove krivnje u slučaju zapošljavanja Davida Ricova na mjesto koordinatora poslova Malog arsenala. Navodeći kako u postupku na zadarskom sudu, gdje su proglašeni krivima, nije utvrđeno s kojim oblikom krivnje su postupali, smatraju da im je time povrijeđena pretpostavka nedužnosti i pravo na pošteno suđenje.
Suprotno navodima Renate Peroš, Ustavni sud, je međutim, primijetio da je prvostupanjski sud već dao iscrpno obrazloženje za svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza. U presudi Prekršajnog suda u Zadru koju citira navodi kako je 'za počinjenje prekršaja, u pravilu, pa i kod predmetnog prekršaja, dostatan nehaj kao stupanj krivnje, pa stoga nije bilo potrebno posebno obrazlagati stupanj krivnje okrivljenika. Stoga je, navodi se u presudi zadarskog suda, neosnovan navod muzeja i Peroš da su u najmanju ruku postupali u krajnjoj nuždi, budući su kao poslodavac i odgovorna osoba poslodavca, bili dužni postupati sukladno odredbama koje reguliraju radnopravni odnos, koji je u konkretnom slučaju ostvaren."
U svibnju 2018. pravomoćnom presudom Visokog Prekršajnog suda RH Narodni muzej i Peroš novčano su kažnjeni zbog pogrešaka kod zapošljavanja Davida Ricova na poslovima koordinatora poslova Malog Arsenala, spomenika iz 13.stoljeća, koji je obnovljen 2017.godine kada je predan na upravljanje Narodnom muzeju Zadar. Točno deset dana nakon što je predan muzeju Peroš je na mjesto koordinatora poslova Malog arsenala zaposlila Ricova, koji inače pjeva, a po struci je konobar.
Narodni muzej i Peroš na sudu su proglašeni krivima što je David Ricov radio 'bez papira' na mjestu koordinatora poslova, dežurstva, upućivanja posjetitelja iz Malog Arsenala u sve Odjele Narodnog muzeja Zadar, upoznavanja posjetitelja s načinom skidanja aplikacija i s ostalom multimedijom, te dijeljenja promotivnog materijala.
S radom je započeo d 10. svibnja 2017. i u kontinuitetu radio do 9. rujna 2017., a da ga muzej i Peroš nisu prijavili na obavezno mirovinsko osiguranje najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. Nisu ni u zakonskom roku podnijeli podatke o početku mirovinskog osiguranja, izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na obvezno zdravstveno osiguranje u zakonskom roku.
Visoki prekršajni sud je u studenom 2018. potvrdio presudu nižeg suda po kojoj su NMZ i Peroš proglašeni krivima, te je kazna NMZ-u bila 72 tisuće kuna, a ravnateljici Peroš 9.600 kuna..
- U ovom predmetu podnositeljica Renata Peroš niti tvrdi da su neki javni dužnosnici dali izjave koje bi sadržavale mišljenje da je kriva za predmetne prekršaje prije nego je za njih bila osuđena niti tvrdi da je takvo mišljenje sadržano u nekim drugim odlukama. Prigovor podnositeljice o povredi pretpostavke nedužnosti svodi se na navode da nije utvrđen oblik njezine krivnje. Međutim, argumenti podnositeljice u tom smislu svode se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i arbitrarnu ocjenu dokaza, a što ne može dovesti u pitanje poštovanje pretpostavke nedužnosti, osobito imajući u vidu naprijed navedeni zaključak Ustavnog suda da činjenična utvrđenja sudova i njihova ocjena dokaza nisu arbitrarni – navodi se u obrazloženju presude Ustavnog suda RH. Dodaje se i kako Narodni muzej Zadar čiji je osnivač jedinica područne samouprave, ne može biti nositelj zaštite ustavnih prava i nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ove ustavne tužbe.