Petnaest minuta snimao rotor i došao do frapantnih podataka: 80 posto vozača ne daje žmigavce u rotoru, stranci 58 posto, a najgori su - taksisti!

Bilo je potrebno 10-ak sati truda, kamera na jednom rotoru u Zadru i petnaestak minuta snimanja, da bi se došlo do frapantnih podataka i statistike neuključivanja žmigavaca prilikom izlaska vozila iz rotora.

Kao što to svaki vozač zna, prednost ima vozilo koje se nalazi u rotoru, dok ostali na ulazak u rotor čekaju njegov prolazak. Ukoliko vozač daje svjetlosnu obavijest ostalima kad namjerava izići iz rotora, uključivanje drugih sudionika je lako, ali ako žmigavac ne daje, svi čekaju kad će proći pored njih, odnosno izići iz rotora, bez obavijesti. I tada rotor zapravo i nema puno smisla, jer na prilazima umjesto kružnog toka dolazi do - zastoja.

Jure Miskovic/Cropix

Slobodan Kos, profesionalni vozač autobusa iz Zadra, prevalio je do sada milijune kilometara kao profesionalac za volanom. Trenutno vozi kamion dostave po Zadru. A vozeći neprestano razmišlja – o prometu. Pokušava dokučiti zašto se događaju problemi u prometu, često s teškim posljedicama i koji su uzrozi prometnih nesreća. Primijetio je da u Zadru mnogi vozači ne daju žmigavce prilikom kretanja unutar rotora. Zanimalo ga je koliko vozača to (ne) čini, ali i s kojima vozilima, jesu li češći domaći ili stranci, muškarci ili žene... Podaci su, kako napisasmo, frapantni.

Najčešći vozači koji ne daju žmigavce su taksisti, čak 93,33 posto. Domaći vozači češće ne daju žmigavce (86,92 posto), nego stranci (58,54 posto). Zadarski vozači pri tom drže prosjek od 85,57 posto. Ukupno, 80,12 posto vozača ne daje žmigavac u rotoru, od čega je podjednak udio muškaraca i žena vozača. Doduše pri tome treba uzeti u obzir da je evidentirano 150 muških vozača od kojih 120 ne uključuje žmigavce, te 21 žena od kojih 17 vozačica ne uključuje pokazivače smjera.

Jure Miskovic/Cropix

Urnebesni su i podaci prema porijeklu proizvođača vozila. Kod domaćih vozača najviše je evidentirano njemačkih vozila (80) čijih 87,50 posto ne daje žmigavac. Potom slijede francuska vozila (30) s postotkom od 88 posto, 16 „japanaca” s postotkom 86,67 posto, 13 čeških 91,67 posto, 10 talijanskih s postotkom 88 posto... Opet strše taxi vozila (15) s visokim postotkom od 93,33 posto, ustvari od 15 taksista samo je jedan dao žmigavac, a prošlo je čak i vozilo autoškole koje – nije dalo pokazivač smjera u rotoru! Kod stranaca su podaci ipak blaži, vlasnici njemačkih vozila iz inozemstva ne daju žmigavac u „samo” 62,5 posto slučajeva.

- Odmah da kažem da ovi podaci ipak nisu relevantni zbog premalog broja uzoraka. Za prave pokazatelje trebalo bi ipak obuhvatiti znatno veći broj vozila i vozača, te uključiti ostale gradove. Ali su ovi podaci indikativni, odnosno služe kao upozorenje i nama kao sudionicima u prometu kako se (ne) ponašati na cesti, ali i policiji na što obratiti pozornost i kako provesti analize što je ustvari vrlo jednostavno uz današnju tehnologiju. Trebalo bi uključiti i psihologe, sociologe i prometne stručnjake da se vidi uzrok ovakvih pojava, te kako preventivno djelovati da se sigurnost u prometu stvarno poboljša – kaže nam Slobodan Kos koji se odlučio svoje podatke podijeliti s nama jer mu se čini da su novinari za njih više zainteresirani od same policije.

Jure Miskovic/Cropix

- Bavim se iz hobija i ljubavi sa sigurnosti u prometu. Kad vozim 18-tonski kamion i dolazim na rotor, s lijeve mi strane nailaze vozila i svi skreću u Gaženicu. Deset auta za redom i nitko ne daje žmigavac, a ja trebam zaustaviti grdosiju od 18 tona, pa ga opet pokrenuti... A to traje. Napravim kolonu na tom rotoru jer se ne mogu uključiti s obzirom da ostali ne daju žmigavce. Meni je malo da mi jedan auto da žmigavac, trebaju dva da bi krenuo. To me potaknulo da napravim analizu koliko vozača ne daje žmigavac i većina – ne daje, kaže Kos koji je istraživanje obavio u subotu predvečer.

- Volio bih da ovi podaci dođu nekako i do MUP-a i da se aktivnim nadzorom koji uopće nije kompliciran djeluje na sigurnost prometa. Vožnja ne služi za relaksaciju već za prijevoz osoba i tereta između dvije točke. A više ljudi umre u prometu nego u ratovima. Sadašnja je situacija neodrživa i treba je mijenjati, a mi vozači trebamo krenuti – od sebe. U tom smislu ovu svoju analizu vidim kao jedan mali doprinos poboljšanju sigurnosti u prometu. Ali ovo je tek početak, zaključuje Kos.