Od ove školske godine u Zadru više ne postoji odjeljenje u strukovnoj školi u kojem bi se učenici tijekom dvije godine obrazovanja osposobili za šivanje.
- Ovo je prva godina od kad postoji škola da se nije javio nitko i školovanje za to zanimanje smo ukinuli. Točnije, ukinulo ga je resorno ministarstvo, s obzirom da niti jedan učenik nakon osmog razreda nije došao u našu školu upisati usmjerenje u kojem bi naučio šivati – kaže Marjana Bakmaz, ravnateljica zadarske Srednje škole primijenjene umjetnosti i dizajna. Da apsurd bude veći, ova škola je do prije nekoliko godina nosila ime Tekstilna škola i izučila je niz generacija vrsnih krojača.
- Žao mi je da nemamo taj smjer, nisam očekivala da se baš niti jedan učenik neće javiti. Ni do sada nije bila neka „navala“, ali svake godine upisivalo bi se petero ili šestero učenika, pa čak do deset. Ove godine baš niti jedan! To je bilo usmjerenje šivač koje traje samo dvije godine, ali kako mi imamo materijalne i kadrovske uvjete, oni su ostajali i treću godinu te bi zapravo završili za krojača – kaže ravnateljica Marjana Bakmaz, koja je na vrijeme prepoznala pad interesa za zanimanja koja je nudila Tekstilna škola, te ponudila potpuno nove programe, a i ime škole je promijenjeno. Škola je u Zadru vrlo popularna i sva upisna mjesta popunjena su već u ljetnom roku. Jedino se nitko nije javio tko bi šivao.
S druge strane, u Zadru ima podosta krojačkih obrta, iako mnogi od njih najviše rade popravke odjeće, a manje se bave krojenjem i šivanjem.
- Meni je jako čudno da se nitko prijavio za učenje šivanja. Pa meni u radnju dolaze žene koje bi htjele da ja organiziram tečaj šivanja, njih bi bio dovoljan broj. Na žalost to ne mogu učiniti jer nemam položen obrtnički ispit, ali to govori o interesu za šivanje – kaže Sandra Miletić koja radnju ima na Poluotoku. Ona je posebno istaknula da su za ovo zanimanje preduvjeti strpljenje, upornost, stjecanje znanja i velika ljubav prema tom poslu, što možda objašnjava apsurd po kojem žene od nje traže poduku, a istodobno se 14-godišnjakinje ne žele upisati u srednju školu gdje bi učile šivati.
- Kod mladih sve mora biti sada i odmah – nasmijala se Zagorka Bukač iz krojačkog obrta „Nit“. Zagorka i njezina kolegica Ljiljana Šatalić pričaju istu priču: žene kod njih žele učiti šivanje!
- To nas je toliko inspiriralo da smo „lansirale“ cijelu seriju hit torbica, sve smo ih same sašile. Evo, i nesesere. Nekako nam je potaknuta kreativnost saznanjem da žene vole šivati, da bi voljele da ih mi tome naučimo, vole doći kod nas i njihovo oduševljenje nekim novim sašivenim predmetom je „zarazno“. Ali sa mladima je valjda drugačije, ne znam… Nama je čudno da neće u školu za šivanje… Zaista je činjenica da nas, koji radimo ima, a da mladih nema u ovom poslu. Očigledno nisu zainteresirani – kažu Zagorka i Ljiljana, koje u svom salonu rade sve, od popravaka do ručnih radova, beskrajno su zaljubljene u svoj posao i žale što ih praktično neće tko imati naslijediti.