Na naš tekst PRIČA ZA USKOK Ilirija i Biograd u borbi za zemljište od 25 milijuna eura: Vrhovni sud ukinuo presude u korist Ilirije! Ključan dokument nestao na Općinskom sudu!, regirao je pravni zastupnik Ilirije d.d., odvjetnik Branimir Zorica:
"Budući da ste me 18. siječnja 2022. g nazvali i tražili komentar vezano za revizijsku odluku u sporu Grada Biograda na Moru i Ilirije d.d. Biograd na Moru – teniski tereni, kako prvo želim kazati kako ste moju izjavu vrlo korektno prenijeli, i zbog toga doista nemam razloga ništa napisati. Međutim, kada se pročita članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 19. siječnja 2022., ili na portalima „Zadarski hr“ i „Jutarnji list“, onda sam kao punomoćnik društva Ilirija d.d. naprosto prinuđen reagirati i napisati ovaj dopis, i to ne samo u smislu odredbi Zakona o medijima, već kako biste i Vi i vaši čitatelji znali točno o čemu se u konkretnom slučaju radi. Pri tome se mora znati kako je Ilirija d.d. javno trgovačko društvo, čije dionice kotiraju na Zagrebačkoj burzi, odnosno uređenom tržištu kapitala i podliježe strogim pravilima objave svih relevantnih informacija od značaja za investicijsku javnost, ne samo po propisima Republike Hrvatske već Europske unije.
Pođimo redoslijedom:
- Nekretnina koja je predmet vašeg interesa je u tzv. novoj izmjeri nosila oznaku kat. čest. 2332, površine 48.705 m2, i radi se o izgrađenom i namjeni privedenom Tenis centru u Biogradu na Moru u vlasništvu Ilirije d.d.. Dakle ne „gotovo 50 hektara“ ili „svih 48 hektara“, kako na više mjesta navodite, već 48.705 m2., odnosno 4,87 Ha. Jedan hektar ima 10.000 m2, to valjda nije sporno;
- Sporno zemljište se nije „našlo u vlasništvu Ilirije“ već je stečeno u vlasništvo na zakonit način. Dakle, ista nekretnina, kao neizgrađeno građevinsko zemljište, je 30.03.1988. god. od strane Skupštine općine Biograd na moru dodijeljeno na trajno korištenje predniku Ilirije d.d., i to radi gradnje kompleksa teniskih igrališta i pripadajućih objekata. Društveno poduzeće Ilirija je izgradilo prije Domovinskog rata, dakle već do 1990. god., 20 teniskih terena, jedan teren centralni, sa svlačionicama i ugostiteljskim objektom, naravno i pratećim sadržajima cestama i parkirališnim prostorom i kompletnom infrastrukturom, vodom, odvodnjom, rasvjetom, elektrifikacijom, stazama i sličnim sadržajima. Dakle i prije roka od tri godine u kojem je trebala izgraditi Tenis centar.
- Ista nekretnina, u naravi izgrađeni objekt Teniskog centra je zatim u postupku pretvorbe Društvenog poduzeća „Ilirija“ procijenjen i u cijelosti unesena u temeljni kapital društva. Hrvatski fonda za privatizaciju je donio 18. studenog 1993.god. Rješenje o davanju suglasnosti na provedbu pretvorbe Ilirije u kojem je razumljivo i Teniski centar i to uredno iskazan i procijenjen u cijelosti i unesen u temeljni kapital društva Ilirija d.d. I u kasnijim postupcima Hrvatski fonda za privatizaciju (Rješenje od 12. srpnja 1996. god. i Zaključak od 26. ožujka 1997. god. Hrvatskog fonda za privatizaciju samo to dodatno i potvrđuju) kako je predmetna nekretnina u "cijeloj svojoj površini procijenjena u temeljni kapital Ilirije d.d. Biograd na Moru, pa stoga ne bi bilo sporno da je navedena nekretnina vlasništvo te pravne osobe";
- Štoviše, Mišljenjem Državnog ureda za reviziju o postupcima pretvorbe i privatizacije Ilirije d.d. od 4. travnja 2002.g., utvrđeno je kako "ne postoje nepravilnosti u postupku pretvorbe koje bi značajno utjecale na zakonitost provedbe tog istog postupka", te da "su postupci pretvorbe i privatizacije Ilirije d.d. provedeni u skladu sa zakonskim propisima". Usputno se ističe kako je Ilirija d.d. bila među prvih 100 društava u postupku revizije pretvorbe i privatizacije. Samo tri društva dobila su pozitivno mišljenje od njih 100. Ilirija d.d. Biograd na Moru je bila jedno od ta tri društva;
- Dakle Ilirija d.d. je temeljem prednjih isprava i dokumenata, sukladno Zakonu o pretvorbi i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, upisana kao vlasnik u zemljišne knjige sredinom 90-tih godina kako Teniskog centa, tako cjelokupnog objekta s građevinskim zemljištem ukupne površine 48.705 m2 odnosno 4,87 ha;
- No problem nastaje onog trenutka kada počinje postupak obnove zemljišnih knjiga u k.o. Biograd na Moru, odnosno 2006. god., kada ondašnja sudska savjetnica, a sada zaposlenica „obavještajca“, donosi po načelu „pravičnosti“ rješenje kojim mijenja upis u staroj zemljišnoj knjizi i oduzima suvlasnički udio od ½ dijela Iliriji d.d. Biograd na Moru nad cjelokupnim objektom i zemljištem Teniskog centa, te upisuje kao suvlasnika za isti udio Grad Biograd na Moru. Temeljem čega, ne želim špekulirati, ali pokušajte sami dokučiti.
- Nakon toga kreću sporovi, prigovori, tužbe, zatim je donesena presuda Trgovačkog suda u Zadru, koja razrješava spor, da bi nakon pet i pol godina revizijskom odlukom ponovno se probudila „stara vatra“. Da bih bio jasniji, Ilirija d.d. je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, u tzv. Staroj zemljišnoj knjizi. U postupku obnove i formiranja nove zemljišne knjige, bez ikakve isprave, briše se suvlasništvo za 1/ 2 dijela s Ilirije d.d. Biograd na Moru, upisuje se po prvi puta Grad Biograd na Moru, nakon čega se vode sporovi da bi se u konačnici Ilirija ponovno upisala kao vlasnik za cijelo iste nekretnine, temeljem presude Trgovačkog suda u Zadru, iz 2012. god. odnosno pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 19. travnja 2016. god. koja presuda je sada, nakon gotovo šest godina od pravomoćnosti, temeljem revizijske odluke Vrhovnog suda RH, ukinuta.
- Razlog ukidanja jest okolnost da Vrhovni sud RH prihvaća stajalište Grada Biograda na Moru da činjenica prestanka prava korištenja se može utvrditi i u parničnom postupku, odnosno da „do prestanka prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta moglo je doći po samom zakonu u okolnostima kada korisnik nije u određenom roku izgradio predviđenu građevinu ili nije na njoj izveo znatnije radove“. Dakle, to je stav Vrhovnog suda koji je takav kakav jest, a zapravo, suštinski, ispada kako Republika Hrvatska, nije u stanju niti nakon 30 godina pravnoj osobi koja je nešto kupila u postupku pretvorbe, jamčiti da je to njezino vlasništvo, no takav stav mi naprosto moramo prihvatiti. Pri tome Vrhovni sud nije ulazio u pitanje je li doista prednik Ilirije d.d. Biograd na Moru bilo što na predmetnom zemljištu izgradio u roku od tri godine od dana dodjele zemljišta na korištenje, već je samo problem postavio na potpuno hipotetski način;
- Međutim, iako Vrhovni sud RH kaže da je pravo korištenja moglo prestati ako na tom zemljištu nisu izvedeni radovi, i to znatniji radovi, te iako se na naslovnici „Zadarski hr“ nalazi slika 20 teniskih terena s pratećim objektima (po tim panoramskim fotografijama uostalom je Biograd na Moru i prepoznatljiv 33 godine), Gradonačelnik ima obraza pamfletirati kako je ovakva odluka samo logičan slijed njegove borbe za zaštitu zemljišta koje je vlasništvo građana Biograda na Moru. Sad , meni je osobno jasno da Gradonačelnik nikada nije bio na teniskim terenima, jer ga taj sport ne zanima, ali ima li i jednog ozbiljnog građanina Grada Biograda na Moru koji može kazati da teniski tereni prije Domovinskog rata nisu izgrađeni, i da nisu i danas, u bitnome, isti kao što su i bili pred 34 ili 33 godine.
- Cilj je gradonačelnika, što jasno kazuje u nastavku svojeg pamfleta, da ovo zemljište Iliriji d.d. naplati i to 25 milijuna eura. Pri tome se zaboravlja da je Ilirija d.d. Biograd na Moru to zemljište davno kupila, u postupku pretvorbe, i da Grad Biograd na Moru s time ne može, niti je ikada mogao imati, bilo kakve veze;
- Posebno iritira kada se želi implicite navesti kako Ilirija ima nekakve veze sa skrivanjem spisa, s njihovim uništavanjem. Da je punomoćnik Grada Biograda na Moru bio barem malo dobronamjeran, onda bi novinaru pokazao na što se odnosi to rješenje iz 1996. g., što je u tom rješenju utvrđeno, i što je kasnije s tim rješenjem bilo. Dakle, rješenje u bitnome se odnosi na jedno sasvim drugo zemljište, o kojem se također vodi sudski spor, zvano „Dražica“, i koje u pretežitom dijelu nije uneseno u temeljni kapital Ilirije d.d. Biograd na Moru, upravo stoga što na njemu nisu izvedeni radovi osim onih koji su izvedeni. To je razlog što je pretvorba izvršena kako je izvršena, revidirana tri puta, i nikada, ali nikada i nitko nije utvrdio niti najmanju pogrešku u tom postupku. Ako sada stvar rezimiramo, iz gore navedenog nedvojbeno proizlazi, i to:
- Ilirija d.d. Biograd na Moru je predmetnu nekretninu stekla u vlasništvo temeljem pretvorbe i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
- Ista nekretnina je bila dodijeljena na korištenje predniku Ilirije d.d. Biograd na Moru, koji je na tom zemljištu izgradio teniska igrališta, u koju svrhu mu je zemljište i dano na korištenje, i to još 1988.godine
- Zemljište, zajedno s teniskim igralištima i pratećim objektima, procijenjeno je u postupku pretvorbe i plaćeno
- Grad Biograd na Moru je nekoliko godina , po provedbi postupka obnove zemljišnih knjiga, bio upisan, potpuno nezakonito kao suvlasnik iste nekretnine, zbog čega se ovaj spor i vodi
- Vrhovni sud RH je kazao kako pravo korištenja ex lege može prestati ako na zemljištu nisu izvedeni znatniji radovi, a ako znamo da je dodjela izvršena radi izgradnje kompleksa teniskih igrališta…treba li još što tome dodati (u prilogu se dostavlja rješenje Skupštine općine Biograd na Moru od 30. 03. 1988. godine).
Odvjetnik Branimir Zorica kao punomoćnik Ilirija d.d. Biograd na Moru
