Vijest da su petorica navijača zadarske navijačke skupine Tornado zbog poruke „Ubi Srbina, ubi Srbina, ubi, ubi, ubi Srbina“ oslobođeni optužbe zbog nastupanja zastare, predstavlja samo vrh ledenog brijega zastara koje su se akumulirale na Prekršajnom odjelu Općinskog suda u Zadru tijekom zadnje četiri godine.
Naime, od početak mandata predsjednika Marija Pešića 1. kolovoza 2020. pa do 3. srpnja 2024. zastara je nastupila u čak 968 prekršajnih predmeta!
Riječ je najčešće o prekršajima koji su kažnjivi novčanom ili zatvorskom kaznom iz domene prometa, narušavanja javnog reda i mira te prekršaja u gospodarstvu, no nastupom zastare kazne izostaju, a troškovi takvih postupaka padaju na teret Općinskog suda, odnosno državnog proračuna.
U razdoblju od 1. kolovoza 2020. do 23. siječnja 2024. godine, u mandatu predsjednika Pešića, riješeno je 23.029 prekršajnih predmeta, što je razmjerno puno, no zastara je nastupila za 876 predmeta.
U razdoblju od 23. siječnja do 3. srpnja ove godine, dakle nakon što je sudac Pešić suspendiran i smijenjen s mjesta predsjednika zbog istrage USKOK-a, a na njegovo mjesto je imenovana v.d. predsjednica Jadranka Nižić Peroš, riješeno je 3.385 predmeta, dok je zastarni rok nastupio za 92 predmeta.
Glasnogovornik Općinskog suda Davor Dubravica upozorava da se zastare prikazuju u periodu u kojem je napisano rješenje o zastari. Primjerice, ako je predmet pao u zastaru 1. srpnja 2023., a rješenje o zastari je napisano 1. srpnja 2024., sustav e-spis ga uvrštava u statistiku perioda za 2024. godinu jer je u tom periodu napisano rješenje, iako je realno zastario u ranijem periodu.
Zbog takvog načina evidencije ne može se precizno reći kada je najviše predmeta palo u zastaru jer bi svaki takav predmet trebalo zasebno pregledati i vidjeti što je dovelo do zastare.
- Zastarni rok u prekršajnim predmetima je tri godine u postupcima u kojima je izdan obvezni prekršajni nalog, što je u većini slučajeva, odnosno četiri godine u ostalim predmetima, što je relativno malo vremena, naglašava sudac Dubravica.
Podsjetimo, u namjeri da poveća učinkovitost rada suda, suspendirani predsjednik Pešić je u prvoj godini mandata odlučio Prekršajni odjel povezati s Kaznenim odjelom. Pritom je prekršajne suce prebacio na Parnični odjel, a prekršajne predmete je dodijelio u rad sudskim savjetnicima na bivšem Prekršajnom odjelu.
Suočeni s takvim eksperimentom, dio prekršajnih sudaca je otišao u prijevremenu mirovinu, neki su odlučili prekinuti sudačku karijeru, a oni koji su pred kraj karijere završili na parnicama, teško su se snalazili u rješavanju predmeta koje nikad nisu radili, što je pak stvaralo probleme i za stranke i njihove odvjetnike.
Slični su se problemi pojavili i s prekršajnim predmetima koji su većinom pali na teret sudskih savjetnika. Osim toga, brojna privođenja i dežurstva koja ima Prekršajni sud, nisu mogli raditi sudski savjetnici, pa je Pešić na tim poslovima angažirao kaznene suce. Novo opterećenje za kaznene suce dodatno je podiglo tenzije među zaposlenicima te stvorilo organizacijski kaos na Općinskom sudu kojeg je u tom periodu napustilo preko 50 sudskih službenika, zbog raznoraznih problema.
Iako je Pešić svoj eksperiment proveo uz suglasnost nadređenog Željka Đerđa, predsjednik Županijskog suda je kasnije priznao da je pogriješio kad je dao suglasnost Pešiću za takvu reformu. Unatoč kasnijem kajanju, spojeni Kazneni i Prekršajni odjel funkcionirao je tri godine, uz veliku cijenu za cijeli sudski kolektiv. Naime, čim je Jadranka Nižić Peroš imenovana za vršiteljicu dužnosti, odmah je poništila Pešićevu model i vratila stvari na tvorničke postavke. Izdvojila je Prekršajni odjel iz Kaznenog i prekršajne predmete vratila u ruke iskusnim prekršajnim sucima. Nekad ih je bilo 15, a danas ih je samo četiri. Suci duže u prosijeku oko 600, uglavnom težih predmeta, a u radu im pomaže i sedam sudskih savjetnika koji u prosijeku imaju oko 900, ali lakši predmeta, mađu kojima se posebno ističu prometne kazne putem kamera.
Što se tiče konkretnog predmeta zastare za navijače, prekršajna sutkinja Marija Stopfer Mišetić je morala odbiti optužbu jer je proteklo više od četiri godine od počinjenja prekršaja. Ona je predmet primila u rad u svibnju 2023. godine, a prekršaj je počinjen 9. ožujka 2019. godine, što znači da je zastara nastupila 9. ožujka 2023. godine, dva mjeseca prije nego što je sutkinja dobila predmet u rad.
- U postupku koji se vodio protiv petorice okrivljenika zbog prekršaja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, donesena je osuđujuća presuda protiv dvojice okrivljenih dok su preostala trojica okrivljenika oslobođena zbog nedostatka dokaza. Na takvu presudu se žalila PU zadarska pa je Visoki prekršajni sud RH presudu ukinuo i vratio na ponovni postupak. U daljnjem tijeku postupka nije mogla biti izvršena dostava okrivljenicima redovnim putem te je za dostavu angažirana i policija, a sudac koji je vodio postupak je otišao u mirovinu – objasnio nam je put do zastare glasnogovornik Dubravica.
Zadarska je policija teretila navijače za poticanje mržnje i nasilja na temelju nacionalne pripadnosti za incident koji se dogodio 9. ožujka 2019. godine oko 17.15 sati u košarkaškoj dvorani "Krešimir Ćosić“ tijekom utakmice između Zadra i Crvene zvezde. Navijači Tornada su na južnoj tribini pjevanjem pjesama i dobacivanjem poruka iskazivali i poticali na mržnju i nasilje na temelju nacionalne pripadnosti.
Za taj je prekršaj predviđena novčana kazna od 660 do 3310 eura ili kazna zatvora od najmanje 30 do najdulje 60 dana zatvora. Kako je u ovom slučaju nastupila zastara troškovi postupka pali su na teret proračunskih sredstava Općinskog suda u Zadru.
Koliko je propalo kazni u 968 zastarnih predmeta također je nemoguće odrediti. Iako su visine kazni definirane zakonom, suci ih nerijetko ili umanjuju zbog raznih okolnosti. U slučaju oslobađajućih presuda, trošak postupka pada na teret Općinskog suda. Ako u prosijeku uzmemo da je jedna takav postupak, s dva ročišta, bez korištenja vještaka, sud minimalno košta oko 50 eura, trošak od oko 50 tisuća eura za 968 predmeta u zastari možda nekome ne izgleda puno, ali se postavlja pitanje smisla takvih sankcija koje se ne provede, odnosno koje ne dostižu svoj cilj.
Kad bi taj segment sankcioniranja bio efikasniji, stručnjaci kažu da bi i broj prekršitelja zasigurno bio manji. Pogotovo onih u prometu koji se zastarama izvlače od ponekad ozbiljnih prekršaja, među kojima nisu rijetki i teški prometni recidivisti.