Zbog nesavjesnog liječenja pedijatra prim. dr. Darka Radmana, Opća bolnica Zadar dužna je isplatiti obitelji pokojnog Roka Begonje (7) iz Svetog Filipa i Jakova odštetu u visini milijun i 152 tisuće kuna s kamatama. Sutkinja Općinskog suda u Zadru Jadranka Nižić Peroš u prvostupanjskoj je presudi u potpunosti prihvatila odštetni zahtjev majke i oca te bake i djeda maloga Roka s kojima je živio pod istim krovom sve do kobnog 16. veljače 2015. kada je od posljedica šarlaha preminuo na odjelu Jedinice za intenzivno liječenje OB Zadar.
Nepravomoćnom odlukom bolnica je na ime naknade neimovinske i imovinske štete svakom roditelju dužna platiti 352 tisuće kuna plus kamate, a Rokovom djedu i baki po 115 tisuća kuna plus kamate. Sud je također prihvatio zahtjev Rokovog oca da bolnica snosi troškovi vezane uz sahranu od preko 43 tisuća kuna, a dužni su pokriti i sudske troškove obitelji Begonja u visini od 175 tisuća kuna.
Za liječnički nemar koji je doveo do smrti sedmogodišnjaka pedijatar Radman je prošle godine pravomoćno osuđen na godinu dana zatvora, ali je izdržavanje kazne uspio odgoditi zbog bolesti. Paralelno s kaznenim postupkom koji je državno odvjetništvo pokrenulo protiv dr. Radmana, obitelj Begonja je 19. veljače 2018. podnijela tužbu za naknadu štete protiv OB Zadar kao Radmanovog poslodavca. Upravo tu činjenicu pravni zastupnik bolnice, Odvjetnički ured Korljan iz Zadra, pokušao je osporiti pozivanjem na promašenu pasivnu legitimaciju, tvrdeći da je Radman, kao zaposlenik bolnice, pogrešku počinio radeći za Dom zdravlja Zadarske županije. Naime, četvrtog dana dječakove bolesti dr. Radman je primio malog Roka na kao dežurni pedijatar na hitnom odjelu zadarskog Doma zdravlja gdje je dežurao sukladno potpisanom ugovor između OB Zadar, Grada Zadra i Doma zdravlja Zadarske županije. Iako je Radman kao posuđeni liječnik popunjavao deficitarno radno mjesto zbog nedostatka kadra i za svoje dežurstvo je dobio naknadu od OB Zadar koju je kasnije refundirao Dom zdravlja, sutkinja nije prihvatila prigovor OB Zadar pozivajući se na činjenicu da je dr. Radman i kao posuđeni liječnik ipak bio zaposlenik OB Zadar.
Ali više od tog sporenja oko „pravog” Radmanovog poslodavca u presudi pažnju privlači mišljenje medicinskih vještaka Sveučilišta u Splitu koji su vještačili medicinsku dokumentaciju temeljem koje je u kaznenom postupku utvrđen propust dr. Radmana. Naime, branitelji OB Zadar nisu pristali da se medicinsko vještačenje iz kaznenog postupka, kojeg su izradili stručnjaci s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, prenese u postupak za odštetu, pa je sud naložio novo vještačenje. Novo vještačenje proveli su stručnjaci Medicinskog fakulteta iz Splita, dr. med. Joško Mrkić, dr. med. Ivo Ivić te dr. med. Marija Definis-Gojanović. Oni su međutim utvrdili da se „iz medicinske dokumentacije koja je nepotpuna ne može sa sigurnošću tvrditi da je dječak tijekom pregleda dr. Radmana imao ili da nije imao prisutne simptome i/ili znakove bolesti koji bi zahtijevali upućivanje na bolničko liječenje u tome trenutku”. Isto tako, zaključili su, da „nije moguće tvrditi da bi promjena terapije sukladno ISKRA smjernicama presudno utjecala na ishod bolesti, ali bi bila u skladu s dobrom medicinskom praksom. Stoga da se i ne može sa sigurnošću utvrditi postojanje uzročno–posljedične veze liječenja od strane dr. Radmana i ishoda liječenja”.
Vještačenje splitskih stručnjaka tako se našlo u koliziji s mišljenjem stručnjaka iz Zagreba jer nisu utvrdili izravnu uzročno-posljedičnu vezu između liječenja malog Roka od strane dr. Radmana i posljedica koje su bile kobne za život djeteta! Naprotiv, saslušani vještaci iz Splita u cijelosti su ostali kod nalaza i mišljenja jer „s obzirom na svoje dosadašnje iskustvo ne mogu biti uvjereni da bi i da je doktor Radman promijenio terapiju prilikom pregleda djeteta, moglo doći do bitnog utjecaja tako da ne dođe do smrtnog ishoda”. Štoviše, tvrde „da je terapija promijenjena unutar 24 sata da se ne može sa sigurnošću reći da bi došlo do povoljnijeg ishoda, međutim da je terapija promijenjena unutar 48 sati ili duže da bi tada ta vjerojatnost postojala”.
- Kod pokojnog Roka se dogodio toksični šok sindrom uzorkovan streptokokom te sepsa, a radi se o izuzetno teškoj bolesti koja napreduje jako brzo te je teško biti siguran da bi se kod takve bolesti promjenom terapije unutar 24 sata moglo postići drugačije stanje odnosno povoljan ishod – mišljenje je vještaka iz Splita.
Nadalje, prilikom pregleda pokojnog Roka dr. Radman je izostavio bilo kakvu relevantnu medicinsku dokumentaciju, osim par natuknica ispisanih na poleđini reklamnog letka, što su vještaci ocijenili protivno pravilima struke, no dr. Definis-Gojanović je navela „da možda bi, a možda i ne bi, postojala mogućnost da se kod Roka poboljša stanje da je doktor Radman odredio vađenje krvi ili RTG ili neki drugi pregled, međutim da bi tada imali bolji uvid u zdravstveno stanje djeteta”. Vještak dr. Ivić je naveo kako je dr. Radman „možda mogao, a možda i nije mogao” prevenirati nastanak komplikacija kod Roka u vidu upale pluća i drugih komplikacija. „Ne mogu reći da su komplikacije postojale prije nego li je dijete došlo na pregled kod doktora Radmana s obzirom na to da naknadno kod prijema u bolnicu rutinskim pregledom pluća nije postavljena sumnja na upalu”.
Međutim, kako je sud novo vještačenje naložio nakon što je postala pravomoćna presuda kojom je dr. Radman proglašen krivim, sutkinja Nižić Peroš je pravomoćnu presudu u potpunosti prihvatila i tako odbacila rezultate novog vještačenja kojeg je sama zatražila, a koji idu u prilog dr. Radmanu.
Upravo zbog toga, kako neslužbeno doznajemo, OB Zadar će sigurno uložiti žalbu na prvostupanjsku presudu, s posebnim naglaskom na novo vještačenje koje nemar dr. Radmana ne dovodi u izravnu vezu sa smrću maloga Roka, ali i zbog pogrešne pasivne legitimacije tužitelja, jer smatraju da za eventualnu štetu treba odgovarati Dom zdravlja, a ne zadarska bolnica.