Vijest da će Hrvatska, zahvaljujući plodonosnom turizmu ipak izbjeći recesiju, malo znači "običnom čovi". Važniji mu je podatak da je ovdje medijalna plaća jedva 900 eura, što znači da pola zaposlenih prima manje, a pola - više od toga iznosa. Prosječna neto plaća je tek sto eura veća.
Dakle, negdje oko 750 tisuća ljudi ima manje od tih famoznih "iljadu" eura, pa ti živi. Mogu li građani s tako niskim primanjima priuštiti ljetovanje na moru? Teško.
Oni koji ljetuju kod rodbine ili imaju bilo kakvu kućicu uz more ili nedaleko od obale, snaći će se, no i takvih je, s obzirom da se danas na Jadranu "renta" svaka šupa, sve manje.
Koliko minimalno treba izdvojiti za odmor na moru kada je u pitanju četveročlana obitelj iz Hrvatske?
- U predsezoni i posezoni apartman za četveročlanu obitelj u Dalmaciji može se naći za šezdeset eura po danu. Zapravo, ove su godine cijene niže u odnosu na lani jer se ponuda enormno povećala, a ni vrijeme ne ide na ruku privatnim iznajmljivačima i hotelijerima. Također, na zadarskom području manje je gostiju i zbog manjeg broja linija Ryanaira, pa svi ti faktori utječu na cijenu smještaja - kaže Daniel Radeta, čelni čovjek udruge koja okuplja zadarske iznajmljivače.
Tri skupa mjeseca
To što ćete smještaj platiti otprilike 450 eura za sedam dana, jer na tu cijenu treba dodati i turističke takse, ne znači puno ako se ne možete kupati, a ovoga travnja more još nije za "potoćat" se. Restorani su, bez obzira na vrijeme godine, postali preskupi za obitelji s prosječnim hrvatskim plaćama. Izlazak na pizzu roditelja s klincima stajat će vas oko pedeset eura. Nažalost, ni to ne može priuštiti svatko.
Što je onda s glavnom turističkom sezonom? Može li obitelj od dvoje odraslih i dvoje djece iz Slavonije, s Korduna i Banije, Like..., priuštiti sedam dana kupanja u srpnju i kolovozu, kad je more najtoplije, a šušur u primorskim mjestima najveći? I to tako da zaboravi smještaj u hotelima i izvanpansionsku potrošnju: izlaske na večere, izlete, odlaske u muzeje, na koncerte, u kino...
- U glavnoj sezoni apartman za četvero u Dalmaciji minimalno ćete platiti 80 eura po danu. I to, recimo, na Viru, gdje je takvog smještaja zaista puno. U Zadru je to već nemoguće po tim cijenama, a o otocima da i ne govorimo jer tu onda treba još dodati troškove prijevoza, a oni znaju biti enormni.
Osim toga, tamo gdje je ponuda još manja od potražnje, kao što je, recimo, na Visu, i smještaj je jako skup. Znači, to za našu prosječnu obitelj jednostavno postaje nedohvatljivo. Znanstvena fantastika. I to je naša stvarnost.
Inflacija je napravila svoje, pa ne samo da ljudima iz unutrašnjosti nije lako doći na more, već i mi koji živimo u Dalmaciji, Istri, na Kvarneru, postajemo turisti u vlastitim gradovima i mjestima. Cijene ljeti divljaju; od parkinga i kave, do bilo kakvog izlaska u kafić ili restoran. Zapravo, ta tri ljetna mjeseca mi uz more živimo kao da smo u Beču ili Münchenu, a imamo hrvatske plaće - konstatira Radeta.
Naš sugovornik nije bezveze naveo Vir. On je godinama, zbog velikog broja vikendica koje su u međuvremenu legalizirane i pretvorene u apartmane, rekorder po broju domaćih gostiju. Blizu je gostima iz unutrašnjosti, a i cjenovno puno prihvatljiviji od drugih, sličnih destinacija.
Ispada da je tisuću eura ili prosječna hrvatska plaća minimalno što bi četveročlana obitelj trebala izdvojiti za sedmodnevno ljetovanje. Time bi platili smještaj oko 600 eura, pokrili troškove goriva ili autobusnih karti, i još bi im ostalo tek za koju kavu ili sladoled. Shvatili ste; hranu bi trebali ponijeti sa sobom i spremati je kao što to rade i kod kuće. No je li moguće ljudima s prosječnim primanjima uštedjeti tih tisuću eura?
Skromnija ponuda
- Nažalost, to je mnogima ovdje znanstvena fantastika. Mi živimo paralelnu stvarnost. Dio smo Europske unije, ušli smo u Schengen i prešli na euro, a plaće su nam i dalje bijedne, i što se tiče životnog standarda, jako zaostajemo za drugim zemljama Europske unije - veli Radeta i poentira: "Dakle, s jedne strane prilagodili smo našu ponudu strancima koji imaju dublji džep od nas samih, a s druge mi to ovdje ne možemo pratiti. Vrtimo se u začaranom krugu".
Domaći ljudi prosječnog standarda teško mogu priuštiti ljetovanje u Dubrovniku, na Hvaru, Visu, Opatiji, Rovinju, Splitu... Oni su "osuđeni" na mjesta poput spomenutog Vira, Čiova, Rogoznice ili Makarske rivijere, gdje se upornim pretraživanjem na internetu može pronaći smještaj za koliko-toliko prihvatljivu cijenu.
Osim toga, tu je i ugostiteljska ponuda nešto skromnija, manje je skupih restorana te četvero može večerati za cijenu ispod sto eura, a ni parking se ne plaća kao svetog Petra kajgana.
Kad su već hotelijeri, ugostitelji i vlasnici apartmana povećali cijene u sezoni ne bi nadoknadili gubitke zbog galopirajuće inflacije, je li barem država u tom smislu obzirnija? Poštuje li Vlada činjenicu da naši ljudi zarađuju mizerno u odnosu na građane iz zapadne Europe?
- Ne. I ona se ponaša na isti način. Uzmimo primjer Nacionalnog parka Plitvička jezera. Naši ga ljudi mogu posjetiti eventualno do travnja, kada je cijena karata podnošljiva, a kad ona ljeti dosegne 300 kuna, to je skupo i ljudima iz Slavonije i nama iz Dalmacije, svejedno je, dakle, iz kojeg kraja u Hrvatskoj dolazite. Znači, i država je u sezoni svoju ponudu prilagodila strancima, a ne domaćem čovjeku.
Stranci kupuju kuće
A, stranaca će ovdje biti sve više. Ove godine očekuje se rast noćenja za 5,2 posto u odnosu na lani ili ukupno oko 110,3 milijuna noćenja, što bi značilo da će biti oboren rekord iz 2019. godine. Osim toga, treba imati na umu da je prošle godine 13.200 stranih državljana kupilo nekretnine u Hrvatskoj. Treba li podcrtavati da se radi mahom o kućama i apartmanima na Jadranu?
Dakle, nakon deset godina života u Europskoj uniji nismo dosegnuli standard EU-a, ali se zato sigurno približavamo cijenama u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji... Može li se i hoće li se ikada smanjiti razlika između zemalja EU-a koje voze različitim brzinama?